Nadezodorirani gubavac
|
Danas tek oko 3, pol 4 shvatih da mi je zadnji dan na poslu. I ja patim od Stockholmskog sindroma očigledno. Ali, oslobodit ću ga se u sljedeća tri tjedna, sasvim sigurno. Danas sam se skoro pa na glas počeo smijati u dučanu. Čekam ja da mi gospođica nareže sir, kad pokraj mene stane majka, držeći dijete u rukama. Bacim pogled, onaj obavezni, kurtoazni. Vratim pogled na mesinu i sir izloženu ispred mene u frižideru, ali nešto me vuklo da opet pogledam prema majci s djetetom. Dijete me vuklo. Klinjo me fiksirao pogledom i bulji i bulji. Onda sam ga malo bolje pogledao i shvatio da mali izgleda kao ruski političar. Bilo je nešto komunističkog u tom deranu. U njegovim crnim očima vidio sam odsjaj rubalja i votke, u plavoj kosici vidio sam daću za hladne zime, a u obrazima sam isto vidio votku. I to mi je bilo smiješno te sam se skoro nasmijao na glas. Anegdota i pol. Inače, dane provodim gledajući televiziju. (Da mi je dolar za svaki put kad sam ovo napisao...). Doduše, do neki dan sam ih kratio igranjem Pro Evolution Soccera na kompjuteru. Ali kad sam prekjučer u napadaju bjesnila i ljutnje nabio gamepadom o pod i strgao ga, morao sam prestati sa igranjem, jer PES nema smisla igrat na tastaturi. I tako ja svaki dan, kao uostalom i većina građana, gledam OZ. I sve je to u redu, ali jebe me jedna stvar. Uvijek zaspim negdje malo nakon pola epizode i probudim se minutu-dvije prije kraja. Propustim sve sočne detalje i samo se začudim na početku sljedeće epizode kako je taj tamo neki mrtav. Da... Vjerojatno Vas ovo jako zanima. Za tjedan dana bit ću u Chicagu. Jest ću lijep komad mesa i ići ću slušat dobre glazbe. Posjetit ću čak i poneki muzej. Imam plan i puno ležat na travi. Popit koju, nadam se. Možda se upustit u udvaranje nekoj dami. Može i dami noći čak. I tako. Mislim da mi neće, tj., ne može biti loše. Jer, gdje god ima mesa, gdje god ima kapljice, nemorala i dekadencije, ja osjećam se kao kod kuće! S ovim završavam današnje predavanje. Legzonkurkec!!!! |
