Kako držati čašu smrskanim šakama?
|
Jebo sve. Dosta mi je pomalo svega i jedva čekam dan kad neću morat na posao. A posla ima i previše, i to baš u trenutku kad je sve na mojim plećima, jerbo kolege su na godišnjima. Od prije neki dan sam i službeno čovjek bez prebite pare u džepu. Došao račun za American, na kojem su neke vrtoglave četveroznamenkaste cifre te sam shodno tome još i u potražnji za dodatnom hiljadarkom. Ameriko, jebem te u dupe, a još te ni vidio nisam! Neki dan je gospodin DMJ otkrio nama koji još nismo znali ovaj strip. Lijep je to i smiješan, zabavan i ponekad crn online strip, sve mi ga je užitak čitati. Ali, jedna stvar mi kvari totalni užitak, a to su, kako stvari stoje, apsolutno neduhoviti i lišeni bilo kakvog smisla za humor Danci. Naime, uočit ćete, ako odete pogleati strip, da su autori stripa (vrlo vjerojatno jedina dva duhovita Danca na svijetu) stavili mogućnost komentiranja njihovih uradaka. Komentari koji dolaze od strane zemljaka im su toliko neduhoviti i nepotrebni, kao prvo, da to u meni izaziva veliku količinu bijesa i želje za nasiljem. Iako postoji opcija gledanja stripa bez komentara, moja mazohistička narav mi ne dopušta da ih čitam na taj način. Rađe zaradim čir. Osim što sam, dakle, došao do saznanja da je većina Danaca u biti moja baka (jer moja baka ima jednu krasnu naviku da nakon što ispriča vic, mora isti i objasniti, da slučajno ne bude nekih zabluda u vezi i glede), ništa, ali apsolutno ništa se ne događa pod milim bogom. Dane kratim gledajući televiziju, igrajući Playstation Portable koji mi je posudio Richard i brinući se otkud da nabavim pare. Svako malo dođem na ideju da prodam bicikl, ali mislim si onda, da ga trenutno nitko neće kupiti, a i da hoće, vjerojatno bi mu trebalo sedamnaest mjeseci da skupi novce, a to u mom slučaju ne dolazi u obzir. Za slučaj da netko tko čita hoće kupit moj bicikl, javite mi se na mejl, pa ću Vam objasniti što prodajem i za koliko. Eto. Secada!!!! |
