Sodomo, koje li je tvoje ime?
|
Neću lagati. Prag je jeben grad. Nisam u stanju lagati oko takvih stvari. Stvari koje živciraju, te bole su one da su Pražani, a vrlo vjerojatno i još poneki češki građani, stoka. Tako je. Očigledna je razlika između ruskog komunizma i Titovog komunizma, jer iako se nama to čini, mi nismo stoka. Što ovaj priča, pitaju se mase, a ja ću Vam sad fino sve objasniti. Za primjer ću uzeti jednu dostojanstvenu i uglađenu ustanovu koju ću izabrati nasumice. Recimo... McDonald's. Primjer je sljedeći... Priprost muškarac, malo pod utjecajem alkohola, ogladnio od burnije noći pokuša nešto pojesti. Kasan je sat, te nije baš da je svaka prodavaonica dobrog mesa otvorena. Jednim okom ugleda veliki žuti M znak kako sjaji kao zvijezda repatica. Kreće za tim znakom, znajući da će baš tamo dobiti ono što želi. Utaženu glad, malo topline u prohladnoj noći, komadić zadovoljstva i pogled na kakvu krasoticu i njenog grubijana. Situacija je primjenjiva na bilo koje mjesto na svijetu, osim vrlo vjerojatno Islamabada i Karachija. I kad kod nas očekujete sasvim pristojnu poslugu, bez obzira na to kako se Vi ponašate prema zaposleniku, u Češkoj stvari će se stvari razvijati u malo drugačijem svjetlu. Kao što sam spomenuo, malo ste pripiti, te zbog toga veseli. Možda ste upravo i omastili brke kakvim komadom žene, nikad se ne zna, i to na svijetu postoji kao opcija. Tako razdragani prilazite zaposleniku i od njega zatražite Big Mac meni (Cola kao piće), i dupli cheesburger sendvič. Vrlo jednostavno. Zaposlenik kaže 139, a Vi platite sa hiljadarkom. Ništa ne smrdi na prevaru i neugodu, ali tako ipak bude. Jer češki zaposlenik, menadžer ovog uglednog restorana ni manje ni više, odluči iskoristiti Vašu razdraganost i veselje, te sebi iz poveće sume koju Vam treba vratiti uzme stotku. Većina mladih ljudi, koji su upravo okusili dobru zabavu ne bi išla brojati novac, ali Vašim rukama u tom trenu bude dosadno, a i iscrpili ste priče o djevojčici koju ste maloprije vidjeli golu, pa stanete brojati novac. I normalno, makar pod utjecajem zlog pića, uočavate grešku. Uljudno pripomenete gospodinu menadžeru da Vam je, vrlo vjerojatno, zabunom zaboravio vratiti još stotku, no on odgovara da nije istina. Vaš ton se malo promjeni, te postane glasniji. Menadžer i dalje ne popušta. Tri sekunde kasnije, poprilično ste glasni, a menadžer koji uočava da niste došli sami, nego su sa Vama još četvorica ne preslabih mladića, popušta pritisku, jer sa njim radi mladić sa naočalama i djevojka sa rukom u gipsu. Tako se riješi ova situacija i Vi se najedete, da, ali u ustima ostaje gorak okus. Ali, grad je predivan. O tome više sljedeći put. Bulajdungis!!!!!!1 |
