Intrige s dvora kneza Bučimira

28.03.2006., utorak

Po plastu sijena igramo se ti i ja

Zaboravih spomenut jednu stvar. Bijah na AutoShowu u nedjelju. E, to je događaj i pol. Volim manifestacije tog tipa ponajprije zbog dvije stvari. Prvo, kotlovina je lijepa stvar. Meso koje se krčka u ogromnom limenom tanjuru koji je pun ulja i masti je predivna stvar. Obožavam gledati gospođe, koje su brižno svoje sijede kose ukrotile bijelim kapama, ali isto tako i zaboravile očistiti crno ispod noktiju, kako ogromnim štipaljkama vješto traže mesinu u smeđoj otopljenoj maščobi kao da traže utopljenog člana familije. I kako onda revno i skoro robotski bacaju tu mesinu u tri dana stara peciva i preskupo sve skupa naplačuju. To volim. Ne samo gledati, naravno, volim i pojesti. I ovu nedjelju sam pojeo jedan skroman hamburger, dok se Richard bacio na hot dog.

Drugo, volim gledati posjetitelje sajma. Na AutoShow dolaze posebno lijepi pripadnici muškog roda. Pripadnici koji prate auto modu. Žive taj život do balčaka. Definirajmo prosječnog pripadnika te vrste. Mladić je to od kojih 23 godine, pun elana i želje za životom. Na glavi mu posebna frizura. Kosa je kratka, ali bit će neukroćena, pa na nju valja staviti tonu i pol gela. Frizura je oblikovana tako da je kosa svud uredno zalizana prema naprijed, osim na potiljku gdje skače i razbacuje se kao nekotrolirana gomila. Naš junak obično preko svoje ultra uske majice, koja se pripija uz njegovo gipko tijelo, nosi motorističku jaknu živih boja i sa puno sponzorskih prišivaka koji ukazuju da je subjekt uspješan u onome što radi. A to je da glumi mangu. Hlaće su obično od trapera i užeg kroja da nogavice ne laprdaju po vjetru kad se sa tomosom spušta niz sljemensku cestu. Na nogama je neki popularan model Paccioti tenisice, ali i Diesel može proći. Puma moderne tenisice su obvezatan komad obuće za casual izlaske. Zapešće našeg mladog uspješnog gospodina krasi malo labavije vezana, ali deblja zlatna narukvica, kojom on pokazuje da je pripadnik višeg sloja. Druga ruka je uvijek zauzeta nošenjem kacige, jer sigurnost je uvijek na prvom mjestu, a to je i dobar način da se ulovi pokoja ženka. Definiranje gotovo.

Šteta je bila što tu nedjelju nisam sa sobom nosio aparat. Bio bi jedini posjetitelj koji ne bi slikao aute, svoje prijatelje u autima, hostese, svoje prijatelje sa hostesama. Ali bio bi jedan jedini posjetitelj koji bi slikao slasno pečenje i šabanluk. I to je nešto. Đelobaskursk!!!!

- 17:04 - Komentari (11) - Isprintaj - #

27.03.2006., ponedjeljak

Jede sendvič momak jak, jede sendvič Shakur Tupac

Vikenda li slatka, ali i naporna, o da. U petak, nakon što mi se na poslu poboljšala financijska situacija, krenuo sam do Karme, ne bi li sebi iliti si nakupovao ploča. Baš na Trešnjevačkom placu sretnem Tilu kako bezazleno vozi breciklin brez zvonca i nagovorim je manirama pravog balkanskog đentlmena da ode sa mnom. Tamo kupih tri ploče, a i Tila je kupila jednu. Ne bi li njen put bio opravdan. Onda sam lijepo otišao doma, te oprao tijelo i gledao televiziju. Činio sam sve što rade ljudi koji vole takav način života. Onda je u neko doba po mene došao Richard, pa smo otišli do mjesta gdje se održava RAF. S nama je bila i Mia Begović. Mjesto gdje se održava RAF je Kulturni centar Trešnjevka, i tamo je bilo puno urbane gerile. Bio je tamo i Dragutin. A mi smo bili tamo ne bi li pogledali njegov film, koji smo već jednom pogledali, ali došli smo ga pogledati opet. Pa smo ga i pogledali. Opet je bio smiješan kao i prvi put, a i drugi Hrvati su tako mislili. Opet ću se ispričati drugu Roninu jer sam drsko otišao bez pozdrava, ali nakon Dragutinova filma zaredali su se najdosadniji filmovi u svemiru i ja sam klonuo duhom i tijelom. A drugi dan u rano jutro se išlo u Graz, pa je valjalo krenut na počinak. No, kako to već biva, prvo se išlo izjest u američkog druga.

A tamo radošč! Gužva je bila poveća. Isfrustrirani čelavac za pultom imao je previše posla, pa je dao dva sendviča više meni. Bunio se nisam, ali kako sam otkrio nisam ni takva životinja da pojedem 7 sendviča u kratkom vremenskom periodu. No, našao sam lijek tomu, ostavio sam dva komada za drugi dan za put. I bi tako. Drugi dan ujutro, Richard je došao po mene sa dragom kolegicom sa faksa po imenu Draga. A onda smo nas troje otišli po još dvoje kolega sa faksa Richardovog, Jana i Kiki. Pa smo se uputili prema Grazu. I došli smo tamo. Žene su otišli u kupovinu, muškarci vlastitim poslom. A onda smo se okupili nakon jedno sat vremena na Jakominiplatzu i otišli do Ikee. Ikea je zlo i to svi znaju, ali taj dan se pokazala kao malo manje zlo. Kupivši svega tri artikla, bijah sretan. A sreća se još povećala kad smo kročili nogom u Burger King i tamo ubili nešto slasnijeh sendvičaka. Nakon toga, jedini put je bio onaj koji je vodio u Zagreb, te smo tamo i krenuli.

Oko pet popodne sam već ležao na vlastitom kauču. No, ni to nije dugo trajalo, jer sam zajedno sa Tilom otišao do Pet na gledanje OC-a. Bio je tamo i gospodin Umobolan. Tila je tamo proždrala Angus koji sam joj donio iz Burger Kinga, a ja sam nakon skoro osamnaest sati pojeo i jedan jedini preostali sendvič iz McDonald'sa. Namjeravah ostati samo kratko, no na kraju, ostadoh dugo. Ne predugo, ali duže od planiranog. Odšetao sam doma, zavalio se u kauč i oko jedan zaspao kao golub nakon duga leta po kiši. Nedjelju sam ljenčario, sve do navečer kad sam sjeo malo na bicikl i otišao do Spunka na koncert nekakvih engleskih dječaćića. Većinu vremena sam proveo vani u ugodnom društvu i pio pivu. Furaljarkuz!!!!

- 17:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.03.2006., ponedjeljak

Tata, gori polako...

I tako... Službeno mi je i srce prepuklo. U petak sam se naglo morao oprostiti od Foxa. Nestao je kako se i pojavio... nenadano i tajanstveno. Oplakivao sam ga u subotu, ali najviše jučer navečer, kad sam legnuo u topli krevetac i odlučio odgledati nešto televizijskog programa. Inače bi samo upalio svoj Fox i našao na njemu sve što me zanimalo, a ovako... lutao sam bespućima TV kanala i ne nađoh ništa. No... život ide dalje, naučit ću se živjet bez Foxa.

Vikend je inače bio solidan. Petak je proveden u ruštvu dobrih ljudi. Popilo se, pojelo se, šetalo se gradom, zalazilo u kojekakva mjesta. Subota je isto bila dobra. Bilo se kod drugarice Pet, koja je bila dovoljno ljubazna da nas ugosti i da nam čak i skuha nešto! Miso juha je dobra juha, a da večer bude sva u japanskom štihu, pobrinuo se Slovenac koji je otkupio prava na prikazivanje filma Carstvo osjetila. Navodno kultni film iz 76. u kojem ne nedostaje spolnih organa, seksa, pa i krvnog delikta. Od sada me slobodno možete zvati Kichisan. Nadam se samo da neću svršit ko Kichisan. Mrtav i bez kurca.

Danas sam skroman i kratak. Danas je takav dan valjda. Sunac je napokon pokazao svoj zub na oduševljenje svih prisutnih. Kapa mi više ne treba dok bicikliram do posla. Promjenio sam i jaknu. Kada skinem blatobran sa bicikla, sve će biti jasno. Ali ne vjerujem ja ničemu. Još stigne napadat par centimetara u sljedećih para dana. Rurekbarkx!!!!!11

- 18:00 - Komentari (13) - Isprintaj - #

15.03.2006., srijeda

Sa kobasicom pod miškom lakše se spava

Umor i lijenost su trenutno broj jedan događanja u mom življenju. Događa se ništa, želim da se događa ništa. Doma kraljujem kao posrani kraljević koji je nesposoban odlaziti u bitke pa čuva kraljevstvo dok otac i braća kolju dušmana. Usput zaradim koju ćušku od gospođe majke. Čak ni konja nemam, nego mi ostaviše neku ragu da se njome šepirim kraljevstvom. No, bilo kako bilo, kraljevstvo je opskrbljeno solidnim satelitskim prijemom slike, pa se može preživjeti, a ni smrt ne kuca na vrata od mača neprijateljskog.

Ovih dana sam postao opsjednut serijom House. Serija je to doktorska. Ali ne jedna od tipičnih. Nego malo atipična. Glavnu ulogu igra Hugh Laurie, a glumi doktora Housea, koji je sve samo ne tipičan doktor. Ne nosi kutu kao prvo. Hoda pomoću štapa. Drzak je. Cinizam mu je srednje ime, a krsno ime mu je Oglušujem se na sva pravila bolnice i ugrožavam pacijente kad hoću, no uvijek sam u pravu i tako im samo pomažem. Naš junak nije tipičan doktor kao što već rekoh. Ne razgovara sa pacijentima, nego ih samo promatra sa sigurne udaljenosti. Razgovore i preglede prepušta svojim mladim učenicima kojih je nanizao ravno tri. Mladog Australca koji je posao dobio preko veze, mladu i naočitu doktoricu koju je zaposlio jer mu se fizički sviđala i mladog afroamerikanca kojeg nerijetko podbada šalama o ljudima njegove boje kože. I tako nam u svakoj epizodi bude predstavljen neki slučaj koji je naizgled jako običan, ali se stvari zakompliciraju jako brzo, pa bude drž-ne daj situacija. No, skoro uvijek sve dobro završi, a i kod našeg junaka koji mrzi svijet i ljude na njemu se pokaže malo ljudskosti i dobrote.

I tako to... Danas ću izvući guzicu iz stana i otići u KSET na koncert Wildernessa. Bend je to kojem je Pitchfork spjevao hvalospjeve i koji je neloš. Pa se ide vidjeti i to, a usput se i malo zabaviti, te popiti koju. Eto, to je to. Bugarašulski!!!!

- 17:47 - Komentari (8) - Isprintaj - #

10.03.2006., petak

Alkar... u ništa!!!

Dani su odvratni. Vremena radi. Malo kiša, malo sunce, malo snijeg, e ne može! Puši mi ga stvoritelju svega, ne mogu ja više ovako! No, dobro... Posao malo splasnuo, pa barem nešto. Ali svejedno ostajem na poslu duže nego inače. Nije da Vas se tiče, ali ajde, pošto nemam ništa pametnijeg za reći, može i to. Zadnjih para dana kratim vrijeme na poslu igrajući ultra-turbo-mega zaraznu igru N. Njome me zarazio Lilihip, koji sad zbog toga ispred svog imena može nositi prefiks Prokletnik!! Jer ne stignem napraviti ništa, apsolutno ništa zbog poradi igre. Istu možete skinuti ovdje i zaraziti se njome kao i ja.

Jučer smo Umobolan, Pet i ja išli gledati Syrianu. Richard i Dragutin su trebali ići sa mnom, ali eto, nisu, pa sam ja otišao sa njima. Pet inaće isto ima blog, ali neće odat adresu, a moje detektivske sposobnosti su očigledno isparile, tako da ja nemam pojma koji je njezin blog. A htio bi znati, ali ne da, pa ne da. Uglavnom, gledali smo Syrianu. Onako... politički je to triler. Ima svega. Zla se tamo događaju. I to je manje-više to. Nije glupo, ali nije baš ni super nešto. Clooney je debeo i ima bradu. I oscara po novom.

Sad sam tu napravio malu pauzu i odigrao jedan nivo igre. Mislim da zbog te igre otupljujem. Jučer sam recimo sat i nešto vremena pokušavao prijeći isti nivo. To je jedan od onih za koje znate da ih možete prijeći, ali jednostavno ne ide. A zadnja dva dana prije spavanja ili svaki put kad malo sklopim oči mi moje, vidim igru. Grozno. Ludim!! Eto... Hurejkes!!!!

- 17:18 - Komentari (17) - Isprintaj - #

07.03.2006., utorak

Barabe i kukavice, niste bolje ni zaslužili!

Oj vikendi, niste ni vi što ste nekad bili!!! Da nemam svog ljubavnika Foxa, bilo bi katastrofalno. Ajd, dobro, malo serem, ali šta jest, jest. Petak sam proveo doma. A išlo mi se nekud, a bogami i nije. Pa na kraju nisam išao. Ali zato sam pogledao nove epizode Housea, Six Feet Undera, Grey's Anatomya i tako to. A i naletio sam na par kvalitenih porno uradaka. Ne na Foxu, samo da se zna! Majke, Fox je siguran za vašu djecu.

U subotu sam bio u pogonu od ranog jutra. Prvo smo otac mi i ja otišli do imanja koje moji roditelji grade s ciljem da se tamo permanentno presele. Kupili su neku peć, pa ju je trebalo prebaciti iz auta u kuću. Što i učinismo. Onda je otac nastavio sa gradnjom kuće, a ja sam skuhao čaj njemu, a i sebi, te gledao krajolik dalekozorom. A i bez dalekozora. Puhao je vjetar i nije bilo baš jako toplo. Na trenutke mi se pričinjavalo da sam u nekoj preriji i da sam vlasnik jedinog dućana na putu do Alama. Jedan od onih koje u Zagoru obično priklolju Indijaneri. Ali onda je došao otac da mi kaže da ako hoću na vlak za Zagreb da moramo krenuti, te mi se prestalo pričinjavati.

I dok sam tako čekao vlak za Zagreb, nazvao me Richard, pa smo se dogovorili za neki ručak. Sat vremena kasnije, nakon što sam došao doma i oprao zamamno tijelo, pokupio me Richard, koji je osjetio jaku želju za nećim pohanim. Pa sam ja fino kontaktirao Vođu da mi kaže kako doći do stanovitog restorana Ribić, u kojem poslužuju zagrebačke od pola metra. Ako mislite da je šala, nije. Na stol su nam donijeli dva zagrebačka šnicla od pol metra, kad ih spojite, dobijete jednog od metra. Ako mi i to ne vjerujete probajte ovom računicom: 0,5 + 0,5 = X? Vjerujte mi, kao rezultat, dobiti ćete 1.

Nakon što smo pojeli, odlučili smo ne otići doma, već nastaviti naš tour de Zagorje jednim posjetom kući našeg pokojnog predsjednika. No, Veliko Trgovišće je zbilja veliko i ne nađosmo kuću predsjednika nam bivšeg, a baš smo se napalili da vidimo kako je to mali Franjo živio. Priča se po selu da je kuća bila opremljena zlatnim pipam i kvakama, a to se mora vidjeti. Pošto nam je bio uskraćen taj užitak, odlučismo posjetiti kuću jednog drugog predsjednika, također zagorske krvi, ali malo manje imućnog, jer u njegovoj kući nema zlatnih pipa, eventualno kakav kostur svinjske glave na tavanu. Kumrovec je jedno krasno mjesto, gdje svi vole vidjeti nepoznate ljude. Kao što su to voljeli i oni ljudi u filmu Deliverance. I tako obiđosmo kuću predsjdnika druga i onda opičismo natrag doma.

Navečer, se nije radilo ništa specijalno. Gledala se Dora, jeo se sendvič u kasni sat, družilo se štogod. Pošto hoću ići doma, ne da mi se više pisati. Bulengarak!!!!!

- 18:29 - Komentari (13) - Isprintaj - #

03.03.2006., petak

Budućnost leži u stričevom šeširu

Zadnjih dana na poslu ima posla. Ima ga i inače, ali sada ga stvarno ima. Što znaći da treba puno raditi, ali i da će na kraju mjeseca kad dobijem ono što ljudi zovu plaćom, ta ista plaća biti malo uvećana zbog pokojeg prekovremenog sata rada. To je dobar dio u cijeloj priči. Ali ja bi radije mijenjao taj novac za malo sna i slobodnog vremena. No, što je tu je, preživili smo prije, budemo i sada.

Gledao sam jučer onaj film o kaubojskim homoseksualcima. Dobar je. I iako su ljudi govorili da je film potresan i tužan, meni se nije učino takvim. Je, ali ne u mjeri da puštam suzu ili osjećam knedlu u grlu svom. Doduše, možda bi se i ponio tako da uz sebe nisam imao Dragutina, koji je u kino dvoranu ušao sa jednom velikom i jednom malom limenkom pive i non stop stvari okretao na šalu. No, i ovako mi je film dobar. Bilo je zanimljivo vidjeti kako se neki gospodin dignuo i otišao iz kina čim je počelo prvo hvatanje između dvojice muškaraca. Ne hvatanje baćene lopte, samo da se razumijemo.

Mislim da sam razvio osjećaje prema jednom televizijskom kanalu. I mislim da kad ga ukinu da će mi srce pući. Jer taj kanal nije stalan, već ode kad mrski gazda kaže da on mora otići, a pojavi se kad neki mališa sa naočalama na kojima su stakla velike dioptrije i kalkulatorom u džepu svoje do grla zakopčane bijele košulje ne nađe šifru pod kojom je zli gazda zaključao moj kanalčić. Riječ je o programu Fox i ja ga volim. Na njemu se prikazuju sve recentne serije visokog produkcijskog ranga i zanimljivosti. Kada moj Fox nestane, ne znam šta ću. No, žaliti još neću, jer dok je sa mnom, probat ću s njim provesti što više ugodnih trenutaka. Možda mi tako rastanak bude lakše pao.

I tako, pošto je petak, a ja umoran, ovo je sve što ću napisati za danas. Za kraj, samo ću Vam ostaviti jedan link koji bi bilo fer i pošteno da pogledate, jer radi se o nećemu što se tiče svih nas i ako možete biti dobri, pomognite jadnom čovjeku. Hvala Narantxi što mi je ukazao na ovo. Fengerlamskis!!!!

Jebiga, nma više linka. Ko je skinuo, skinuo.

- 18:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.