Oj vikendi, niste ni vi što ste nekad bili!!! Da nemam svog ljubavnika Foxa, bilo bi katastrofalno. Ajd, dobro, malo serem, ali šta jest, jest. Petak sam proveo doma. A išlo mi se nekud, a bogami i nije. Pa na kraju nisam išao. Ali zato sam pogledao nove epizode Housea, Six Feet Undera, Grey's Anatomya i tako to. A i naletio sam na par kvalitenih porno uradaka. Ne na Foxu, samo da se zna! Majke, Fox je siguran za vašu djecu.
U subotu sam bio u pogonu od ranog jutra. Prvo smo otac mi i ja otišli do imanja koje moji roditelji grade s ciljem da se tamo permanentno presele. Kupili su neku peć, pa ju je trebalo prebaciti iz auta u kuću. Što i učinismo. Onda je otac nastavio sa gradnjom kuće, a ja sam skuhao čaj njemu, a i sebi, te gledao krajolik dalekozorom. A i bez dalekozora. Puhao je vjetar i nije bilo baš jako toplo. Na trenutke mi se pričinjavalo da sam u nekoj preriji i da sam vlasnik jedinog dućana na putu do Alama. Jedan od onih koje u Zagoru obično priklolju Indijaneri. Ali onda je došao otac da mi kaže da ako hoću na vlak za Zagreb da moramo krenuti, te mi se prestalo pričinjavati.
I dok sam tako čekao vlak za Zagreb, nazvao me Richard, pa smo se dogovorili za neki ručak. Sat vremena kasnije, nakon što sam došao doma i oprao zamamno tijelo, pokupio me Richard, koji je osjetio jaku želju za nećim pohanim. Pa sam ja fino kontaktirao Vođu da mi kaže kako doći do stanovitog restorana Ribić, u kojem poslužuju zagrebačke od pola metra. Ako mislite da je šala, nije. Na stol su nam donijeli dva zagrebačka šnicla od pol metra, kad ih spojite, dobijete jednog od metra. Ako mi i to ne vjerujete probajte ovom računicom: 0,5 + 0,5 = X? Vjerujte mi, kao rezultat, dobiti ćete 1.
Nakon što smo pojeli, odlučili smo ne otići doma, već nastaviti naš tour de Zagorje jednim posjetom kući našeg pokojnog predsjednika. No, Veliko Trgovišće je zbilja veliko i ne nađosmo kuću predsjednika nam bivšeg, a baš smo se napalili da vidimo kako je to mali Franjo živio. Priča se po selu da je kuća bila opremljena zlatnim pipam i kvakama, a to se mora vidjeti. Pošto nam je bio uskraćen taj užitak, odlučismo posjetiti kuću jednog drugog predsjednika, također zagorske krvi, ali malo manje imućnog, jer u njegovoj kući nema zlatnih pipa, eventualno kakav kostur svinjske glave na tavanu. Kumrovec je jedno krasno mjesto, gdje svi vole vidjeti nepoznate ljude. Kao što su to voljeli i oni ljudi u filmu Deliverance. I tako obiđosmo kuću predsjdnika druga i onda opičismo natrag doma.
Navečer, se nije radilo ništa specijalno. Gledala se Dora, jeo se sendvič u kasni sat, družilo se štogod. Pošto hoću ići doma, ne da mi se više pisati. Bulengarak!!!!!
Post je objavljen 07.03.2006. u 18:29 sati.