Vikenda li slatka, ali i naporna, o da. U petak, nakon što mi se na poslu poboljšala financijska situacija, krenuo sam do Karme, ne bi li sebi iliti si nakupovao ploča. Baš na Trešnjevačkom placu sretnem Tilu kako bezazleno vozi breciklin brez zvonca i nagovorim je manirama pravog balkanskog đentlmena da ode sa mnom. Tamo kupih tri ploče, a i Tila je kupila jednu. Ne bi li njen put bio opravdan. Onda sam lijepo otišao doma, te oprao tijelo i gledao televiziju. Činio sam sve što rade ljudi koji vole takav način života. Onda je u neko doba po mene došao Richard, pa smo otišli do mjesta gdje se održava RAF. S nama je bila i Mia Begović. Mjesto gdje se održava RAF je Kulturni centar Trešnjevka, i tamo je bilo puno urbane gerile. Bio je tamo i Dragutin. A mi smo bili tamo ne bi li pogledali njegov film, koji smo već jednom pogledali, ali došli smo ga pogledati opet. Pa smo ga i pogledali. Opet je bio smiješan kao i prvi put, a i drugi Hrvati su tako mislili. Opet ću se ispričati drugu Roninu jer sam drsko otišao bez pozdrava, ali nakon Dragutinova filma zaredali su se najdosadniji filmovi u svemiru i ja sam klonuo duhom i tijelom. A drugi dan u rano jutro se išlo u Graz, pa je valjalo krenut na počinak. No, kako to već biva, prvo se išlo izjest u američkog druga.
A tamo radošč! Gužva je bila poveća. Isfrustrirani čelavac za pultom imao je previše posla, pa je dao dva sendviča više meni. Bunio se nisam, ali kako sam otkrio nisam ni takva životinja da pojedem 7 sendviča u kratkom vremenskom periodu. No, našao sam lijek tomu, ostavio sam dva komada za drugi dan za put. I bi tako. Drugi dan ujutro, Richard je došao po mene sa dragom kolegicom sa faksa po imenu Draga. A onda smo nas troje otišli po još dvoje kolega sa faksa Richardovog, Jana i Kiki. Pa smo se uputili prema Grazu. I došli smo tamo. Žene su otišli u kupovinu, muškarci vlastitim poslom. A onda smo se okupili nakon jedno sat vremena na Jakominiplatzu i otišli do Ikee. Ikea je zlo i to svi znaju, ali taj dan se pokazala kao malo manje zlo. Kupivši svega tri artikla, bijah sretan. A sreća se još povećala kad smo kročili nogom u Burger King i tamo ubili nešto slasnijeh sendvičaka. Nakon toga, jedini put je bio onaj koji je vodio u Zagreb, te smo tamo i krenuli.
Oko pet popodne sam već ležao na vlastitom kauču. No, ni to nije dugo trajalo, jer sam zajedno sa Tilom otišao do Pet na gledanje OC-a. Bio je tamo i gospodin Umobolan. Tila je tamo proždrala Angus koji sam joj donio iz Burger Kinga, a ja sam nakon skoro osamnaest sati pojeo i jedan jedini preostali sendvič iz McDonald'sa. Namjeravah ostati samo kratko, no na kraju, ostadoh dugo. Ne predugo, ali duže od planiranog. Odšetao sam doma, zavalio se u kauč i oko jedan zaspao kao golub nakon duga leta po kiši. Nedjelju sam ljenčario, sve do navečer kad sam sjeo malo na bicikl i otišao do Spunka na koncert nekakvih engleskih dječaćića. Većinu vremena sam proveo vani u ugodnom društvu i pio pivu. Furaljarkuz!!!!
Post je objavljen 27.03.2006. u 17:25 sati.