Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer sam se probudio u neko pristojno vrijeme. Ali to je sam zato jer dan prije, dakle u subotu, nisam nigdje išao. Totalni štreber. Dok su svi vani bančili, pili, dobivali klamidiju, ja sam pokušavao u komadu odgledati film Crvena violina. Čuo sam za taj film već davno i svugdje je bio proglašavan dobrim filmom iz Kanade. No, pošto sam ja uspio zaspati dva puta u dva i nešto sata trajanja filma, zaključujem da je film dosadan. Iako, subota nije cijela bila takva da sam je proveo doma. Ujutro sam se našao u gradu sa Richardom i njegovim kolegom s faksa, kojeg bi baš mogli nazvati Luka. Onda smo Richard i ja otišli pogledati parkirane spačeke i žabe u Teslinoj ulici, između ostalog i zato, jer je jedan od parkiranih spačeka u vlasništvu Richardovih kolega sa faksa. Nakon što smo pogledali vozila i popričali koju sa vlasnicima spaguara, otišli smo po sendvičine u Subway (Richard je jeo meatball i tunu, ja roasted chicken i seafood). A nakon što smo i to obavili, našli smo se sa Lukom, koji je sjedio sa svojom djevojkom i njenim prijateljima u jednoj od birtija oko Cvjetnog placa. Onda smo Richard i ja žderali naše sendviče, a usput smo i konverzirali sa ostalima. Tako siti, zaputili smo se da si Bučimir kupi novu obuću. Ušli smo u Shoe-be-doe praznih ruku, a izašli sa kutijom u kojoj je bio slijedeći sadržaj.

Image hosted by Photobucket.com

Malo nakon toga, Richard i ja smo bili u Ravnicama. Tamo se održavalo natjecanje u street košarci. Ali uz sve to, neki mladići iz Engleske su puštali glazbu na sav glas, a još neki drugi mladići su šarali sprejevima po zidovima. Onda ti dođeš i gledaš kako se stvara grafit. Bilo je i pive jeftine. A sve to se održavalo na školskom igralištu, koje je poznatije po tome da je dvorište stanovite ugostiteljske radnje pod imenom Srbin. Cijelu tu uličnu manifestaciju je između ostalih organizirao i brat naše vrle Loki, koja je isto bila tamo, pa smo i s njom pričali i tako. Onda smo otišli doma. Ostatak dana sam proveo doma buljeći u televiziju.

No, zato je nedjelja bila ludo nezaboravna. Dakle, nakon što sam se probudio u neko pristojno vrijeme, obukao sam svoje mornarsko odijelce, na nogu stavio svoju rodoljubnu cipelicu, iz biherkasla izvukao lizalicu veličine lica i zaputio se prema glasačkom mjestu broj 370. Uzeo sam glasačke listiće koji su mi pripadali i zaokružio željene brojeve. Ubacio sam listiće u glasačke kutije obasjan blicevima fotoaparata i otišao doma napraviti si sendvič. Ostatak nedjelje sam proveo pred kompjutorom, radeći, te nešto sitno gledajući televiziju. Überludo, dakle...

- 18:12 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<	svibanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Intrige s dvora kneza Bučimira

16.05.2005., ponedjeljak

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru