I need advice...nobody ever looks at me twice!
|
Znate one dane kad je sve u redu, a onda Vas nečije lošije raspoloženje sjebe? E, pa tak nekak je bilo jučer meni. Dođem s posla i ono, sretan sam, jer sam doma, fino toplo, papica, televizorček, playstation (znam, znam)... I uživam si ja u tim blagodatima neko vrijeme, kad nazove Richard. On bi se nalazio sa mnom. "Dobro", velim ja. Bacim na sebe nešto odjeće i nađem se s njim. Krenemo mi u vožnju i tak, pričamo si. Onda on ispriča kak je jednoj curi s faksa, koja mu se sviđa (da baš ne napišem "koju bi jebo") kupio Barbiku iz fore, a sve to nakon razgovora s Dragutinom, kada su njih dvojica zaključili da bi to baš bilo fora, ali da bi još veća fora bila ako bi on sebi kupil Kena. Pa je on kupio i Kena. Pa je onda pričao kako je dao Barbiku toj izvjesnoj dami, pa se ona jako razveselila, ali da joj je veselje naglo splasnulo kad je vidjela da je Richard sebi kupio Kena. Odmah si je valjda štošta zaključila, a Richard se samo htio igrati s lutkama. Ulavnom, to ga je malo sjebalo, jer si je on to protumačil kao jasnu poruku da to "nebu išlo". Tu me već malo načeo svojim pričama o tome kako je sve propalo. Vozeći se tako stigli smo do McDonald's-a. Kad stupe tužni trenuci, važno je dobro se najest, ako se već ne možeš napiti. Punili smo tako trbuhe poluotrovom i bili sretni. Ja sam usput i malo prduckao, a pošto smo sjedili na nekoj drvenoj klupici, dobrano je odzvanjalo polupraznim lokalom. Kad smo pojeli, pokušali smo zaključiti u čemu je naš problem. Zašto svaki, ali baš svaki put kad se napikiramo na neku curu, ne postoji nikakva, pa čak ni minimalna šansa da se nekaj dogodi? Odgovor na to pitanje, nećemo, bojim se, tako uskoro dobiti. Ostali smo sjediti ko dva tužna pajaca, jedan do drugoga, na drvenoj klupici u McDonald's-u u jebenoj Heinzelovoj. To mora da je bila otužna slika. Ja sam si pjevušil jedan te isti stih u glavi. Onaj od gospode Kovača (The Smiths, normalno) iz pjesme Reel Around The Fountain, znate onaj, "...But take me to the haven of your bed / Was something that you never said...". I, tako sam oficijalno prešao iz dobrog raspoloženja u loše. Na putu do doma smo još pokupili Dragutina sa njegovih večernjih školovanja za radio i TV voditelja, i to je bilo to. Doma sam se oprao, pogledao 24, odigrao šah s puncem (ovo vam je isto kao i ono davljenje djevera) i da se samo malo oraspoložim, odigrao par minuta igru klanja na playstationu. Sutra ću skočiti do dragog mi kluba. Onog studenata elektro-tehnike. Da, KSET je u pitanju. Pa, ako će netko od Vas biti tamo, nek se ne boji prići mi. Znak raspoznavanja...ma smislite nekaj. |
