Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer sam se probudio poprilično mamuran. I spreman da zabljujem krevet, ali sam se ipak suzdržao. Onda sam u tako lijepom stanju otišao igrati nogomet. A padala je kiša. Pa smo nakon jedno sat i pol nogometa svi bili prekrasno mokri. Do navečer ništa, a navečer sam išao sa roditeljima u neki restoran u povodu proslave rođendana jedne obiteljske prijateljice. Mislim da su tih par sati, provedenih u prekrasnom ambijentu restorana "Mali raj", bili ujedno i najdosadniji i najužasniji sati u mome životu. Vidio sam da i mojim roditeljima nije baš najzabavnije, ali morali su hiniti zainteresiranost i ugodu. Ja to nisam radio. Sjedio sam namrgođena lica svo vrijeme i s nikim nisam progovorio više od dvije rečenice, a i te dvije su bile čista kurtoazija. Ali barem sam imao o čemu razmišljati. Gledajući ostale goste, bend (pobogu bend!!!) i osoblje, u glavi sam smišljao priču u stilu Rašomona. Evo je...

1. MLADENKA
Bijela limuzina je stala baš ispred ulaza u restoran. Još uvijek sam u svojo vjenčanici. Po planu i dogovoru, u normalniju odjeću presvući ću se tek iza ponoći. Ulazim u restoran, a moj novopečeni muž je sa mnom. Gledam ga. Smijeh mu ne silazi s lica. Priča sa šefom sale, koji onda kreće prema našim stolovima. Slijedimo ga. Sjedamo za veliki stol, nas dvoje u sredinu. Pogled puca na ostale stolove i na mjesto predviđeno za ples. Mala pozornica je s naše desne strane, i na njoj su uredno posloženi instrumenti. Svi su sada već pristigli. Moja majka i otac su ponosni. U majčinim očima još uvijek vidim tragove plakanja. Suze radosnice. Ja ih nisam ronila. Da li je ovo pametan potez? Volim li ga? Glupo je reći: "Vrijeme će pokazati.". Ja sam sada, a ne za tri godine. Sranje, imam sumnje. Vidi li se to iz mog ponašanja? Da li će osjetiti večeras u krevetu? Ne želim ga razočarati. Ne želim da pati. Zašto sam pristala na ovo? Prestani! Istog trenutka. Znaš da ga voliš, i znaš da ovo nije glupost. Prestani cendrati. Ti to možeš. Sviraju Čerge. Pogle starog Milana. Razbija čaše. Klavijaturist mi izgleda blago umorno. Tko zna o čemu razmišlja dok svira. Ah, evo torte. Upravo je režemo. Zbilja je sretan. Ma, i ja sam...

2. ČLAN BENDA ZA KLAVIJATURAMA
Ne mogu više. Umoran sam. Ovo mi je treća gaža u tri dana. Želim spavati. Umjesto toga vučem ovaj prokleti sintisajzer po ovom prokletom mjestu, za neki prokleti sretni par. Zar sam za to potrošio godine školovanja? Da sviram u ovakvim rupama? A san mi je bio Carnegie Hall. Osvjesti se papčino, tvoja zbilja je Mali raj. Gle ih. Upravo vjenčani. Serem ti se na to. Ajmo dignuti čaše za sretni par. Ajmo. Prdim Vam u tortu. Ignoranti. Molim? Gospođa bi da joj sviramo Čerge. Dogovoreno. Što kažete? Mladencima od ujne Anke. Reći ćemo. Fafaj ga babo. Konobar se upravo poskliznuo i sva mesurina mu je pala na pod. Na sreću, još nije ušao u salu, pa ga nisu vidjeli. Ipak, slijedi mu otkaz. Ziher. Da, otkaz. Koji sam ja luzer. Zašto baš sada. U ovo najgore doba mog života. Moram izdržati još ovu godinu. Jednostavno moram. Njena nesreća je zajebala stvar. Trebalo je biti savršeno. Tko zna da li će me uopće i prepoznati kad se probudi. Ako se probudi...

3. KONOBAR
Dobro je. Udahni duboko. Znam da ti je ovo prva svadba, ali ti to možeš. Uostalom, sve je kao i u ova protekla dva tjedna, samo je malo više ljudi. Ma, mogu ja to. Prekriži se, ali da te nitko ne vidi. Evo mladenaca. Baš su lijepi. Ona mi je malo izgubljena. Ali to je valjda od sreće. Dobro je, svi su sjeli. Krečemo s pićima. Uh, koliko ljudi. Svi žele nešto drugo. Da li sam zapamtio sve? Nisam, naravno!! Što je htio onaj gospodin u zelenom odijelu? Stock ili votku. Pravit ću se blesav, pa će mi ponoviti. Dobro, nije bio bezobrazan. Zovu nas u kuhinju. Meso je gotovo. Uf, pladanj je težak. Koliko samo ovi jedu?

Zar sam se baš sad morao poskliznuti? Šef je bio korektan, ako ništa drugo. Bar se nije derao pred svima. Da mi je znati tko će ukloniti svo ono razbijeno staklo sa poda? Ma, čime se ja zamaram. Da li ću uspjeti naći novi posao? Što će mi reći tata? To me najviše brine. Nadam se da nije puno pio večeras. Nadam se da sestre spavaju. Nadam se da nije tukao mamu. Nadam se da ima Boga...

I za kraj, restoran Mali raj ne preporučujem nikome. Molim Vas, ne odlazite tamo, jer tako podupirete... ne znam točno što, ali znam da je zlo. Hehe.

- 20:26 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<	listopad, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Intrige s dvora kneza Bučimira

31.10.2004., nedjelja

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru