|
Jučer i prekjučer, dane sam provodio buljeći u televizor. U subotu, na programu su bile tri nogometne utakmice, jedna za drugom. Dakle to je bilo šest sati moga života provedenih pred televizorom. Navečer sam ipak malo izašao, ali samo do Richarda. Pokupio me dr. Phil, skočili smo kod Kineza po hranu i zatim u brdo k Richardu. Malo smo se iznenadili kada smo vidjeli koju količinu hrane smo naručili, ali nismo posustali. Pojelo se dosta ali ne i sve. Punih trbuha izležavali smo se i buljili u televizor. Malo pili pivu, malo prduckali, malo razgovarali. I tako je prošlo vrijeme. Nedelja je bila dosadna. Opet sam gledao televiziju, doduše samo jednu utakmicu, ali i ta je bila dobra. Malo sam radio, jer na poslu je sveopća gužva. Jedino što me prodrmalo je onaj upad padobranaca u Big Brother kuću. A prodrmalo me zato jer sam još prije dva tjedna znao što mladići spremaju. Naime, jedan od trojice koji su skočili, konkretnije, onaj sa buketom cvijeća u ruci, radi za našu firmu kao vanjski suradnik. I još je prije dva tjedna rekao da će skočiti, ali da nikome ništa ne govorimo, da slučajno ne procuri do nekog u RTL-u. I prošao je jedan vikend, ali ništa od skoka. Već sam mislio da mulja, kadli jučer, eto ti njih. Danas je odmah došao u firmu naslađivati se. I to je manje-više to. Umoran sam kao pas, sinoć sam spavao samo tri sata, a ovaj Xiu Xiu koji svira dok Vam ovo pišem ne pomaže mi baš da se razbudim. |


