Intrige s dvora kneza Bučimira

Već sam Vam opisao jučerašnjni dio dana prije većeri, pa sad nastavljam sa većernjim dijelom. Shrvan činjenicom da nemam programe koje bi htio imati, i da ne mogu gledati nogomet ni slušati glazbu, malo sam pizdio. No, došla je većer, a s njom i odlazak van. Bili smo pozvani od strane Dragutinovg prijatelja na neki tulum. Pa sam se našao sa Dragutinom i Richardom ispred dučana, gdje smo kupili pive i vina, ne bi li ne došli praznih ruku. Dučan se nalazi preko puta teatra Exit, a teatar Exit je mjesto gdje Dragutin ima svoje tečajeve dramske sekcije. A pokraj teatra Exit je birtija gdje se svi glumčiči skupljaju, pa je Dragutin otišao vidjeti koga ima. Richard i ja smo se zaputili prema autu. Nešto kasnije, eto ti Dragutina sa dvije ženske osobe. "Cure idu s nama", ponosno će spodoba, koja je prije bila poznata po svojoj iznimno njegovanoj fudbalerki. I krenemo mi prema Vrbanima gdje je bilo mjesto održavanja tuluma. Jedna od Dragutinovih prijateljica je, po svim normama jednog normalno ustrojenog društva, čudakinja. Oblači se kao klaun (doslovno) i ima jako iritantan glas. Ali je draga. Govorim Vam to, jer cijelim putemdo Vrbana nije prestajala pričati. Preživjeli smo ipak nekako put do Vrbana i Dragutinov prijatelj nas je dočekao pred zgradom zajedno sa gazdaricom od tuluma, koji je, kako smo saznali, održan povodom diplomiranja iste. Pješke smo došli na drugi kat i ušli u stan. Tamo je bilo dosta ljudi. Većinom su svi sjedili u dnevnom boravku, a bilo ih je i u kuhinji. Bio je čak i jedan par s djetetom. Mi smo se odmah smjestili u jedini dio stana koji je bio neopravdano zanemaren od ostalih sudionika ove zabave - balkon. Zašto, pitate se? Zato jer je to naša taktika. Na tulumima na kojima ne znaš nikoga, prvo napraviš separaciju od ostalih, a zatim polaganim inflirtriranjem zauzimaš dio po dio stana/kuće i na kraju caruješ. Tako je bilo i sada. Bili smo, dakle, locirani na balkonu. I pijemo mi, šalimo se. Zove dr. Phil i kaže da dolazi. Super. Kada je došao dr. Phil, zove Vern, da di smo. "Na tulumu nekom, oš doć?", pitam ga. "Evo me!", odzvanja sa druge strane. Nekoliko minuta kasnije, eto i njega. Ekipa iz dnevnog boravka nas pita da li hoćemo s njima pušiti nargilu. Odgovaramo potvrdno. Proces infiltracije počinje. Ulazimo u dnevni boravak i zauzimamo mjesta. Pušimo nargilu (Unutra da ne bude zabune ne ide droga, nego voćni duhan. Jabuka je bila u pitanju.) i malo pričamo sa domorocima. Hranimo se sendvičima koji su na stolu i pijemo tekilu. Meni se ne da rezati limun za tekilu, pa si tekilu natačem u pivu. Da je malo pojača, ne? I tako prolazi vrijeme. Ljudi lagano odlaze, ali mi ostajemo. Dragutin pušta neku glazbu, pa se bacamo na ples. Ono malo preostalih ljudi nas gleda. Tulum je osvojen! Nakon plesa, shvaćamo da smo jedino mi i još troje ljudi ostali. Spremamo se na odlazak. Ali prije toga, u McDonald's. Tamo uzimamo hranu iz McDrive-a i jedemo ju. A usput i igramo nogomet na parkiralištu loptom koju smo, ako se sjećate, kupili Vern, dr. Phil i ja prije jedno dva tjedna. Od onda, Vern ju stalno ima u gepeku. Već je tri ujutro i McDonald's se zatvara. U njemu radi i djevojka koja je prije okupirala maštu Dragutina, pričao sam Vam i o njoj. Vozimo je doma, a onda i sami odlazimo kućama. Doma se bacam odjeven na kauč i spavam na njemu. Budim se oko pet ili šest i tek onda odlazim u krevet. Sjećam se da sam sanjao kako mi svi programi sa satelitske rade. Kako li lijepog sna.

- 21:00 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<	listopad, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Intrige s dvora kneza Bučimira

03.10.2004., nedjelja

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru