Intrige s dvora kneza Bučimira

Danas sam i službeno postao najveći luzer na svijetu. A evo i zašto. Dođe mi u pola devet mladić da mi postavi satelitsku televiziju. I shvatim da je to dečkec kaj živi kat ispod mene. Super, mislim si ja. I krene on na posel. I napravi mi rupčagu na mjestu gdje rupčaga ne bi smjela biti. Krivo je izmjerio duljinu borera. Odlično. Ali veli on da bu popravil. OK. Krene onda on konfigurirati reciever. I nađe dva satelita, Astru i Hotbird. I nađe programe na njima. I onda ode. U mome srcu je toplina, jer dobio sam upravo preko hiljadu programa. I počnem ih prelistavati. Kad li ono, na ni jednom nema ništa. Ali, mislim si dobro, to je valjda normalno. Žurilo mi se, jer sam morao ići platiti sva ta čuda. I dođem u dučan i razgovaram se sa šefom i velim mu da nemam programe. "Koje?", pita on. "Sve.", velim ja. "Nemre biti.", uporan je čiča. "Ali tak je.", ne dam se ni ja. "Bumo sad nazvali Sašu (montera iz zgrade), pa bumo videli.", kaže šef. "Zovi samo zovi.", sa sprdnjom ću ja. I nazove on i veli Saša da će doći do mene u neko doba popodne. Dobro. Dođe tren da platim. Bio sam se dogovorio sa trgovcem da ću mu platiti Amexom na rate. I krene on ispunjavati onaj ugovor o kreditu, ja blejim okolo. I krene zvati banku. (Sve ovo traje negdje već 20 minuta) Razgovor sa bankom je ugodan, sve do trenutka kada šef kaže cifru. "Kak ne može?", začuđeno će trgovac. "Dobro, hvala.... Sori, ali nemre na rate". "Zakaj?", začuđeno ću ja. "Ne daju ispod hiljadu kuna.". "No, krasno.". Ode mast u propast. Platim ja to i odem na nogomet. Na nogometu već u prvom kontaktu sa loptom dobijam udarac u koljeno od kojeg sad šepam. Ali nije to ništa. Pred kraj utakmice, dobijam odličnu loptu i sam krećem u kontru. Već sam nadomak gola. Dolazim sa desne strane i naglo krenem prema lijevo. Jučer je padala kiša i teren je bio mokar. Ali osušio se dok smo igrali. Cijeli. Osim jedne jebene lokve. Dva koraka dijelila su me od udarca i skoro pa sigurnog gola, jer sam odličan finišer. No, ta lokva! Ostalim igračim mora da je izgledalo kao da mi je s lijeve strane uklizao nevidljivi branič i satro me ko životinju. Posljedice: poderan desni lakat i cijela vanjska strana lijeve noge. Uz ono šepanje, ne izgleda dobro.

Dolazim doma, nabrijan na to da si naručim čevape, jer glad je jača od ičega. Da, čak i od ljubavi. Okrećem broj druga Čujića, ali s druge strane linije začujem ozbiljan glas operatera sa vrpce, "Birali ste broj koji nije uključen." Zovem opet, ali ništa. Ista stvar. URGH! Zovem pizzeriju, gdje mi se javlja nepristojni mladić, a pizzu mi dostavlja još neljubazniji seronja koji ne vadi pljugu iz usta. A baš sam mu mislio nešto ostaviti. E da ne bi. Tko ne pozdravi Bučimira, može dobiti samo šamar. Pojedem i čekam Sašu montera. Pošto ga nema, odlazim kat dolje i zvonim mu na vrata. Imam osjećaj da sam ga probudio, ali boli me džekson. Dolazi do mene i buljimo u ekran. Ništa se ne događa. Odlazimo kod njega gdje spajamo napravu i tamo, naravno, radi. Pas mater. Odlazim doma, spajam stvar, i radi i meni. Ali ne kako treba. Svi zanimljivi programi su i dalje zaključani. A ništa, čekam ponedjeljak, pa u dučan.

To je moja životna priča. Da odem bungee džampati, moj štrik bi sigurno pukao. Da odem do kurve, moja bi bila jedina u kupleraju sa sidom. Ali dobro, netko mora i to. Inaće, jučer sam kupio novi Interpol i djeco, ne da ga preporučam, nego ako mi se javi netko da nema taj album, biti će svašta. Stoga, trk u dučane. E, da. Jedina svijetla točka satelitske je da imam programe sa golotinjom i seksom! 24 sata dnevno! Mala utjeha. Vrlo mala, jer nemam engleski nogomet i glazbu. Ostajte mi dobro.

- 21:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<	listopad, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Intrige s dvora kneza Bučimira

02.10.2004., subota

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru