Intrige s dvora kneza Bučimira

I
Iza podneva na ulicama velesela Krkuljčevac je uvijek prometno. Stoga je konjska zaprega i kasnila nekih sedam minuta. Kada je stigla pred kuću Mande Kukur, Manda je mrko pogledala kočijaša i opsovala mu mater.
"Vozi!", važno se zadere seoska frajla.
Trinaest i pol minuta kasnije stali su pred omanju potleušicu. "Čekaj ovdje i ne mrdaj", naredi Manda pokislom kočijašu.
Manda otvori vrata, već ionako potrgane ograde, i onda preko blatne kaljuže uđe na glavna vrata. U kućici je bila gužva. Dugi hodnici ove kućice bili su zatrpani poslovnim ljudima i papirologijom. Proguravši se kroz gužvu, Manda dođe do vrata koje je tražila. Na njima je pisalo Džo Preventiva, privatni detektiv, i Manda Kukur pokuca.

II
Džo Preventiva je vodio raskalašeni život prosječnog Krkuljčevačkog privatrnog detektiva. Danju je probavao riješiti slučaj, a noću je lokao u konobi "Nilski konj i bubreg" pokraj isušenog korita najdužeg potoka s ove strane Himalaje. Birtaš Sem Rodžers zvan Bazuka dopuštao mu je tu i tamo da prespava u njegovom lokalu, jer je Džo ponekad znao zaboraviti platiti stanarinu u elitnom dijelu Krkuljčevca. Imao je naravno i otvoreni račun u skoro svakoj birtiji Istočnog Krkuljčevca, a i zapdani noćni klubovi nisu mu bili strani.

Današnje jutro nije dočekao u svom krevetu, već se mamuran probudio na podu svog uredu u Downtown Krkuljčevcu. "Kako li sam samo stigao ovdje?", zapitao je samog sebe, ali kao da pita zidove. Ustao se, pogledao u ogledalo i nije vidio ništa što bi mu se svidjelo. "Grozno. Ali ništa što malo rakijice neće riješiti.", pomisli, i krene prema ladici. Tamo nađe punu pljosku koju inaće čuva za hitne slučajeve i iz nje povuće dug gutljaj. "Eh, ako ovo nije bio hitan slučaj, ne znam što je..", pomisli i nasmije se u sebi. Iz samodivljenja ga prene kucanje na vratima ureda.

III
Kada je otvorio vrata na koja je bilo kucano, Džo nije moga vjerovati što vidi. Na vratima je stajala glavom i bradom Manda Kukur, jedna od najpoznatijih Krkuljčevčanki ikada. Manda je bila playgirl, domina, zabavljačica masa, psihijatrica, kicošica i supruga. Ali kao najglavnije, Manda je bila ponosna vlasnica najekskluzivnijeg kluba u Krkuljčevcu – "Robinja Isaura i teklić druge postrojbe garde Banovine u blizini Orašić brda hiljadu devetsto pedeset i sedme". Tamo su zalazili samo oni koji su nešto značili, a i onima drugima je bio dozvoljen pristup, ali uz masnu naknadu. Naravno, uz sve njene poslovne uspjehe, Manda je bila i prelijepa. Njena predivna sijeda kosa, koja je mamila uzdahe, uvijek je pomno bila vezana ispod marame sa cvjetnim uzorkom. Nikakva šminka joj nije bila potrebna da izrazi njene buljave oči, brk ispod kvrgavog nosa i visoke jagodične kosti. Široka ramena redovito je pokrivala tamno smeđom dekom, a zamamne grudi i noge skrivala je od svijeta maštovitim kombinacijama u crnoj boji. Već nekoliko godina oplakivala je muža, Salemka Dizdunovića, zvanog Božji Batrljak, čovjeka koji joj je omogučio lagodan život u veleselu. Naravno da se kao i svaka poštena žena preudala. Svoj imetak i život djelila je sa tipom sumnjive prošlosti, a još sumnjivije sadašnjosti, Rokom Čubcem, kojeg su na ulici svi znali pod imenom Kineska sjekirica. Taj tip nije nikako bio za nju, i svi su u Krkuljčevcu to znali...

"No, hoćete li me pustiti unutra, ili ću morati prenočiti na hodniku?!", neotesano će Manda.
"Izvinite, molim Vas, uđite", skrušeno će Džo, "Evo, molim Vas, ovdje sjednite.". Pokaže joj na štokrl koji je stajao ispred stola.
"Jeste li za piće? Kavu možda?", priupita Džo, moleći se u sebi da ne zatraži kavu, jer iste nije imao.
"Ako imate rakije možda bi malo, sa dodatkom pijetlove krvi...", kaže profinjena Manda.
"Vidim da se razumijete u alkohol, ali ja zbilja svašta pričam, pa Vi ipak držite najpoznatiji noćni lokal zapadno od Divljeg Zapada."
"Dakle, vidim da znate tko sam. A pošto ja znam tko ste vi, upoznavanje možemo preskočiti."
"Kako Vi kažete", sa zagonetnim smiješkom kaže Džo dodavajući piće Mandi. Zatim se zaputi prema svojoj fotelji i zavali se u nju.
"Recite, kako Vam mogu pomoći..."
"Ah, posao... Vidim da ne okolišate, to mi se sviđa."
"Hvala, posao je posao, a zabava zabava.", samodopadno će Džo.
"Onda ću Vam objasniti zašto sam ovdje. Moj muž, vjerujem da znate tko je on?"
"Da, kako ne bi znao."
"E, pa vidite, moj muž, on je... kako da to najbolje sročim... on je.... On je nestao."
"Nestao? Kako?"
"Ne znam."
"Zašto ne znate?"
"Pa ne znam, zato sam došla kod Vas."
"Ah da. Imate pravo, oprostite, još sam malo mamuran od jučer. Dakle, nestao velite. Da li znate kada? Kada ste ga zadnji put vidjeli?"
"Prije jedno dva sata, otišao je u šetnju i od onda ga više nisam vidjela."
"Zvuči ozbiljno, odmah ću se primiti posla. Moj honorar je dvjesto na sat. Nadam se da s tim nećemo imati problema?"
"Naravno da ne, evo vam petsto unaprijed. Ako riješite slučaj, dobiti ćete još."
Manda ustane i krene prema vratima. Očekivala je da će joj Džo otvoriti vrata, ali on je ostao zavaljen u svoju fotelju. Nije znala zašto, ali osjetila je neku energiju u tom čovjeku. Prvi put nakon muževe smrti, osjetila je želju za seksom. Roko joj to nije mogao pružiti, jer je bio uskraćen od boga za reproduktivni organ. Imala je osjećaj da će Džo riještit slučaj, i to u rekordnom roku.
"Doviđenja. I javljajte mi kako ide slučaj.", sa vrata progovori Manda.
"Ne brinite gospođo Kukur. Sve je pod kontrolom, odmah se bacam na posao."
Kada je Manda zatvorila vrata, Džo je napokon mogao početi bljuvati. Mučnina u želucu od jučerašnje žurke bila je neizdrživa. Onda se bacio na pod, ne bi li još malo odspavao prije nego se baci na posao. Osjećao je da će ovaj slučaj biti nešto posebno.

Nastavlja se...