13.09.2004., ponedjeljak

Jučer sam se probudio u kasni sat, i to napokon naspavan. Malo za promjenu. Onda sam skočio do bake u dom, ne bi li joj odnio neke stvari, pa sam tamo ostao u nemilosti moje bake i njene prijateljice iz doma i nevjerovatno dosadnih babskih priča. Dok su mi one prepričavale o razno raznim ljudima koje bi ja k'o fol trebao poznavati, kroz glavu su mi strujale ovakve misli: "Kaj je bilo s onim Marinom iz kvarta? Ko zna di je on sad. Frajer je prije bil debeli, sjećam se slike koju nam je pokazival kad je smršavil. On na motoru sa jedno stopedeset kila. Zakaj on stalno nosi odijela? Znam da se bil posvađal sa Ivanom, ali sam zaboravil oko čega. Kak je on uspio upisati Pravo sa samo tri razreda ugostiteljske škole?" I tako sam si skratio vrijeme slušanja babskih priča. Nekako sam ipak uspio pobjeći od tamo, i to samo sa slabijim emocionalnim i psihičkim ožiljcima. Vraćao sam se kući slušajući Superchunk (courtesy of dr. Phil) na discmanu, kada je baš dr. Phil pokraj mene zaustavio svoje vozilo. On je išao sa obiteljskog ručka prema Dragutinu, s ciljem da mu potonji vrati Playstation koji smo kod njega igrali noć prije. Pa smo tako sačekali Dragutina da siđe ispred svoje zgrade. Pa je on došao. Pa samo malo pričali, a onda se svi fino razišli.

Kada sam došao doma, nakon slabijeg ručka, jer ipak ne smije se pretjerivati, malo sam se bacio na posao. Pa sam tako radio i napravio sve što sam imao, a onda je već bilo vrijeme da se izađe iz kuće i krene prema kinu. Vern, Sonja, Sonjina sestra, Dragutin, Richard i ja smo išli gledati Ja, Robot. I nije tako loš film, s obzirom da u njemu glumi Will Smith. Sasvim neloša razonoda za nedjeljno kišno večer. Nakon filma smo Richard, Dragutin i ja krenuli Richardovim vozilom doma, a Vern, Sonja i sestra joj su krenuli svojim domovima Vernovim vozilom. I već bijasmo dosta zamakli od kina, kada Richard shvati da mu nedostaje novčanik. Pa smo se brzo vratili u kino, i iako je već bilo pola sata nakon ponoći, kino je još uvijek bilo otvoreno. Tamo smo zatekli čuvara koji nam je rekao da pričekamo, jer sada će stići kolega koji radi na katu. Ali od kolega ni traga, ni glasa jedno petnaestak minuta, pa smo već postali malo nervozni. Napokon dolazi neki treći "kolega", koji onda zove onog originalnog kolegu i tek tada on silazi doljei i uvodi nas u dvoranu broj 2 kina Cinestar. Tamo Richard brzo nalazi novčanik, te je sretan. Odlazimo kući. Doma gledam zadnjih 45 minuta filma "Psi od slame" Sam Peckinpah-a, koji je dobar i nasilan. Sve što se poželjeti može, dakle. Onda sam usnuo.

- 17:03 - Komentari (10) - Isprintaj - #

< rujan, 2004 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Komentari On/Off

Moji prijatelji i ja smo tema ovog vrućeg bloga. Svakim nastavkom biti će otkriveno sve više i više detalja o našim intimnim, ali ispraznim životima. Stoga nestrpljivo očekujte svaki novi dan u tjednu jer ovaj blog je ono pravo.

Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor
Dom urbanih frizura
Bo' Selecta
DropBike

Tu možete vidjeti što se slušalo proteklog tijedna! Predivno...




Rado ću čuti Vaše savjete ili možda želje. Ako ste k tome i zanimljivi možda se običan kontakt pretvori u pravo prijateljstvo!!! Pomozite mi da steknem barem dvoznamenkasti broj prijatelja!

Eto novog mejla
kbucimir@gmail.com


Moj broj onog programa sa cvjetekom pomoću kojeg ljudi mogu komunicirati bez da se vide. Slobodno se javite.

304645703