|
Jučer sam na poslu proveo klasičan dan, osim što je jedna kolegica slavila rođendan, pa smo ubili par pizza. Kad sam došao doma, malo sam se preprao, pogledao par stvari na TV i onda izašao van. Našao sam se sa Dragutinom na stanici, pa smo se lijepo odvezli do Trga. Na Trgu sam nazvao Verna, koji mi je rekao da je na Cvjetnom placu sa svojim prijateljem, zvati ćemo ga Đoni, pa neka dođemo. Pa smo i došli. Ubrzo su do nas stigli i jedna naša prijateljica, zovimo je Sabrina, sa svojim bratićem i njegovom curom i nećakom svoga bratića. Sjeli su s nama, pa smo pričali. Par minuta kasnije došao je i Richard, koji je bio kod ujaka na instrrukcijama iz crtanja, jer mu trebaju ne bi li se upisao na fakultet dizajna. Pa smo svi bili veseli i orni za zabavu. A još neko vrijeme kasnije, došli su Sonja i Richardova bivša djevojka, zovimo je Meri. S njom on baš i nema naročiti odnos nakon što su prekinuli, ali barem zna pozdraviti. Dakle, dosta veliko društvance se skupilo. Kada je došao čas zatvaranja birtije u kojoj smo sjedili, krenuli smo put Melina. Tamo je bila neviđena gužva, ali smo popili po piće. A onda smo se zaputili prema Purgeraju, gdje također nije bilo manjak ljudi. Tamo nismo ništa pili jer se nikome nije dalo ići do šanka, ali i bez pića smo se lijepo zabavljali. Sabrina je lijepa djevojka, pa su je svi gledali. Probao joj se ubaciti i neki pijani mladić čudnih plesnih koraka. Ali nije mu uspjelo. Došli su tamo i još neki ljudi koje znamo, a s njima i jedan mladić koji ne želi pozdravljati Richarda, Dragutina, dr. Phil-a i mene, iako nas dobro zna. Oko pola tri nam se više nije dalo biti u Purgeraju, pa smo otišli. Na putu do vozila je na trenutak postojala opcija da odemo na ćevape, ali Sonja je to odbila, pa smo odustali. Ovaj put je Vern vozio Sonju doma, pa ga više ne morate napadati. Vern, Sonja i Sabrina su krenuli jednim putem, Richard, Dragutin i ja drugim, i slijedeće čega se sjećam je da sam doma u krpama i pajkim. Znam da sam obećao drugi dio priče danas, ali ga nisam stigao napisati, a sada moram na ručak u Srbina. Mislim, neke stvari ipak trebaju biti prioriteti, zar ne? Ali sutra, sto posto. Hvala na strpljenju. Znam da jedva čekate. |


