|
Jučer sam išao na nogomet. Oko petnaest do jedanaest pokupio me dr. Phil. S njim u autu bio je i Vern. Odmah isprike Vernovoj djevojci, jer joj nisam nadjenuo ime. Učiniti ću to sada. Zvati ćemo je Sonja. Zašto? Nemam pojma, zgleda mi ko Sonja. Uostalom bolje Sonja, nego Smiljka. I tako smo mi otišli na nogomet i bilo nas je toliko da smo se morali podijeliti u tri ekipe. Ekipa u kojoj sam ja igrao izgledala je kao da je najslabija, ali znao sam da sa mnom igraju prekaljeni igrači i da neće biti problema. I nije bilo. Prvu utakmicu smo tijesno dobili, ali dobili. Drugu smo izgubili na penale itd. Na kraju i nismo baš prošli najbolje, tako da ne znam zašto sam napisao obrnuto. Nakon nogometa sam došao doma i naručio si porciju miješanog mesa i jedne male ćevape od gospodina Čujića, gospodina koji drži radnju u blizini moje kuće. Ubio sam se u hrani i bio zadovoljan sa sobom i svijetom. Navečer sam nazvao mladića poznatog po tome da je nekad nosio ultra modernu frizuru. Dogovorili smo se za izlazak. Richard je još uvijek bio slab od svoje bolesti, te se na njega nije moglo računati. I tako smo se nas dvojica našli i sjeli na tramvaj koji nas je doveo do Trga, gdje smo se našli sa prijateljicom mog prijatelja. Ona je tijekom ljeta bila u Barceloni, pa nam je pričala kako joj je bilo, dok smo se zamraćenom Tkalčićevom ulicom penjali do Melina. U Melinu smo se našli sa još nekim ljudima, ponajviše prijateljima mog prijatelja i njegove prijateljice. Kupili smo si pive i pričali. Tj., ja baš i nisam pričao previše, ali dobro. Pošto mi je bilo mrvicu dosadno, nazvao sam Jay-Z-a u London, i s njim malo popričao. I tako su prošli sati. U jedan se Melin zatvorio i došao je drug milicioner i potjerao sve. Doma smo odlučili ići pješke, ali smo prvo sačekali tramvaj sa jednim dječakom. Onda smo sreli nekog Irca, pa smo pričali s njim i onda se za istinu uputili prema doma. Moj prijatelj, njegove dvije prijateljice i ja. Do doma se ništa nije zanimljivo dogodilo, osim što sam ja jednom prdnuo pred svima. Kada sam došao doma, prvo sam zaspao odjeven na kauču, ali me probudila zvonjava mobitela. Nepoznat broj, ali znao sam tko je. Bio je to GRK! U pozadini sam čuo komešanje gomile, a onda je GRK, vidno (ili bolje reći čujno) pijan, počeo pjevati Dinamove pjesme na lošem hrvatskom. Onda je sklopio. A ja sam otišao spavati. |


