|
Jučer...ha... Dakle ovo se dogodilo danas. Na poslu sam napisao cijeli blog, zatim si ga poslao mailom doma, jer su nam zabranili odlazak na net, ali prokleti server nije proslijedio mail do adrese doma. A bio je dobar post. Opisao sam dosadnost jučerašnjeg dana, ispremiješano sa kraćim izlaskom van i čudnim telefonskim pozivom kojeg sam primio u 4 ujutro od strane Grka izravno iz Atene. No, ne osvrćem se. Ispričati ću Vam umjesto toga o tome kako se zabavljam kad jedem u svojoj sobi. Dakle, znam nekad jesti u svojoj sobi, jer onda u miru mogu gledati televiziju. Ali svako malo mi ponestane kruha ili nečeg slično, pa jurcam u kuhinju, koja se nalazi jedno pet metara od moje sobe, a prolazi pokraj dnevne sobe, gdje obično sjede moji roditelji. Pa onda ja svaki put kad odlazim po kruh ili nešto slično hodam drugačijim hodom, znajući da će to raspizditi moga oca. Pa sam tako danas bio Quasimodo, jedan od onih primitivaca iz Monty Pythona (oni s krpama na glavi), bio sam poletni zeko i trkači konj. I otac je pizdio. Eto. To Vam je to. |


