Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer, a i prekjučer dani su prošli u blagom dosađivanju. Ovaj grad je dosadan. Jedva čekam jesen. Ali barem smo lijepo jeli. Prvo u petak. Doduše tek nakon dvosatne svađe. Richard, Onaj koji je nekad nosio popularnu frizuru i ja bijasmo kod Richarda u svrhu gledanja otvaranja Olimpijskih Igara. Pa su počele povorke sportaša, pa kada su naišli američki sportaši, Richard i ja smo spomenuli kako nam Amerikanci idu na jednu stvar, što je, zaista ne znam zašto, raspizdilo našeg vrlog, nekad dugokosog. Pa smo krenuli u raspravu koja je umalo završila i sa par tučnjava, bacanjem stvari po podu i slično. Rasprava je bila toliko žustra da smo je završili tek za jedno dva sata, a usput smo se dotakli i slijedećih tema: da li je rat mogao biti sprijećen, da li kada se kaže da mrziš neki narod misliš na cjelokupni narod ili samo prosjek, da li je Jugoslavija bila začeta na demokratskim načelima. Tu smo stali, jer nam je na vrata zakucao stari prijatelj sa svojom djevojkom, pa smo u njihovom društvu večerali oko ponoći (po španjolski).

U subotu sam zajedno sa sestrom te bratićem mi, otišao do veleposjeda mojih roditelja, ne bi li tamo malo uživali u hrani te krajoliku. Ja sam se opekao na nekakvu aluminijsku električnu peku iz doba Franz Jozefa i sada na desnoj potkoljenici imam plik veličine nogometnog terena. Ali je barem kruh iz spomenute peke bio dobar. Izjeli smo još puno lipih stvar, a onda smo se zaputili kući, jer navećer je trebalo obaviti još jedno kolektivno hranjenje, ovaj put zamislite kod Richarda. Dr. Phil nam se živ i zdrav vratio sa jedrenja, pa je trebalo to zaliti i zajesti. Došao je on tako sa djevojkom mu, a doveo je i sestru svoju i njenog mladića. Zajedno smo jeli finu piletinu sa roštilja koja je bila upacana u češnjak, sezamovo ulje i teriyaki sos. Mnogo dobro. Ubivši se tako hranom, malo smo zalegli u vrt, te pričali o dobrim starim danima.

Jučer sam proveo dan gledajući događaje s Olimpijskih Igara i nikako se nisam mogao prisliti da odem raditi, iako sam trebao. Ipak, malo sam radio i usput slušao kako Portorikanci gaze hudog Američana. Pa sam gledao kako Južnoafrikanci obaraju svjetski rekord u 4x100 slobodno. Lijep je dan bio. Navećer sam sa Richardom otišao kod dr.-a Phila, gdje smo gledali Hrvate kako puše sisu od Amera u vaterpolu. Nakon toga, gledali smo Red Carpet na Nova TV i samo dobili potvrdu da je Nova TV uvjerljivo najgora televizija na svijetu, na kojoj rade samo oni mentalno limitirani. Doma smo otišli nešto kasnije i doma sam odgledao dvije epizode Zvjezdanih staza: The Voyager. Ni sam ne znam zašto to gledam, mislim da od toga samo oglupljujem (za razliku od ostalog sranja koje gledam na televiziji). I eto me sad na poslu. Uživam.

- 17:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<	kolovoz, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Intrige s dvora kneza Bučimira

16.08.2004., ponedjeljak

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru