10.08.2004., utorak

Jučer sam ponovo počeo dolaziti na posao. Čemera li i jada. Čim sam ušao u sobu i sjeo za kompjutor, osjetio sam val živčanoće koji se popeo od tabana pa sve negdje do iznad kuka, gdje sad lagano kuha i samo čeka pravi trenutak da iskoči. Kada ne radim, taj val je uvijek negdje u nogama i treba mu jako dugo da se popne do glave. Dakle, patnja je počela.

U nedjelju sam, u nekom kasnom noćnom terminu odgledao zadnju epizodu serije Star Trek: Deep Space Nine. E, pa jebo Hollywood i filmsku industriju. Jebo televiziju i Ameriku. Od kuda im pravo da se tako igraju s ljudskim osjećajima?! Da se razumijemo, niti pratim Star Trek nešto posebno, a svakako nisam Trekkie, ne znam klingonski i u pravilu ne znam tko su Ferengiji, ali eto pogledam ja zadnju epizodu. I skoro se rasplaćem! Troje glavnijih likova je odlazilo sa svemirske stanice, i to je prikazano takvim intenzivitetom da bi rasplakalo i najokrutnijeg ubojicu. Zadnji put sam u grlu imao takvu knedlu kada sam gledao ET-a kao klinac. Tužna muzika, inserti iz starih epizoda, a sve to traje oko 15 minuta. I tjera na plač. Čisto zlo. Stvarno ne znam kako im to uspijeva. Evo što mogu napraviti odraslom čovjeku. Baš me zanima kako su to proživjeli zagriženi ljubitelji Star Trek-a. Ako ima neki koji me čita, a vrlo je emotivno (ili možda krajnje neemotivno) reagirao na gore opisane scene, neka se javi komentarom, te tako zbaci tu planinu tuge sa srca.

A kasnije sam si malo razmišljao zašto sam tako reagirao. I došao sam samo do zaključka da sam nabijen razno raznim osjećajima koje jednostavno nemam kamo kanalizirati. Pa oni svako malo iscure. I samo je još više sjebu. Jer onda moram razmišljati o tome, a to mi ide na kurac. Jer si onda moram priznati da je to vjerovatno sve zato kaj nemam žensku. A ne volim se toga prisjećati. Jer mi to nije fora. No...

- 16:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

< kolovoz, 2004 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Komentari On/Off

Moji prijatelji i ja smo tema ovog vrućeg bloga. Svakim nastavkom biti će otkriveno sve više i više detalja o našim intimnim, ali ispraznim životima. Stoga nestrpljivo očekujte svaki novi dan u tjednu jer ovaj blog je ono pravo.

Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor
Dom urbanih frizura
Bo' Selecta
DropBike

Tu možete vidjeti što se slušalo proteklog tijedna! Predivno...




Rado ću čuti Vaše savjete ili možda želje. Ako ste k tome i zanimljivi možda se običan kontakt pretvori u pravo prijateljstvo!!! Pomozite mi da steknem barem dvoznamenkasti broj prijatelja!

Eto novog mejla
kbucimir@gmail.com


Moj broj onog programa sa cvjetekom pomoću kojeg ljudi mogu komunicirati bez da se vide. Slobodno se javite.

304645703