Intrige s dvora kneza Bučimira

Jucer sam se probudio u ranu zoru, potpomognut Jay-Zem i njegovim nekontroliranim ulaskom u sobu. Bilo je negdje 06.45 i nakon toga vise nisam mogao spavati. Nista zato. Otisao sam gledati televiziju. Buljio sam u blagodati digitalne kabelske televizije, mijenjajuci jedan muzicki program za drugim. Najvise sam se zadrzao na VH1 Classicsu, gdje su bili prikazivani spotovi iz 80-ih, jedan bolji od drugog, cisti sabanizam. Frizurice, rincice, obleka, sve je tu. Zakon. Malo poslije postalo mi je dosadno, pa sam otisao probuditi Richarda i Fuzbonosu. Nakon toga, krenuli smo se dotjerivati za izlazak. I dok je meni bilo potrebno 10-12 minuta za pranje tijela, iznutra i izvana, mojim prijateljima je zajedno trebalo oko sat vremena. Tu se izgubilo vrijeme, ali sto ja mogu kada su mi prijatelji wannabe metroseksualci sa cvrstim muskim stavom.

Oko podneva smo napokon izasli iz kuce i zaputili se prema stanici podzemne, do koje treba hodati jedno 10 minuta. Isli smo se naci sa Grkom, koji radi u City-u, i oko 14.00 ima pauzu. Malo smo uranili, pa smo se setali po Oxford Streetu, gdje smo naletili na dzinovski HMV, ducan u kojem se kupuju CD-i i takve stvari. Takvi ducani su za mene uvijek znak za financijsku propast, jer se ne mogu kontrolirati kad vidim toliko CD-a. Ipak, posto nisam imao kreditnu karticu sa sobom (hvala onom gore, bog ga zovu) kupio sam samo dva cd-a i jedan dvd. I to sve sa rasprodaje.

Sa Grkom smo se dakle nasli oko 14.00, te smo krenuli prema nekakvom restoranu sa orijentalnom hranom. Ispada da je to nekakav lanac brze orijentalne hrane, cije ime je Waggamama, ako se dobro sjecam. Pristojna hrana, za realtivno pristojan novac. Grk je nakon toga otisao raditi, a mi smo krenuli u Bond street, provjeriti skuplje ducane. E sad. Biti cu malo kritican. Stvarno mi na zivce idu one zene bogatih Arapa, koje hodaju okolo zamotane i ko fol skrusene, a mirise na najbolje parfeme i ulaze u najskuplje ducane. Da, Alah je to sigurno htio. Tako se provodi ideja Islama.

Oko 17.15 nasli smo se ponovo sa Grkom, jer bilo je vrijeme da se krene prema stadionu, u biti u pub pokraj stadiona, gdje ce biti odrzana utakmica na koju idemo. I dosli smo do puba, zasjeli, unutra puno navijaca obje momcadi. Kupili smo pive i cekali Jay-Zija. On, naime isto radi, pa ne moze s nama ubijati vrijeme. I dosao je on, pa smo popili jos par piva i krenuli prema stadionu. I mislim si ja, ovo je Engleska, tu je uvijek mirno na stadionima, obiteljska atmosfera i to, ali malo sam se prevario. Dakle, u pitanju je prijateljska utakmica izmedju Queens Park Rangersa i Ajaxa. Super, rekoh, nece biti balkanskog mentaliteta na tribinama i takovijeh stvari. I nije bilo, na strani gdje smo mi sjedili, QPR strani, ali su se zato Nizozemci potrudili da zapocnu nerede. Pa su se malo tukli s policajcima, sto je bilo popraceno sa jednostavnim povicima "Who are you?". Ubrzo su se stvari smirilie i utakmica je zavrsila 0-1 za Ajax. Nakon tekme opet smo otisli u pub i popili jos koju.

Na putu prema doma, Jay-Z nas je poveo u krivom smjeru, tvrdivsi da je autobus kojim idemo onaj pravi. Pa smo fino zavrsili u nekom opasnom kvartu punom Indijaca i crnaca, iz kojeg smo pobjegli uzevsi taxi, koji nas je vozio pune tri i pol minute i naplatio nam to Ł6.80. Jebote ja!!! Kuci smo krenuli preko parka, i tamo nasli neki stari bicik s kojim smo se malo odlucili poigrati. Pocelo je kao mala igra, a zavrsila je tako da smo strgali bicikl bacajuci ga u zrak i daljinu. Toliko o Balkanu. Ubrzo nakon toga bili smo doma i u krevetima.

Evo ponesto slika od jucer:

Prije utakmice

Jay-Z baca bicikl

Nizozemci stvaraju nerede

SUTRA...
Junaci idu u muzeje. Kino? Mozda.

- 11:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<	srpanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Intrige s dvora kneza Bučimira

22.07.2004., četvrtak

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru