Jučer sam opet proležao većinu dana, a onda sam ipak malo radio. Navećer sam se oprao i lijepo obukao, jer bilo mi je poći na zabavicu koja se održavala u povodu promoviranja dr-a. Phila, a bogamu i ostalih studenata Medicinskog fakulteta. I tako me pokupiše Richard i Fuzbonoša (od sada je ovo oficijalni naziv za prijatelja koji nosi modernu kosu). Prije zabave, odlučismo otići nešto pojesti, jer bijasmo gladni. Pa smo tako otišli u Subway. Richard i Fuzbonoša su pojeli po Melt svaki, a ja sam se odlučio za Seafood and Crab. Nakon jela, bilo nam je poći u smjeru Šalate, gdje se održavala skromna zabava. I došli smo gore u taj birc imena Mango Mambo (za one koji ne znaju, nalazi se ispod puno poznatije Papaye) i tamo su bili ljudi koji su pili i razgovarali. Dr. Phil je već lagano bio pod gasom, pa smo brže-bolje naručili pića ne bi li ga probali sustići, ali jučer je on bio prejak za nas. Tri koktela poslije, nisam uočavao nikakav utjecaj alkohola na moju tjelesinu, pa sam odustao od pića. Fuzbonoša je skoro cijelu noć plesao zaluđen taktovima koje je puštao skromni mladić sa svojeg CD playera. Ja sam mu se u jednom trenutku pridružio i dao birtiji na uvid svoj specifični, ležerno-ukočeni, stil plesanja. Oko 02.30, već mi je pomalo bilo dosadno, a i spavati je valjalo ići, pa sam sve prijatelje pozdravio laganim mahom desne ruke, te se pješke zaputio kući. Oko 03.00, oko mi je bilo čvrsto zatvoreno i prvi san je dolazio.Usput, danas mi je sinulo da za tjedan dana idem u Englesku, a još nemam ni kartu ni vizu. Hm, toliko o velikim pripremama. A sada ću Vam odgovoriti na pitanje koje si sigurno već nekoliko dana postavljate. Da, probati ću što ažurnije bilježiti dogodovštine iz Londona i svakodnevno Vam ih servirati u obliku bloga. Eto narode, sada odahnite. Toliko od mene. |
Jučer sam opet proležao većinu dana, a onda sam ipak malo radio. Navećer sam se oprao i lijepo obukao, jer bilo mi je poći na zabavicu koja se održavala u povodu promoviranja dr-a. Phila, a bogamu i ostalih studenata Medicinskog fakulteta. I tako me pokupiše Richard i Fuzbonoša (od sada je ovo oficijalni naziv za prijatelja koji nosi modernu kosu). Prije zabave, odlučismo otići nešto pojesti, jer bijasmo gladni. Pa smo tako otišli u Subway. Richard i Fuzbonoša su pojeli po Melt svaki, a ja sam se odlučio za Seafood and Crab. Nakon jela, bilo nam je poći u smjeru Šalate, gdje se održavala skromna zabava. I došli smo gore u taj birc imena Mango Mambo (za one koji ne znaju, nalazi se ispod puno poznatije Papaye) i tamo su bili ljudi koji su pili i razgovarali. Dr. Phil je već lagano bio pod gasom, pa smo brže-bolje naručili pića ne bi li ga probali sustići, ali jučer je on bio prejak za nas. Tri koktela poslije, nisam uočavao nikakav utjecaj alkohola na moju tjelesinu, pa sam odustao od pića. Fuzbonoša je skoro cijelu noć plesao zaluđen taktovima koje je puštao skromni mladić sa svojeg CD playera. Ja sam mu se u jednom trenutku pridružio i dao birtiji na uvid svoj specifični, ležerno-ukočeni, stil plesanja. Oko 02.30, već mi je pomalo bilo dosadno, a i spavati je valjalo ići, pa sam sve prijatelje pozdravio laganim mahom desne ruke, te se pješke zaputio kući. Oko 03.00, oko mi je bilo čvrsto zatvoreno i prvi san je dolazio.

