Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer sam bio u kinu. Opet. Ali ovaj put sam gledao malo bolji film od onog kojeg sam gledao u subotu. Jučer sam gledao Tajni prozor. Johnny Depp u ulozi pisca kojeg terorizira nepoznati čovjek, koji tvrdi da mu je Depp ukrao priču, ali se na kraju ispostavi da je taj nepoznati čovjek u stvari sam Depp!!! Kakav obrat, to ja zovem film!!! Inaće, film je snimljen po romanu Stephena Kinga. Pa, ako imate dva sata fore i ne znate što bi sa sobom, slobodno odite pogledati ovaj filmek. Film sam gledao sa Richardom i prijateljem, čijeg izgleda se ne bi posramila niti jedna rumunjska majka. Eh, da. Umalo zaboravih. Svi zajedno čestitajte dr.-u Philu, jerbo je od jučer i ofišali doktor. Bravo Phile!!! (pljesak, latice ruža, konfeti, trublje). Eh, sada valja odraditi i njegovu promociju, a to će nam teško pasti, pošto nitko od nas niti ne pije previše, a ni ne jede baš nešto.

Ovi dani na poslu svode moj život na minimum događanja. Nemam o čemu pisati, i to me malo mući. Što ako više ne budem imao inspiracije? Što ako od jučer nezavisni Irak postane najrazvijenija zemlja na svijetu? Što će se psihički dogoditi s mojim prijateljem kada mu odrežu fudbalerku? Sve me to jako muči. Ali, ako mi u bilo kojem trenutku ponestane nadahnuća, uvijek Vam mogu ispričati priču kako sam jednom imao više od četiri prijatelja, sve dok jedan dan nisam, odlučio zbiti jednu šalu, pa sam ih izgubio. No, polako.

Nakon kina, otišli smo u McDonald's, ne bili tamo pojeli sladoled. I prvi puta smo se tako zaputili u McDonald's u Dubravu. Dubrava je, za one koji ne znaju, jedan prekrasan kvart, gdje ne bih želio hodati sam u kasnim noćnim satima. Prizor koji dugo neću zaboraviti je onaj od jučer. Ispred kioska, koji je otvoren cijelu noć, stoje dva, vrlo vjerovatno, uposlenika istog i dva policajca, te zajedno cugaju pivčinu. Krasno!!! Ali opet, zar me to treba čuditi, ipak je to Dubrava. I kupismo mi sladolede, te se vratismo natrag u centar grada nam našeg, jer tamo se osjećamo sigurnije, te pojedosmo sladolede na Zdencu života. Primjetio sam da ljudi više ne bacaju novčiće u zdenac. Uz hrpu pivskih čepova, uočio sam tek dva do tri novčića. Ali čak ni to nije omekšalo moje tvrdo srce, te ni ja ne ubacih ništa. Nema se. Znate i sami kako je. Pojedosmo slatkiš, te se zaputismo kućama. Imao sam čvrstu namjeru pogledati reprizu Ekipe za očevid, ali zaspah kao beba. Probudih se jedino kada je kišurina počela curiti kroz otvoreni prozor u sobu.

- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<	lipanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Intrige s dvora kneza Bučimira

29.06.2004., utorak

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru