|
Jučer smo moji prijatelji i ja bili u kinu Lika. Tamo se održavala predstava u kojoj je glumio naš prijatelj sa fudbalerkom. Ta predstava se zove Anđeli 2. Odigrana je u sklopu Tjedna suvremenog plesa. Naš prijatelj je za to bio plaćen. Predstava se radi o Anđelima, ali naš prijatelj ne glumi anđela. On glumi nešto drugo, vjerovatno čovjeka. Ne zna ni on. U toj predstavi se puno pleše. To je plesna predstava. Naš prijatelj inaće nije plesač, ali je zato glumac. On se uči glumi u jednoj dramskoj skupini koja djeluje pod okriljem teatra Exit. Naš prijatelj to zbilja voli raditi i mi svi mislimo da bi on to trebao raditi zauvijek jer mu dobro ide. On se s time ne salže iako ja vidim da mu je drago kad ga mi tako fino nagradimo komplimentom. Nakon predstave još smo neko vrijeme stajali ispred dvorane i razgovarali o predstavi s našim prijateljem. On kaže da više ne želi glumiti u toj predstavi, jer mu je dosta svađa sa ostalim glumcima i redateljicom. Ta redateljica u biti uopće nije redateljica, nego samo idejna začetnica cijelog projekta. Ipak, ona je glavna i svi je slušaju. Mojem prijatelju je bila obećana sloboda u kreiranju predstave koju je on istoj i primjenio, iako po meni možda čak i malo previše. I on se složio sa mnom. On bi htio da ta predstava bude malo više od pukog plesa i jedne izgovorene rečenice, ali zna da tu ništa ne može, te se odlučio povući. Mi smo tužni zbog toga, jer sigurno će proći još puno vremena dok naš prijatelj ne dobije novi angažman. Naš prijatelj to shvaća, ali ne želi promijeniti svoju odluku. On je jednostavno takav. Ja ću puno pričati o svojim prijateljima, jer ih imam samo 4. Ja sam dosadan čovjek. |
31.05.2004., ponedjeljak
28.05.2004., petak
|
Jučer je moj prijatelj ispričao kako bi on sablaznio Meri Cetinić. A mi smo se smijali tomu. Mi smo isto bili u toj priči. Bili smo mrtvi. On je mrtvim psom razbio klavir Meri. Njenu kčerku je isto sablaznio. On ima fudbalerku. Ja sam već tada bio pijan, a i jelo se dobro raznih mesa i salata. Nešto prije naši nogometaši su izgubili od srpskocrnogorskih. Dva sata kasnije ja sam spavao u ligeštulu, a moji prijatelji su pričali o seksu. Bila je to ugodna večer i bio je četvrtak. Kad sam došao doma, zaspao sam jako brzo. |
27.05.2004., četvrtak
|
Jučer, za vrijeme, a pogotovo nakon odigrane utakmice finala Lige Prvaka, mučila su me teška pitanja. I to pitanja na koje vjerovatno nikada neću dobiti odgovor. Evo što se sve zibvalo u mojoj glavi. Svi ste vjerovatno upoznati s činjenicom da momčad koja osvoji bilo koji trofej obično nakon završene utakmice odjene posebno za tu priliku odštampane majice sa natpisima tipa: NK Oroslavlje – pobjednik dvjestodvadesetog izdanja tritisućečetiristosedamdesetdvije kune i tridesetsedam lipa vrijednog turnira Spasimira Ronde u velikom nogometu dvijetisuće i četvrte godine, AC Milan – Campione, FC Porto – Winner of Champions League itd. E, ono što mene mori je to da je i momčad koja je izgubila imala iste majice koje iz očitog razloga nije mogla iskoristiti, te (sada slijedi dilema) ŠTA SE S TIM MAJICAMA DOGAĐA!!!??? Da li se prodaju na crnom tržištu? Da li se poklanjaju domovima za nezbrinutu djecu? Da li ih igrači potajno nose po svojim kućama zamišljajući kako bi bilo za stvarno da su prvaci Europe u najelitnijem europskom klupskom nogometnom natjecanju? Ima tu i još stvari. Recimo, pehar. Prije početka utakmice vidimo pehar koji čeka pobjednika. Ukrašen je trakama od nekog materijala u bojama oba kluba sudionika finala. No, (sada slijedi misterij) kada igrači koji su osvojiili taj pehar i preuzimaju isti, na njemu su samo ukrasne trake njihova kluba!!!! GDJE SU NESTALE UKRASNE TRAKE PROTIVNIČKOG, GUBITNIČKOG TIMA!!?? TKO IH JE SKINUO??!! KADA??!! TE ŠTO SE S NJIMA DOGODILO!!??? Isto tako, kada pobjednička momčad preuzme pehar, iza njihovih leđa eksplodira i u zrak se raspršti mali milijun konfeta u bojama njihovog tima. Organizator je morao imati ii istu količinu konfeta druge momčadi. Šta se S NJIMA DOGODILO!!!??? GDJE TE KONFETE ZAVRŠE??!!! DA LI IH JE MOGUČE VIŠE UPOTREBLJAVATI??!!!! Pitanja, pitanja, pitanja.... |
