Jučer bi spavao duže da me oko 11 sati nije probudio Richard. Zvao je samo da me pita da li sam za tenis. "Normalno", rekoh, jer sam sportski tip muškarca. Iako imam skoro 100 kila. Nakon toga, opet sam pokušao uroniti u svijet snova, gdje sve je moguće, ali nije išlo. A kad nije išlo, ustao sam se. I napravio si nešto za jesti, te pogledao što ima nova na televiziji. Na svu sreću, dobri Njemac nedjeljom i subotom ujutro daje reprize Sabrine, male vještice i Dadilje, pa je jutro prošlo brzo i edukativno. Oko 13.45, Richard dolazi po mene u svojoj pili, te se uputismo prema Šalati. A na Šalati upržilo sunce, a mi moramo na teren. Mislim da su mi ova trčanja, kojima se bavimo protekla dva-tri tjedna, dobro došla, jer kako mi se čini, imam kondicije. Uredno sam istrčao svaki poen, stignuo munjevitom brzinom svaku skraćenu loptu, i sve to bez i zrna umora. To me čini sretnim. Poslije tenisa, doma sam proždro pola woka kineske hrane koju je pripremila moja sestra. Tenis mnogo daje, ali i puno oduzima, pa oduzeto treba povratiti, zar ne? Onda sam naumio ići raditi, ali nekako mi se nije dalo, pa sam pogledao film koji sam si uzeo u videoteci. Bio je to pretposljednji uradak braće Coen, Razvedi me, zavedi me. Svi vele da je bezveze, ali meni je simpa. Nakon filma, sam ipak malo radio,ali samo nekih pola sata, jer je onda na vrata pozvonio prijatelj, koji kosu šiša u stilu starojapanskih boraca sa mačem, ne bi li u miru mojeg stana odgledali utakmicu između Čeha i Danca. Ubrzo nakon njega, došao je i Richard. Sretni smo bili nakon utakmice, jer Čeh pobjedio je. Pa smo sretni otišli do grada na sladoled. I šetali smo se malo gradom i izloge promatrali u noći. Lijepo nam je bilo, ali svemu lijepom dođe kraj, pa krenusmo kućama svojim na počinak. |
Jučer bi spavao duže da me oko 11 sati nije probudio Richard. Zvao je samo da me pita da li sam za tenis. "Normalno", rekoh, jer sam sportski tip muškarca. Iako imam skoro 100 kila. Nakon toga, opet sam pokušao uroniti u svijet snova, gdje sve je moguće, ali nije išlo. A kad nije išlo, ustao sam se. I napravio si nešto za jesti, te pogledao što ima nova na televiziji. Na svu sreću, dobri Njemac nedjeljom i subotom ujutro daje reprize Sabrine, male vještice i Dadilje, pa je jutro prošlo brzo i edukativno. Oko 13.45, Richard dolazi po mene u svojoj pili, te se uputismo prema Šalati. A na Šalati upržilo sunce, a mi moramo na teren. Mislim da su mi ova trčanja, kojima se bavimo protekla dva-tri tjedna, dobro došla, jer kako mi se čini, imam kondicije. Uredno sam istrčao svaki poen, stignuo munjevitom brzinom svaku skraćenu loptu, i sve to bez i zrna umora. To me čini sretnim. Poslije tenisa, doma sam proždro pola woka kineske hrane koju je pripremila moja sestra. Tenis mnogo daje, ali i puno oduzima, pa oduzeto treba povratiti, zar ne? Onda sam naumio ići raditi, ali nekako mi se nije dalo, pa sam pogledao film koji sam si uzeo u videoteci. Bio je to pretposljednji uradak braće Coen, Razvedi me, zavedi me. Svi vele da je bezveze, ali meni je simpa. Nakon filma, sam ipak malo radio,ali samo nekih pola sata, jer je onda na vrata pozvonio prijatelj, koji kosu šiša u stilu starojapanskih boraca sa mačem, ne bi li u miru mojeg stana odgledali utakmicu između Čeha i Danca. Ubrzo nakon njega, došao je i Richard. Sretni smo bili nakon utakmice, jer Čeh pobjedio je. Pa smo sretni otišli do grada na sladoled. I šetali smo se malo gradom i izloge promatrali u noći. Lijepo nam je bilo, ali svemu lijepom dođe kraj, pa krenusmo kućama svojim na počinak.

