Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer sam proveo dan, kakav bi htio češće provoditi, ali se bojim da nije prezdravo. Probudio sam se oko 11 sati, te si napravio obilan doručak. Negdje do 13.30 sam buljio u televizor, sve dok me nije nazvao Richard i predložio da odemo žderati kod "Srbina". "Srbin" je naš naziv za jedan restoran, ili možda bolje lokal, smješten u Ravnicama, iza maksimirskog stadiona, čiji je vlasnik iz Srbije. On tamo pripravlja srpske specijalitete sa roštilja i tamo uvijek ima ljudi koji to vole jesti. Odmah sam se složio sa Richardom, koji me pokupio pola sata nakon poziva. Dvadesetak minuta nakon, već smo sjedili za stolom i čekali slasne delicije sa roštilja. Kada dođete kod "Srbina", prvo što Vas šokira jest prostor gdje je smješten lokalčić. Naime, lokalčić je, barem kako se meni čini, dio osnovne škole!!! Kada dođu ljetni dani, naprave terasu, koja se nalazi u školskom dvorištu. I mi jučer sjedismo u školskom dvorištu, pokraj dvije staze za boćanje. Zakon. Počeli smo lagano, sa kajmakom. I pivom, normalno. Malo poslije,došla su glavna jela. Dva puta gravče na tavče, dva puta pljeskavica na kajmaku, uštipci i punjena vešalica, plus dvije šopske salate. Zvući puno, i je puno. No, pošto smo superheroji, uspjeli smo sve proždrati. Ljubazni djelatnici tog lokala nas svaki put gledaju kao da smo sa druge planete, jer uvijek naručimo dva puta više nego što obični ljudi narućuju, a onda nas opet gledaju u čudu kako smo sve to uspjeli pojesti. Ne znaju oni s kim imaju posla. Nakon žderačine, imali smo plan otići u zoološki vrt, ali onako punih trbušina, ta ideja je vrlo brzo otpala. Otišli smo svako svojoj kući, s obećanjem da ćemo se čuti kasnije.

Došlo je i to kasnije, te je pao dogovor da idemo u kino. Nismo dugo bili nigdje,osim kod Richarda, gdje non-stop buljimo u televizor i gledamo utakmice. Naš prijatelj, kojem bi kosa, da mu kojim slučajem raste s prednje strane glave, zaklanjala pogleda na svijet, nije htio ići s nama, i mislimo da se on nešto ljuti na nas. Ali nemamo pojma zašto. Vjerovatno nema ni on, samo sere. I tako smo Richard i ja otišli do Cinestara, parkirali vozilo u podzemnoj garaži, te otišli pogledati film. Film je počinjao u 22 h, a mi smo došli u 22.05. Popušili smo. Jedino što je igralo u kasnijem terminu, a da to nije bio onaj debilni filmek o djetetu-čarobnjaku, jest mega - super - motherfucking hit, Opasne djevojke. I tako kupismo karte, ali valjalo je pričekati još sat i pol do početka filma, pa smo otišli u autopraonu oprati Richardova ljubimca. A onda se meni prisralo, pa smo otišli do mene doma, ne bi li isputio teret. Nakon toga smo otišli u kino. Film preporučujem svima koji vole loše uratke. Jedina dobra strana filma je bila ta, što su se u kinu u tom trenutku s nama nalazile i ultrra popularne zvijezde Saša, Tin i Keđo. Iliti skraćeno - STINK. Mislim da se njima film svidio, ali zar je to čudno. Nakon filma, otišli smo svaki svojoj kući. Ja sam do pola pet ujutro gledao televiziju, i onda odlučio ići spavati.

- 19:42 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<	lipanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Intrige s dvora kneza Bučimira

27.06.2004., nedjelja

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru