Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer je bio zanimljiv dan. Napokon sam uspio odspavati malo duže nego inaće. I tako sam odmoran krenuno u novi dan, u nove pobjede. Roditelja nije bilo doma, sestra je bila zaključana u svojoj sobi i nije mi smetala, san snova. Sjeo sam za kompjutor i malo radio, sve čekajući 18 h ne bi li gledao premijerni nastup naše izabrane vrste na Euru 2004. I tako, malo po malo, dođe tih 18 h, i ja se nalazim kod svog prijatelja prekrasne neukroćene kose. Dođoše još i dr. Phil i Richard. I svi smo nabrijani, kao jedva čekamo da naši zabiju gol, da naši potrgaju na komade igrače iz zemlje satova, sireva i banaka. Ali, eto sve to je nekako izostalo, pa smo mi ogorčeni psovali naše igrače i trenera i Franju i tko zna koga sve ne. Nakon što nas je to malo prošlo, odlučili smo se, pošto naš prijatelj koji izgleda kao smrtni neprijatelj Flash Gordona živi u potkrovlju, malo popesti na krov zgrade, jer je to moguće, ako se provučeš kroz mali prozor. I eto nas četvorice na krovu, smijemo se, zbijamo šale, približujemo se rubu zgrade, prkosimo smrti, šećemo se ljudima po glavama. Najednom, Richardu se prisere. A Richard je uvijek pun zlobnih ideja i misli, te se sjeti da bi se baš mogao i posrati u nečiji dimnjak. Prijatelj pozamašne grive uvijek je spreman za pustolovinu i nepoznato, te mu se samo na spomen ove ideje u oku opet pojavi ona ista iskra koju sam vidio nebrojeno mnogo puta i zbog koje smo nebrojeno mnogo puta poslije preklinjali sudbinu. On se uputi prema stanu, i za nekoliko trenutaka vrati se sa rolom zahodskog papira. Richard spusti gaće, sjedne na dimnjak i krene. Sav crven u licu, ispustio je iz sebe poveću kobasicu u nečiji dimnjak. Obrisao je guzicu, a ugovnjen papir bacio preko krovova na ulicu. Jedva čekam jednog zimskog dana kada jedna normalna obitelj krene grijati svoj stan, pa kad krenu optužbe na račun najmlađeg sina, zašto opet radi spaćke i zašto je ostavio govno u peći.

Uz zahodski papir, naš prijatelj je donio i baseball palicu iz samo njemu poznatih razloga. No, ona je poslužila za izazivanje novog incidenta. Uzme tako naš prijatelj palicu, uzme i kamen i, BANG, opiči kamenčinu. Nas trojica ne vjerujemo, pitam ga ja je li normalan, on će na to, pa nema tamo nikoga. Richard ga upita, je li on siguran da tamo nema nikoga, jer ako nema da bi i on probao. I tako mu naš prijatelj, koji izgleda kao australski čuvar i timaritelj krokodila, preda palicu i u zrak mu baci poveću kamenčinu. Richard zamahne, i u stilu Babe Ruth-a raspizdi kamen u nepoznatom smjeru. Klasik. Kamen je letio dalje od bilo kojeg svjetskog homerun-a. Ponosno gledasmo kamen u zraku, osječajući se kao prvaci svijeta, sve dok nismo čuli zvuk udarca u nešto metalno. Kao djeca od 11 godina, popadasmo na pod. Richard stane bježati natrag u stan, i sav u panici potrga jednu od onih metalnih vješalica za veš, koja se nalazila u sobi našeg fus prijatelja. Nakon par minuta,svi smo u stanu i smijemo se. Richard nešto kasnije odlazi, a nas trojica ostajemo gledati Engleze i Francuze. Nakon te šok utakmice, svi smo malo nezadovoljni jer smo navijali za Engleze, i mislimo da na svijetu nema pravde. Odlazim kući, gledam pornić na TV1000, poslije toga Sabrinu malu vješticu, a potom odlazim spavati.

- 17:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<	lipanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Intrige s dvora kneza Bučimira

14.06.2004., ponedjeljak

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru