Jučer sam saznao što je moj prijatelj koji liči na rusku ubogu piljaricu jer mu je kosa s prednje strane puno kraća nego sa stražnje radio onu kobnu subotu dok sam se ja prežderavao u meksičkom restoranu. On je seksualno opčio! Ali u pijanom stanju tako da se to i ne broji. Ili se barem ja tako tješim. Uglavnom, eto napokon smo odpetljali i tog Gordijca koji je nad našim glavam visio puna dva dana prijeteći da nam nikad ne otkrije gorku istinu. Dakle, to sam saznao jučer, a osim toga dan nije bio ništa poseban. Do kasna poslijepodneva sam bio na poslu, mučeći se, ali s ponosom jer to je još samo jedan dan manje koji moram odraditi prije zasluženog godišnjeg odmora (i nadam se zasluženog regresa jebem mu život). Da, drugovi, previše se ove godine radilo, dva slobodna dana za redom već dugo nisam vidio, a zadnji pravi odmor bio je tamo negdje davnog kolovoza. Eh, dosta mojih žalopojki.Sada ću predstaviti budući model predstavljanja mojih prijatelja, jer i sam već vidim da je ovo malo zbunjujuće. Ili da se bolje izjasnim, izgleda kao da imam puno više od 4 prijatelja, jer nikad ne navodim imena, ali uvjeravam Vas, sve do sada opisano odnosilo se na mene i moja 4 prijatelja. Stoga, za ubuduće, prijatelja sa osebujnom frizurom već poznajete, dakle on ostaje isti. Zatim, drugi prijatelj je nedavno završio sa fakultetom, te je postao doktor. Zvat ćemo ga Dr. Phil. Treći prijatelj biti će poznat pod imenom Richard. Četvrti prijatelj je ženskog roda, te ćemo ga zvati prijateljica. Evo, mislim da će ovo pojednostaviti stvari, te će sada opisi naših burnih života biti puno lakši za pratiti. Pošto je jučerašnji dan bio više nego dosadan nemam Vam više ništa za pričati. |
Jučer sam saznao što je moj prijatelj koji liči na rusku ubogu piljaricu jer mu je kosa s prednje strane puno kraća nego sa stražnje radio onu kobnu subotu dok sam se ja prežderavao u meksičkom restoranu. On je seksualno opčio! Ali u pijanom stanju tako da se to i ne broji. Ili se barem ja tako tješim. Uglavnom, eto napokon smo odpetljali i tog Gordijca koji je nad našim glavam visio puna dva dana prijeteći da nam nikad ne otkrije gorku istinu. Dakle, to sam saznao jučer, a osim toga dan nije bio ništa poseban. Do kasna poslijepodneva sam bio na poslu, mučeći se, ali s ponosom jer to je još samo jedan dan manje koji moram odraditi prije zasluženog godišnjeg odmora (i nadam se zasluženog regresa jebem mu život). Da, drugovi, previše se ove godine radilo, dva slobodna dana za redom već dugo nisam vidio, a zadnji pravi odmor bio je tamo negdje davnog kolovoza. Eh, dosta mojih žalopojki.

