Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer je mogao baš biti i zanimljiviji dan. Malo toga se događalo. Ja sam kao i svake nedjelje morao prekovremeno raditi kod kuće jer firmi u kojoj radim ide dobro, te stoga ima i puno posla. Tako sam ja od jutra radio doma na svom sada već i presporom računalu, uzimajući pauzu samo za ručak i odlazak na WC. Malo sam pogledao finale Roland Garros-a, prije toga South Park, i negdje do 19 h to su bili highlighti moga dana. Iza 19 h sam saznao da je moj prijatelj, koji izgleda kao pripadnik bande motorista iz 70-ih godina prošlog stoljeća jer kosu šiša na način bugarskog prodavača povrća, dakle na frizuru pod imenom fudbalerka, prošlu noć proveo sa djevojkom. Ta djevojka nije bila sumnjiva morala, te se istom nisam zabrinuo da li će moj fus prijatelj patiti od peckanja prilikom mokrenja. U biti, da djevojka i je sumnjiva morala isto se ne bih brinuo, jer moj prijatelj odbija seks, jer kako kaže njemu sada više paše ljubljenje i maženje sa osobama suprotnog spola (iako nekad gledajući ga sa pristojne razdaljine pomislim da se zanima i za osobe istog spola, ali to je nova partija preferansa). I tako je ta djevojka prenoćila u stanu mog prijatelja koji inaće stan dijeli sa bakom, ali je starica trenutno u posjeti rodbini duboko u srcu Like, te je on sam. Detalje o tome što su on i ta uboga djevojka radili ne znam, ali potrudit ću se saznati, pa Vam i ispričati. Možda se mom prijatelju ne bi svidjelo da sve ovo pišem, ali imam sreću u tome što je njegov kompjuter sporiji od pape dok pokušava izgovoriti prijestolonasljednik na čakavskom narječju, te ga on ne koristi. Možda sam malo i ljubomoran na svoga prijatelja, jer je već dvije noći za redom provodio u zagrljaju žene i tako odmah zasjeo na prijestolje kao najpromiskuitetniji član našeg džinovskog društva koje se sastoji ravno od 4 (slovima: četiri) člana. Uglavnom, ljubomora mene brzo prolazi, tako da u esenciji svega ostaje to da ja volim pisati o svom ufudbaljerenom prijatelju jer smatram da on vodi najzanimljiviji život između nas četvorice. Čim se to promijeni, netko drugi će doći Bučimiru na tapetu.

Ova gore slika je približno kako izgleda frizura mog prijatelja, ali njegova ipak ima stanovitu puninu, iako je boja kose izvrsno pogođena.

Dakle, to je bilo iza 19 h. Iza 20.30 h, već sam bio primjereno odjeven i spreman na još jednu partiju tenisa. Isti igram zajedno sa svojim prijateljima na teniskim površinama koje se protežu velikim dijelom omanjeg zagrebačkog brda nazvanog po jednom zelenom povrću koje svi manje-više redovito jedemo – Šalata. Prijatelj sa ekscentričnom frizurom je izostao jer je morao učiti tekst neke scene za svoju dramsku skupinu. To je malo poremetilo naše planove, jer smo morali igrati dvojica protiv jednog. Ja sam bio taj jedan i izgubio sam 4:3. Naime, morali smo otići sa terena kod tog rezultata jer su se gasila svjetla. Možda bih ja i dobio da je bilo više koncentracije i boljeg servisa, ali kako se kaže u narodu lako je biti general poslije bitke, je li? Ali odigrali smo tako skoro sat i pol vremena i onda se zaputili kućama. Kada sam došao kući, na televiziji sam malo pogledao zanimljivu dramu o kojoj su mi pričali roditelji Konje ubijaju, zar ne? i onda se mirišljav nakon tople kupke ubacio u krevet i zaspao.

- 17:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<	lipanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Intrige s dvora kneza Bučimira

07.06.2004., ponedjeljak

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru