Zov djetinjstva sve je tiši
Čudno je da ne čujem zov igračaka
i ne primjećujem
da još postoje
na svojim starim mjestima
..neprolazno u prolaznosti
samo duša plače tiho
i steže se do boli
jer smo prebrzo odrasli.
Živjeti život,ustvari
za jednu starost
i smirenje
iza svega što je iza
i ostati u tom cilju
prema kojem smo živjeli
da bi našli ljepotu
postojanja ljubavi.
|
