Tišina pahulja snježnih
razotkri ponor
blijedog dana,
u plesu pahulja na klupi
odraz teških riječi,
snijeg napuštajućeg zelenila
sjeni dah,..zaborav
grub je osmijeh dana
bez topline očiju
|
na dušu mi sjenka pala
... zime duge
..zaboravljen razmišljam
.. teku tiho noći sa tugom
šetajući tako snom
..nek ostanem u rajskim vrtovima
nedavne stvarnosti..
a tajne i bolne misli nek nabujala rijeka rajskih snova
...poplavi
|
