Tu pod mojim mostom teče tvoje tijelo,
..moji prsti klize tamo gdje ti želiš,
..poklanjaš mi bedra,
moram ih stići, posjetiti cijela.
Brojne su me tvoje opkolile čežnje
..u tvom se oku kao mjesec skrivam,
..želiš da te uzmem,
..otkrivaš svoja tajna mjesta.
Božanstvena si, mila, prepoznaješ moj dodir,
..puštaš moje ruke da po tebi plove,
..ispred svakog daha ti se meni daješ,
..i poput vira uvlačiš u sebe.
Zaista sam sretan iznad tvojih grudi,
..ulazim u carstvo što ga tijelom nudiš
..i po njemu hodam, otkrivam tvoje tajne,
..pa s usana tvojih želju skidam.
Kao da si htjela, ulazim još jednom,
..prepuštam se slatko za snove u tebi
..i preko tvog trbuha unosim se strasno
..da u podnožju mekom osjetim tvoj smiraj.
Ti si moja , zato te ja pratim
..i svakim pokretom stižem tvoja mjesta,
..znam da si zbog mene tako zasjala,
..pa po meni svu milinu rasipaš.
Zamišljeno gledam u daljinu..
Ove današnje kiše i nisu kao one nekada
..kada smo bosi trčali
i gacali po toplim lokvama ,
..ma nema više naših kiša ,
..to je jedino sigurno.
Sjedim na kamenu djetinjstva ,
na kamenu sjećanja
Jedan gavran je proletio onako crn
i sletio negdje na grane..žice..
Gdje je njegov pogled završavao ne znam Vam reči
.. ali negdje duboko u sjećanju
..na putu potrage za svrhom života..
..izgubio sam sebe..
2.11.2007.: Sudbino nepoznata ne, nikada nismo izgubljeni !
ne može nas i ne smije srušiti tišina što oko nas vlada. sve i da ju ispunimo
vlastitim krikovima, oni su stepenice koje vode ka izlazu.
vjera, nada, svega toga ima u nama, ispod tone jesenjeg lišća, ispod svih naših
loših odluka, krivih odabira, pogrdnih riječi i raznih ludosti koje smo u stanju učiniti
da bi oteli za sebe željeno. ali nismo izgubljeni...
samo smo malo skrenuli s puta, zalutali.... netko će nas već pronaći ako prije togasami ne nađemo odgovore
Drži se, uvijek ima razloga za ići dalje, živjeti...Uvijek, baš uvijek..
Hvala na ovom komentaru..zaslužuje da ga mnogi pročitaju..
Zbog njega sam promjenio dizajn i odlučio nastaviti biti bloger..
Hvala Sudbino nepoznata
Hvala i tebi: Mirdia
Prijatelju dragi... Živi!
"Neću da moji dani proteku mračni u tihu lijuć se r´jeku vječnosti...
Kuda koračam, hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti."
Blog.hrPrijavi seDNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica
