pisano u jutrima vezenim nadom
i u nocima tkanim cežnjom...
prođu noci i dođuj utra,
rijeci natapam vatrama u meni,
da te one dotaknu,
ali ..ne mogu,
jer ponekad
teškoj e išta ciniti
s licem i dlanovima,
jutrom osjecam ushit,
radost, nadu ..
sresti u vjetru mirise
nocu sjetu i tugu
i kada ne pišem tada srcem,
dahom..
snovima, mislima..
|