utorak, 29.05.2007.
Ne čujem dobro! Ne čujem dobro!
objavljeno na...pollitika.com
- 15:31 -
četvrtak, 10.05.2007.
Ah, ti Ameri
O mojim najdražim Amerima bi mogla ispisati stranice i stranice, al probat ću reći samo ono što je pjesnik stvarno htio reći. Probat ću. 
Pa, ne znam jel vi to radite, al ja sejvam poruke u mobitelu koje nikom niš smisleno ne znače, samo meni. To su uvijek neke pjesme, šifre, nešto što ne želim zaboravit itd. itd. You got the point.... I tako među listom svojih nebuloznih poruka nađem najnebulozniju. Koju ni ja ne kužim. Ne znam kome se još može dogoditi da si nešto zapiše da ne zaboravi, a onda nema pojma šta bi to trebalo bit... Mozgam ja, mozgam i ljuto odustajem jer (nikad) nemam strpljenja. Ali! Ova priča nije jedna od onih koje imaju tužan kraj. Sjetim se ja. Kako i kad, ne znam. Zaboravila sam. (trebala sam si napisat poruku)
U svojem ritualu gledanja svih CSI i sličnih serijica, koje jedan tjedan manijački pratim, a drugi mi se gade, naletila je i serija Bones, iliti na naški Kosti. Nije bitna toliko serija, kolko sadržaj te jedne epizode. Bilo je riječ o ratu u Iraku i poginulim američkim vojnicima u vojnoj akciji, koja se na kraju pokaže kao masakr nad nevinim iračkim civilima. I sad nedaj Bože da se to sazna, jer šta ćeš Amerikance prikazati kao negativce? I još gore, šta ćeš stvarno pokazati Iračane kao pozitivce? Američki su vojnici heroji i u njihovu se svetinju ne smije dirati! Iračani su svi od reda teroristi, nema tamo civila, žena, staraca, NE! Sve sami teroristi kojih se ovaj dobri svijet, na čelu sa dobrom i presvijetlom Amerikom želi riješiti... Amerika prodaje priče svom narodu, priče koje ostatak svijeta vidi i kojemu je sve to presmiješno i prestrašno... A filmska industrija je u tu svrhu dušu dala.
Gledala sam američki akcijski film prije par godina i bilo je riječ o nekom teroristu, negativcu. Nije me nešto zainteresirao dok nisu počeli o tome odakle je. «From Croatia.» I u tom trenu svi onako, «Uuuuuu...», kao, očekivalo se. Opaka ta neka Croatia. I kao da to nije dosta, razveže se glavni glumac, Amerikanac, POZITIVAC, kako tamo («in Dubrovnik») djeca od devete godine nose automatic i razne granatice u džepu, za dom spremni! A ja bila u Dubrovniku na maturalcu, kako to da meni nisu neki pištoljčić dali? Pomislit ću da manje vrijedim...
I kako da sad Amerika ima neko normalno mišljenje, kad joj serviraju takve stvari. U toj epizodi Kosti, bilo je govora i o Domovinskom ratu. O nama. I nisam se mogla načuditi, rekli su sve onako kako i je bilo, onako kako i ja shvaćam da je bilo. Nevjerojatno! Svaka čast toj epizodi....
I komičaru Cohenu (Borat) koji je pokazao pravu Ameriku.
A šta je pisalo u poruci i zašto sam ja to sebi sejvala? Hm...nije bitno. Hehe
- 19:20 -
