Dove c`e musica

petak, 16.01.2009.

Odgovor Hrvatske na veto - bojkot slovenskih proizvoda

Direktor Merktora H, hrvatske tvrtke u vlasništvu slovenskog Merkatora, Alen Kričković:
- Ne mogu reći da smo ostali imuni na to, u jednom dijelu se osjeća, ali nadam se da je to privremenog karaktera i da će se sve uskoro vratiti u normalu. (...) Pad prometa je evidentan u kompletnoj maloprodaji, pa tako i kod nas, a o postocima mi je malo teško govoriti -
Također je naglasio da je ovo - prvi put da dnevnopolitičke probleme osjećaju u prodaji -

.......................................................................................................................

- 14:48 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Slovenija vs. Hrvatska

Jutarnji list, 14.01.2009.

Borut Pahor, 23. prosinca 2008., objašnjavajući blokadu slovenskih pregovora sa RH:
- Materijal koji je pripremilo naše Ministarstvo vanjskih poslova dokazuje da je RH od 1991. mijenjala granicu i sad je želi legalizirati ulaskom u EU -

Borut Pahor, 27. prosinca 2008., u razgovoru za Dnevnik, komentirajući kritike iz EU:
- Slovenija u sporu sa Hrvatskom ima sve više saveznika u Europskoj Uniji. Nema ih smisla nabrajati, ali ih je svaki dan sve više -

Borut Pahor, 12. siječnja 2009., u razgovoru sa stranim novinarima u Ljubljani:
- Slovenija u graničnom sporu s Hrvatskom neće popustiti pritiscima ni službenog Zagreba, ni Europske Unije -

.........................................................................................................

Cijela situacija oko graničnog pitanja Slovenije i Hrvatske čini mi se nekako smiješna. Ne znam zbog čega. Kao da to nije glavni problem i da se u svemu kriju drugi razlozi stavljanja veta na ulazak Hrvatske u EU... Morat ću bolje istražiti da bolje vidim cjelovitu sliku.

- 13:57 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ČOKOLADICE

Evo kako obećah... Kažu obećanje-ludom radovanje. Ne znam. Moje sigurno ne. Ja luđake ne bih išla razveseljavati obećanjima... Prije čokoladicama i balonima. Ali to sam samo ja.

Dragi nam političari ne vjeruju u ironiju, ali čini se da vjeruju da imaju posla sa luđacima. Mi ludi, oni ludi, Đapić spodoba (on je jeo čokoladice, ajde ipak nije živio od obećanja), svi su luđaci kako kome paše i kako se kome prohtije. Čim nešto negdje ne "štima" u istom trenu se svi prave ludi. Kao da si ugasio svjetlo.
Smiješno je zapravo kako svako - pametan, glup, obrazovan, neobrazovan, star, mlad... u trenu kad shvati da je prozren, uhvaćen u laži, istog trena glumi najveću budalu.
I kod političara se to može dogoditi, u iznimnim za narod nadasve sretnim situacijama kad se nađu jako iznenađeni što se svjetlo odjednom ugasilo. I onda kreću izjave:
- Nemam pojma o čemu pričate -
- Nikada nisam to rekao -
- Dovodite dvije stvari koje su potpuno nedovodive jednu u drugu sa svezom u svezu, ne, ne može, ne mogu se dovesti u svezu -
...i slično.

S druge strane ako je voda došla do grla, krivnja za "ludo" ponašanje pokušava se svaliti na drugu stranu s ogromnom nadom da novinari, mediji i sveukupna javnost neće biti kritični i razmišljati svojom glavom nego da će progutati servirano jelo. Odjednom, tobožnji krivac postaje najblaže rečeno najveći čudak i kritike upućene u njegovom/njenom smjeru stvorene su da izazovu podsmjeh. Naravno, tu se sasvim prigodno izvlače situacije i ponašanja, čak i osobine dotičnog gospodina ili gospođe sve u cilju već navedenog.
Primjera je puno i previše, stoga ću navesti već spomenuti o čokoladicama koji potvrđuje moju tezu o povezanosti ludosti sa istima (za svaki slučaj ubacujem smajlić jer shvaćam da ne razumiju svi moj smisao za humor zubo )
- Da li vi možete vjerovati da ova spodoba je meni donosila čokoladice u zatvor? Ja mislim da ne možete. Budite sigurni da bi ona to sve prožderala do zatvora i da ne bi ostala ni jedna jedina čokoladica -

Ajmo se malo pozabaviti ovom izjavom gospodina Glavaša... Dakle, on kao prvo apelira na gospodu koja ga sluša, a indirektno i na sve nas, da se zamislimo nad sobom u šta smo sposobni vjerovati. I u što zapravo mi vjerujemo? Pritom koristi vrlo slikovite riječi poput "spodoba" i "prožderala" tako da si možemo lakše i bolje zamisliti sliku Đapića u glavi. U tom trenu, kada vidimo spodobu koja jede čokoladice, ubacuje svoju teoriju o tome da niti jedna čokoladica ne bi ostala za njega. Da se slučajno ne bismo zabunili i pomislili da je koja čokoladica došla do zatvora. Jer nije. Po gospodinu Glavašu. Iz ove nesmotrene izjave možemo vidjeti ne samo potrebu da se drugu osobu ismije u očima ostalih već i izravnu ljubomoru na sve čokoladice koje gospodin Đapić pojede u Osijeku i izvan njega. Čini se da štrajkova glađu više neće biti, uostalom, kriza je odavno stigla u Hrvatsku. Jedimo čokoladice dok možemo.

Svoje obećanje ću ispuniti, dakle Slovenci...<