dijamantni dvorac
30.06.2009., utorak
|
Sv.Petar Bio je ribar, jednostavan čovjek poput nas, vjernik židovske vjere, ali bez nekog iskustva vjere. Petra je Isus zapazio, čvrsto uzeo za ruku i rekao mu: »Pođi za mnom…učinit ću te ribarem ljudi.« Petar se dugo opirao Isusu, nije prihvaćao ono što Isus govori. Griješio je, plakao, suprotstavljao se Isusu i kajao, bježao od njega i vraćao mu se. Postao je jedan od dvanaest apostola,kao i njegov brat Sv.Andrija.Zvao se Šimun,dok ga Isus nije prozvao Petar što znači Stijena i postao je stijena na kojoj je Isus sagradio Crkvu.Bio je rimski biskup i prvi papa. Na Duhove je doživio iskustvo Duha Svetoga, primio darove Duha i iskustva vjere te je počeo držati govore koji su obraćali tisuće ljudi. Zbog tog iskustva, mogao je liječiti bolesnike; ljudi su bolesnike iznosili na trgove da Petrova sjena padne na njih, i bili bi izliječeni. Iskustvo Duha Svetoga dalo je Petru snage da izdrži sve nedaće i progonstva. Bio je bačen u tamnicu, Herod ga je htio drugi dan pogubiti te tako pridobiti narod za sebe.No, Petra je anđeo vezanog lancima između četiri stražara izveo kroz vrata, odveo do Markove kuće, gdje je prva Crkva cijelu noć molila za njega, te je Petar otišao iz Jeruzalema i tako se spasio. Petar je kasnije stalno molio. Ljubiti Boga i čovjeka, ali ne samo živeći za njih, nego i umirući za njih. To su pokazali i Petar i Pavao. Petar je imao odlučnosti otići u Cezareju rimskom građaninu, nežidovu Korneliju, ući u njegovu kuću, makar to po židovskom zakonu nije smio, te mu navijestiti Isusa. Ubili su ga 64.g, u Rimu,nije htio umrijeti na križu jednako kao Isus,jer se smatrao nedostojnim toga,pa je tražio da križ okrenu naopako,što su i učinili. Obični ribar došao je na visoko dostojanstvo, čast i slavu, da ga dvijetisućegodišnje kršćanstvo poštuje, vjeruje mu i ljubi ga.Bog bira ponizne,a silne zbaci s prijestolja. U Hrvatskoj postoji mjesto u Istri,Sv.Petar u Šumi,gdje pavlini imaju samostan.Po Sv.Petru nazvani su svjetionici i naselja na Jadranu. Zaštitnik je Crkve,Rima,papa,ribara,pekara,mesara,graditelja mostova,urara,postolara,gladnih,zidara,brodograditelja i mnogih mjesta širom svijeta. Sv.Pavao Pavao rodjen je u Tarzu u današnjoj Turskoj.Prvo se zvao Savao,bio je židovski student Talmuda.Mrzio je kršćane, čak je pomogao pri ubojstvu Sv.Stjepana.Na putu u Damask da uhiti grupu kršćana,oboren je sa konja na pod,oslijepio je od jakog nebeskog svijetla i čuo Isusove riječi : ”Salve,zašto me progoniš ?” To iskustvo je na njega tako utjecalo da se obratio na kršćanstvo. Tada je Pavao upitao: »Gospodine, što hoćeš da činim?« Isus mu je rekao neka primi krštenje i slijedi njegove stope. Pavao je to učinio, progledao, dao se krstiti i počeo naviještati vjerno po Maloj Aziji sve do Grčke i do blizine naših krajeva, a na kraju dospio i u Rim, gdje je smrću svjedočio za Isusa iz Nazareta. Nije žalio života, jer je bio svjestan koliko mu Isus znači. Pisao je: »Znam kome sam povjerovao«. »Meni je živjeti Krist, a smrt samo dobitak«, kaže on. »Znam kome sam povjerovao« - to je Pavao živio. Iskustvo pred Damaskom, iskustvo krštenja, a onda iskustvo u pustinji damaščanskoj i u dugoj molitvi, iskustvo prve Crkve, prijateljstvo vjernika Barnabe, a onda razgovor s apostolima u Jeruzalemu, i napokon iskustvo koje je dobivao propovijedajući Božju riječ i videći kako se ljudi obraćaju, te kako su mnogi bili izliječeni njegovom molitvom i vjerom, sve mu je to dalo snagu da bude ponosan do kraja što je smio biti Isusov učenik. Pavao je molio danonoćno. Imao je iskustvo Boga i dar jezika, proročku vi čudesnu snagu, te je propovijedao najprije Židovima, a kada oni nisu poslušali, poganima, makar to po židovskom zakonu nije smio. Pavao je znao da nas je Krist uveo u slobodu. Ali ne u slobodu za zlo, nego od zla, da pobjeđujemo zlo, Zloga i nečovještvo, te da živimo ljepotu, plemenitost i draž pravde, ljubavi i povjerenja. Pavao je bolovao od neke bolesti, koju on naziva "trn u tijelu". Triput je molio Gospodina da ga oslobodi toga. Ali mu Gospodin reče: "Dosta ti je moja milost, jer se snaga u slabosti usavršuje." Pavao je dobro poznavao apostolat patnje. Zato i veli: "Uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima i tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak." Odrubili su mu glavu mačem, 65.g. u Rimu. Sveti Pavao je mogao ostati običan, mali teolog u židovskom narodu. No, on je povjerovao Isusu i stekao iskustvo vjere, te postao veličanstveni teolog, čudesni čovjek kojeg slijede tisuće, vjeruju mu i časte ga. Od ubojice i protivnika postao je čovjek ljubavi, povjerenja i praštanja. Najveći evangelizator i misionar svih vremena.Napisao je mnoge poslanice iz Novoga Zavjeta. Zaštitnik je pisaca,novinara,glasnogovornika,biskupa,misionara,proizvodjača šatora,protiv zmijskog otrova,članova pokreta Cursillo,grada Rima,Malte i mnogih drugih mjesta širom svijeta. Hvalospjev ljubavi Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Sv.Pavao |
24.06.2009., srijeda
Sveti Ivan Krstitelj
|
Većinu informacija o Ivanu Krstitelju dobijamo iz evanđelja, a njegova osoba do danas je ostala tajnovita i ne do kraja razjašnjena. Prema Novom zavjetu, njegovi roditelji, Zaharija i Elizabeta, dugo nisu mogli imati djece i kada im se rodio sin, zavladala je velika radost. Održana je posebna svečanost, na kojoj mu je trebalo nadjenuti ime. Okupili su se prijatelji i rođaci, koji su došli izdaleka. Htjeli su da se zove Zaharija po ocu, ali s tim se nije složila Elizabeta. Rekla je da će se zvati Ivan što znači „Gospodin je milostiv“ (heb. Johanan). Prijatelji i rođaci su pitali Zahariju, za mišljenje. On se složio s time da se zove Ivan. Budući da Zaharija dotad nije mogao govoriti, tada mu se vratio glas. Počeo je zahvaljivati Bogu i slaviti ga zbog njegove dobrote: „I ti ćeš biti poseban. Ići ćeš pred Božjim izabranikom. Nosit ćeš poruku Božje ljubavi i oproštanja njegovu narodu.» Ivan je otišao od kuće, živio je u pustinji blizu rijeke Jordana. Nosio je odijelo od devine dlake opasano kožnim pojasom. Jeo je pustinjsku hranu - divlji med i skakavce. Propovijedao je blizinu kraljevstva Božjeg i pozivao svoje sunarodnjake na obraćenje, a mnogi su se kajali za svoje grijehe i dali da ih Ivan krsti. Evanđelja pripovijedaju i da je Isus došao k Ivanu, te od njega zatražio krštenje. Ivan je na njegovo inzistiranje to i učinio, a za krštenja, kako prpovijeda biblijski tekst, spustio se nad Isusa Duh Sveti u obliku goluba i Božji glas je progovorio: “Ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina.“ Herod Antipa zatvorio ga je u tamnicu i dao mu odbrubiti glavu, jer mu je prigovorio zbog preljuba.  Tizian:Sv. Ivan Krstitelj Najstarije štovanje vezano uz Ivana Krstitelja odnosi se na čašćenje njegova groba u Sebasti, nedaleko od današnjeg Nablusa u Palestini. Potom je jedna od najvećih kršćanskih bazilika, ona u Damasku posvećena Ivanu Krstitelju. Danas je u njoj džamija, a posjetio ju je i papa Ivan Pavao II., zajedno s poglavarima mjesnih crkava, prilikom svoga posjeta tome gradu, te se ondje održao međureligijski susret. Relikvije svetog Ivana Krstitelja danas se čuvaju u crkvi sv. Silvestra u Rimu i u Amiensu u Francuskoj. Sv.Ivan Krstitelj jako je poštovan u kršćanskom svijetu. U srednjem vijeku, njegov blagdan zvali su »ljetni Božić« .U čast sv. Ivanu Krstitelju, podignute su mnoge crkve počevši od Lateranske bazilike u Rimu, papinske katedrale. U Rimokatoličkoj Crkvi njegovo se rođenje slavi kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, nekad nazivano i Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, kao spomendan 29. kolovoza. Zaštitnik je pjevača, glazbenika, krojača, kožara, krznara, vunara, remenara, gostioničara, nožara, brusača, zatvorenika, osuđenih na smrt, uzgajivača ptica, oboljelih od epilepsije, krštenika, Malte, Jordana i velikog broja gradova širom svijeta. U Hrvatskoj po njemu su nazvana mjesta Ivanić Grad, Ivanec, Kloštar Ivanić, Sveti Ivan Zelina, Sveti Ivan Žabno, Ivanska, Ivankovo i vjerojatno još neka mjesta. U Mariji Bistrici, nedavno je postavljen njegov kip na otvorenom prostoru. U Bosni i Hercegovini, u Podmilačju kraj Jajca postoji veliko svetište sv.Ivana Krstitelja. |
21.06.2009., nedjelja
Bezgrješno Srce Marijino
Bezgrješno Srce Marijino je pobožno ime, kojim rimokatolici nazivaju tjelesno Marijino srce kao simbol Marijinih kreposti, ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čovjeku. Blagdan Bezgrješnog Srca Marijina, pomični je blagdan i slavi se u subotu nakon 2. nedjelje poslije blagdana Duhova, dan nakon blagdana Presvetog Srca Isusova. Prvi se put, Bezgrješno Srce Marijino spominje u Bibliji, gdje piše kako je starac Šimun prorokovao, kako će Marijino Srce probosti mač velike boli, tj. da će mnogo patiti. Pobožnost Bezgrješnome Srcu Marijinome, intezivno se razvila u 17. stoljeću, najviše djelovanjem sv. Ivana Eudesa. Održao je prvi blagdan u čast Bezgrješnog Srca Marijinog, u jesen 1648. g. Utemeljio je nekoliko vjerskih društava, koja su promicala pobožnost prema Bezgrješnom Srcu Marijinu. Prije njega, u manjoj su mjeri, širili pobožnost sv. Bernard, sv. Matilda, sv. Gertruda, sv. Toma Beckett, sv. Bernardin Sijenski i sv. Franjo Saleški. Tek 1855. g., službeno je ustanovljen blagdan Bezgrješnom Srcu Marijinu za cijelu Katoličku Crkvu. Papa Ivan Pavao II. uzdigao ga je 1996. g. od neobvezatnog na obvezatni spomendan. Marijana ukazanja u Fatimi, povijesno su pridonijela još većem širenju ove pobožnosti. Sestri Luciji, nakon ukazanja 1917. g., Marija se ukazala i 1925. g. upravo s Bezgrješnim Srcem, tražeći pobožnost Bezgrješnome Srcu, te potičući pape, da posvete Njenom Srcu Rusiju, radi zaustavljanja širenja ateističkog komunizma i radi mira u svijetu. Marija je u Fatimi pozvala vjernike, da časte Njezino Bezgrješno Srce tako da svaki dan mole krunicu te obavljajući pobožnost pet prvih subota u mjesecu, prisustvujući u te dane svetoj Misi, primajući sv. Pričest i četvrt sata razmatrajući jedno od otajstva krunice.  |
19.06.2009., petak
Presveto Srce Isusovo
|
Štovanje Presvetog Srca Isusova proširilo se nakon Isusove objave Sv.Mariji Margareti Alacoque 1669.g. Papa Pio XII. ustanovio je da je štovanje Presvetog Srca Isusova suština čitave katoličke vjere.Iz Srca Isusova proizlaze:Euharistija,sakramenti,oproštenje itd. Nakon što je papa Leon XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. god. posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj je sljedeće, 1900. godine bila pokrenuta inicijativa da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu. Za blagdana Srca Isusova 1900.g. 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka posvetilo se Srcu Isusovu. Bl.papa Ivan XXIII. u “Dnevniku jedne duše” piše:”Sve što se odnosi na Presveto Srce Isusovo postalo je za me prisno i vrlo dragocijeno. Moram se uteći Srcu Isusovu, ako želim naći rješenje za sve svoje probleme.” Papa Ivan Pavao II. :”Krist Gospodin šapuće svakome od nas:”Daj mi svoje srce, očistit ću ga,dati mu snage, upraviti prema svima kojima je potrebno. Ljubav zahtijeva da međusobno dijelite što imate”.  Postoji mnogo pobožnosti i pjesama na čast Presvetog Srca Isusova. U Zagrebu, u Palmotićevoj ulici je Bazilika Presvetoga Srca Isusova. Od tamo izlazi i časopis “Glasnik Srca Isusova i Marijina”. Dnevno prikazanje To je pobožnost koju mnogi čine,medju njima bio je i papa Ivan Pavao II. Radi se o tome da se na početku dana,prikažu sva djela,misli,trpljenja,boli,molitve…toga dana na odredjenu nakanu.Nakane su npr. na čast Srca Isusova i Marijina ili za duše u čistilištu ili za mir u svijetu ili za obraćenje grešnika ili za ozdravljene bolesnika ili za pomoć na ispitu ili za pomoć odredjenoj osobi ili što se već izabere.Nakana treba biti dobra i Bogu ugodna. Postoji više oblika i načina kako se to riječima može izraziti.Možete svojim riječima ili npr. ovako: Bože, naš Oče, prikazujem ti sav svoj dan. Prikazujem ti svoje molitve, misli, riječi, djela i trpljenja u jedinstvu s tvojim Sinom Isusom Kristom koji se tebi u Euharistiji trajno prikazuje za spasenje svijeta. Neka Duh Sveti, koji je vodio Isusa, bude danas i moj vođa i moja snaga da mogu svjedočiti tvoju ljubav. A s Marijom, Gospodinovom Majkom i Majkom Crkve, molim te osobito za nakane što ih Sveti otac za ovaj mjesec preporučuje molitvama svih vjernika. Najpoznatija pobožnost Srcu Isusovu je pobožnost devet prvih petaka Radi se o tome da se treba pričesti u devet prvih petaka u mjesecu zaredom.Npr. u petak 7.srpnja,pa u petak 4.kolovoza,u petak 1.rujna,u petak 6.listopada…dok se ne dodje do devet prvih petaka.Podrazumijeva se i ispovijed,ako je potrebna.Onome tko to učini,Isus je obećao (preko Sv.Marije Margarete) da neće umrijeti bez sakramenata sv.ispovijedi i pričesti,umrijet će u Božjoj milosti. Brojni čudesni događaji potvrdili su istinitost ovoga obećanja.Jedan je bio u Slavonskom Brodu,objavio sam to u jednom prijašnjem postu.Ukratko,žena je umirala i u njenoj župi,nije u tom trenutko bilo svećenika.Iznenada se pojavio jedan drugi svećenik,koji u tom gradu nije imao nikakvog posla,ali ga je tajanstvena sila potaknula da baš ode tamo.Žena se ispovijedila,pričestila,primila bolesničko pomazanje i umrla u miru Božjem. A baš je mjesec prije toga dovršila pobožnost devet prvih petaka. U molitvama sv.Brigite često puta,spominje se Srce Isusovo,npr. u ovoj: Vječni Oče, po prečistim rukama Marijinim i po Božanskom Srcu Isusovu prikazujem Ti užasne muke Srca Isusova na Maslinskoj gori, i prikazujem Ti svaku kaplju krvavog znoja kao naknadu i zadovoljštinu za sve grijehe moga srca i grijehe svih ljudi, kao zaštitu protiv takvih grijeha i za širenje ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Oče naš, Zdravo Marijo,Slava Ocu. |
16.06.2009., utorak
Božji nauk protiv nauka svijeta
|
Postoji Božji nauk i nauk svijeta. Božji nauk je objavljen u Bibliji, u Deset Božjih zapovijedi, a svatko od nas ima i savjest koja je Božji glas u čovjeku. Božji nauk je stalno isti, vrijedi za svakoga čovjeka i za sva vremena. Nauk svijeta je stav i ponašanje većine (svjetine, raje), premda je nekada u skladu s Božjim naukom, puno puta nije te je suprotan. Mijenja se u skladu s modom, nije stalno isti. Nauk svijeta je ono što je u modi, ono što je in, u trendu, ono "što svi rade". Katolici bi se trebali ponašati prema Božjem nauku. Svaki katolik će puno puta doživjeti, da je u situaciji kada Božji nauk nalaže jedno, a nauk svijeta nalaže drugo. Svijet ne podnosi protivljenje svome nauku. Kada netko odbaci mentalitet, običaje i nauk svijeta, kada odbaci trenutnu modu i "ono što svi rade" - tada će biti progonjen, marginaliziran, odbačen, smatran bijelom vranom, a u najtežim slučajevima čak i ubijen. Svijet zahtijeva prilagođavanje, stapanje u masu i daje prividnu sigurnost. Krleža je rekao: "S ljudima je toplo, ali smrdi." Svijet puno puta traži odbacivanje ideala, ponašanje suprotno onome što nalaže savjest i pristajanje na mutne poslove. Većina ljudi se boji da će izgubiti posao, da će biti odbačeni od većine, da će patiti pa iz kukavičluka i straha za egzistenciju pristaju na nauk svijeta. Svijet se izvana čini privlačan i zavodljiv, a u srži je pokvaren i korumpiran. Pročitao sam članak "Mito i korupcija kroz povijest" (Ivan Tarnaj, Šumarski list). Od ranih civilizacija do danas postoji mito i korupcija, pronevjere, pohlepa za novcem i nemoral. Postojali su i ljudi koji su se protivili tome, kritizirali sustav i bili pošteni i čistih ruku. Njih većina nije podnosila. Svijet ne želi promjene na bolje, ne želi suzbijanje mita i korupcije, ne želi poštenje i čestit život. Kroz povijest, velik broj ljudi je progonjen, zato što su bili pošteni i pravedni, što nisu spavali s tuđim ženama, opijali se i krali. Oni su svojim životom bili opomena svijetu, savjest svijeta, ali svijet je nažalost takav, da će radije nastaviti po starome i umjesto da napusti krivi i nemoralan način života, svijet je progonio, mučio i ubijao pravedne, koji su zahtijevali promjene. Zato će većina reći, da je bolje šutjeti i ne miješati se te da bolje prolaze oni koji kradu i lažu. Božji nauk nalaže nam, da slijedimo Božju volju i da se ponašamo u skladu s Deset Božjih zapovijedi. Onaj koji će to činiti, sigurno će biti ismijavan, progonjen, a možda čak i mučen. No, Isus u Propovijedi na gori obećava takvima veliku nagradu, utjehu, zaštićenost u Božjoj ljubavi, kraljevstvo Božje i vječni život. Puno lakše je stopiti se s masom, biti kao i drugi, pristajati na mutne poslove, živjeti nemoralno, nego živjeti kako Bog zapovijeda, biti pošten i pravedan, slijediti svoju savjest. No samo ovo drugo je ispravno i dobro i samo će takve Bog nagraditi ovdje i u vječnosti  |
10.06.2009., srijeda
Tijelovo
|
Tijelovo je katolički blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak. Pojavljuje se u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću. Augustinska redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom blagdan Euharistije, želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.  "Slaveći ovaj blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove slavimo Isusa prisutnog u Euharistiji. Zašto se danas sakrament euharistijskog Isusa ne slavi samo u crkvi nego se iznosi i slavi i izvan crkve? Na počecima Crkve euharistija se slavila u kućama, potom u katakombama, nazivala se "tajna disciplina" i nije bila pristupačna svima, a sv. Toma Akvinski je u 13. stoljeću govorio kako oni koji ne vjeruju ne smiju tijelo Kristovo ni kušati ni gledati. Ipak razvoj pobožnosti u Crkvi doveo je do toga da se euharistijski Isus iznio na ulice i trgove sela i gradova, što se čini samo jednom u godini, na blagdan Tijelova. Taj izlazak iz Crkve kao da hoće reći da Euharistija ima ne dva nego tri dijela, služba Riječi i euharistijska služba dva dijela slavlja u crkvi, te treći dio također važan jer nakon izlaska iz crkve i civilni život, život grada i sela, život društvene zajednice kršćani žele prožeti Euharistijom, tj. i u svakodnevnom životu i u svojim građanskim dužnostima žele živjeti s Isusom." (pomoćni biskup Vlado Košić) |
09.06.2009., utorak
Trinaest utoraka sv. Antunu -trinaesti utorak
|
Ak’ čudesa tražiš, gle! Smrt i bludnja, nevolje, Vrag i guba nestaju. Zdrave bolesnici. More, lanci padaju, Uda, stvari propale Mole i dobivaju Mladi pa i starci. Iščezava pogibelj, Prestaju i potrebe. Neka kaže tko to zna, Pa i Padovanci! More, lanci... Slava Ocu. More, lanci... Moli za nas sveti Ante, da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Crkvu tvoju, Bože, neka razveseli zavjetni spomen svetog Antuna, priznavaoca tvojeg i naučitelja da se uvijek utvrđuje duhovnom pomoći i bude dostojna uživati radost vječnu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.  Krunica sv. Antuna 1. Slavni sveti Ante, svetim i moćnim zagovorom kod Boga mnoge si sačuvao od zla i izbavio iz same smrtne opasnosti. Molimo te, čuvaj i nas od najvećeg zla grijeha i izbavi nas iz najstrašnije opasnosti – smrti vječne. Slava Ocu... 2. Krive nauke, zli primjeri i prividna sreća zemaljskih zavodljivosti odvode mnoge u zabludu i grijeh. Sveti Antune, propovjedniče istine i uzore svetosti, izmoli nam svjetlo prave vjere i ustrajnost u milosti Božjoj. Slava Ocu... 3. Dobri sv. Antune! Ti si svojom ljubavlju prema svima pritjecao u pomoć u nevoljama, tješio u žalostima, izbavljao iz tjeskoba. Budi i nama u pomoći u svim potrebama! Izmoli nam milost da strpljivo s Isusom nosimo svoj križ. Slava Ocu... 4. Sv. Petar nas opominje da budemo trijezni i da bdijemo jer "naš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždre". Sv. Antune, ti si strah i trepet zlih duhova. Štiti nas od svih njihovih nasrtaja i daj nam da ih pobijedimo jakošću vjere. Slava Ocu... 5. Naši su grijesi guba koja nagrđuje čitavo naše biće i stavlja u opasnost i samu našu vječnu sreću. Sveti naš pokrovitelju, izmoli nam da se očistimo od gube grijeha. Slava Ocu... 6. Najveće vremenito dobro jest zdravlje. Možda smo ga često puta pokvarili svojim neumjerenim životom. Ozdravitelju bolesnih, sv. Antune, izmoli nam trajno zdravlje duše i tijela. Slava Ocu... 7. Naš je život sličan lađi na uzburkanu moru: valovi neurednih strasti i oluje zlih primjera prijete našem spasenju. Divni sv. Antune, sjajnim svojim svjetlom privedi nas u luku vječnoga spasenja. Slava Ocu... 8. Naši grijesi i zle navike sputaše nas u lance. Sv. Antune, izmoli nam milost da se oslobodimo okova grijeha i zlih navika i da uživamo potpunu slobodu djece Božje. Slava Ocu... 9. Moćni sv. Antune, ti si čudesno iscjeljivao udove i oslobađao od svih boli. Čuvaj nas duhovno i tjelesno zdrave i postojane u jedinstvu vjere i ljubavi. Slava Ocu... 10. Sv. Antune, tvoja se slava raširila po svem svijetu jer pomažeš da se nađu izgubljene stvari. Svojim smo grijesima izgubili Božje prijateljstvo i duševni mir. Po tvom zagovoru daj da ih ne izgubimo nikada više i izmoli ih onima koji ih još ne posjeduju. Slava Ocu... 11. Mnoge nam pogibli prijete na putu zemaljskoga života. Sv. Antune, čuvaj nas od svih pogibli i izmoli nam milost da radosno služimo Bogu i bližnjemu i sretno prispijemo u vječnu domovinu. Slava Ocu... 12. Milostivi sv. Antune! Ti pomažeš svima koji se k tebi utječu. Sličan si suncu koje sve obasjava. I meni siromahu pruži pomoć i usliši me kad te molim. Slava Ocu... 13. Sv. Antune, ti nisi svetac jednoga mjesta ili zemlje, ti si svetac gotovo čitavoga svijeta. Neka se tvojim zagovorom Božje kraljevstvo još više širi po svijetu i donese mir, ljubav i spasenje svim ljudima. Slava Ocu... Molitve za pojedine utorke: 13. Skrušenim i poniznim srcem dolazim k tebi, o tješitelju žalosnih, preblagi sv. Ante i molim, pogledaj na moju muku i na moj teški križ, pod kojim uzdišem. Priteci mi u pomoć, jer ti pomažeš svima, koji te zazivaju. Moli za me kod našega Gospodina Isusa, koji naše molitve po svojem milosrđu sluša, no radi naše nevrijednosti pravedno nam pomoć uskraćuje. Ti, pak, o sv. Ante, koji si njegov vjerni službenik, sve možeš kod njegova očinskoga Srca; a ovaj pravedni Sudac ne može odbiti tebi svome vjernom prijatelju. Stoga, o slatki zaštitniče, prije svega te molim, da mi isprosiš oproštenje mojih grijeha, da tim lakše zadobijem traženu pomoć u svojoj muci. Uslišaj me u nevolji, da ja ovdje za kratko, a gore navijek velikoga Boga hvalim i slavim. Amen Završna molitva: Milostivo primi, o Bože, moju prošnju i okruni moje smjerno pouzdanje, koje stavljam u zasluge Isusove i zagovor sv. Ante, utješi moje ražalošćeno srce i milošću mi pomozi u ovoj nevolji. Pokaži se na meni pravim pomoćnikom, kao što te veličaju i slave bezbrojni, koje si tako milostivo uslišao i iz njihove ih nevolje oslobodio. Tebe, veliki prijatelju Božji, sveti Ante, ponovno molim za tvoje vanredne milosti, kojima si na zemlji svijetlio i kojima si nedokučivo blaženstvo u nebu postigao te za onu svetu ljubav, kojom si pobožno svoje srce često Bogu i Spasitelju predavao, da me svojim zagovorom u mojoj nevolji podupreš svojom moću, koju ti je Bog dao, te meni od Njega potrebitu milost isprosiš. Amen. |
07.06.2009., nedjelja
Presveto Trojstvo
|
Trojstvo je doktrina (nauk) u kršćanstvu, gdje se naziva presveto Trojstvo. Po tom nauku, Bog je jedan, što je prva istina kršćanske vjere. No, taj jedan Bog je u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Bog je jedan, ali trojstven. Bog kao Presveto Trojstvo, objavio se prilikom Isusova krštenja na rijeci Jordan: "Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! (Lk 3,21-22)" Većina kršćanskih crkava podržava ovu doktrinu, uključujući katoličku i sve pravoslavne crkve.  Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, klanjam Vam se i prikazujem Vam predragocijeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima svijeta, kao naknadu za uvrede,svetogrđa i ravnodušnosti, kojima je On sam uvrijeđen. U ime neizmjernih zasluga Njegova Presvetoga Srca i Prečistog Srca Marijina, molim Vas za obraćenje jadnih grešnika (moli se 3X zaredom). |
05.06.2009., petak
Nikola Jurišić i čudo u bici kod Kisega
Jedan je od hrvatskih velikana, vojskovođa koji je junački sa oko 700 Hrvata pobijedio oko 140 000 turskih vojnika uz Božju pomoć kod mađarskog grada Kisega. Bio je vjernik, a tijekom bitke se dogodilo čudo. Hrvatske snage su bile na izdisaju. Žene i djeca su molili dva sata sv. Martinu za pomoć. Počela je završna bitka i nakon 10 minuta turski vojnici su pobjegli kada su vidjeli konjanika s vatrenim mačem, misleći da je Sotona, a bio je sv. Martin. Po Nikoli Jurišiću nazvana je ulica u samom centru Zagreba. Rođen je u Senju 1490. godine. Deset dana prije nego što će postati kralj, Ferdinand I. imenovao je Senjanina Nikolu Jurišića za vrhovnog kapetana i savjetnika, koji će uspješno i mudro obavljati diplomatske i vojničke poslove sve do svoje smrti 1545. Svojim junaštvom Jurišić se je proslavio god. 1532., kad je sa 700 Hrvata obranio Kiseg i tako zaustavio 140 000 turskih vojnika na njihovom vojnom pohodu prema Beču. Turci koji su mogli mirno proći pored malenog grada i tako iznenaditi tada još nespremne Ferdinandove vojnike, strašno su se prevarili kad su mislili da će Kiseg biti lagan plijen. Nikola Jurišić je sa svojih 28 lako i 10 teško naoružanih konjanika trebao odjahati za Beč i tamo se pridružiti glavnoj vojsci. Međutim kad je vidio mnoštvo djece, žena i staraca koji su došli potražiti spas u gradskim zidinama, odlučio je ostati i braniti narod. Nakon što je Jurišić sastavio od seljaka i građana malu posadu od 700 ljudi, poslao je pismo Ferdinandu I. u kojem je napisao: "Ja sam se usudio braniti ovaj maleni i slabi grad protiv turske sile, ne zato što se nadam da ću ga spasiti, nego samo da koji časak neprijatelja zabavim i tako kršćanskim vladarima pribavim vremena da se priprave za otpor. Samo zato izložio sam se najvećoj smrtnoj pogibelji." Prva tri dana Turci su neprekidno topovima gađali Kiseg, a 13. kolovoza započeli su s mnogobrojnim jurišima sa svih strana. Branitelji nisu gubili prisebnost ni kad su ih Turci nekoliko puta dovodili u "mat poziciju", nego su se hrabro i čudesno branili. Nakon odbijenog dvanaestog juriša 28. kolovoza, hrvatski junak opet šalje Ferdinandu pismo i piše: "Od naših 700 oružanih zemljaka već je polovica poginula; od puščanog praha, što sam ga za 300 forinti kupio, imam još jednu centu. Samo Božja milost čuva nas; budi ona milostiva mojoj duši." Poslije dvanaestog juriša, turski glasnici su tri puta dolazili s nagodbama da se grad mirno preda, ali hrabri Jurišić im je slao tako drske i cinične odgovore, da je sultan Sulejman I. ludovao od bijesa i muke. U 13. jurišu poginulo je još 60 hrabrih branitelja, a ranjeni Jurišić se s ostatkom posade pripravio za posljednji boj. U trenutku nove turske navale na gradske zidine, starci, žene i djeca su stali plakati i zapomagati i moliti se sv. Martinu, a umjesto da uđu u grad Turci su počeli bježati. Kasnije su pričali da su pobjegli zbog nekog konjanika s vatrenim mačem koji ih je tjerao sa zidina. I dok su tako na smrt prestrašeni Turci govorili da je Jurišić u savezu sa Sotonom, Hrvati su slavili i zahvaljivali sv. Martinu što ih je spasio od sigurne smrti. Sam Nikola Jurišić napisao je Ferdinandu kasnije: "Moj puščani prah bio je već posve potrošen; što je od mojih ljudi ostalo na životu, već je svu volju izgubilo, te se ne bi mogao ni jedan sat više braniti." 30. kolovoza 1532. razočarani Sulejman je sa svojom iscrpljenom vojskom otišao s izgovorom kako velikodušno daruje Jurišiću grad Kiseg. hr.wikipedia.org |
01.06.2009., ponedjeljak
500
|
Ovo je 500. put da nešto objavljujem na ovom blogu, a neki dan je brojka prešla 80000 posjeta ovom blogu. Bogu hvala na tome! Večeras sam gledao Latinicu i oduševile su me misli Predraga Raosa, makar sam bio jako skeptičan kada sam vidio, da je u emisiji. Govorio je istinu i iznio probleme današnjeg vremena. Kritizirao je egoizam, sebičnost, to što većina ljudi danas misli samo na sebe i svoju sreću. Interesne grupe rade pritisak na vlasti, da sebi steknu korist, a nije ih briga kako će se to odnositi na društvo u cjelini. Rekao je da neki smatraju, da je on uspio u životu, a sam za sebe je rekao da je većinom radio promašaje, da je bilo dana kada nije imao što jesti i kada su ga htjeli ubiti, ali držala ga je na životu čista savjest. Smatram da ljudi danas previše žele ugoditi sebi, trče za užicima, žele da se cijeli svijet vrti oko njih i da im svi ugađaju i toliko čeznu za srećom, lovom, društvenim priznanjem i sl. Sreća nije u užicima ni u lovi ni u slavi, nego je sreća u ljubavi i čistoj savjesti i nastojanju da živimo prema Božjim idealima. Isus kada je hodao zemljom nije ugađao sebi niti je tražio svoju sreću niti je zgrtao lovu. On je pomagao drugima, činio je dobra djela drugima iz ljubavi, žrtvovao se za druge (nas), nije mislio na sebe, nego na druge (nas). Tako je i nama činiti. Sreća je u ljubavi, čistoj savjesti i dobrim djelima. Trinaest utoraka sv. Antunu - dvanaesti utorak Ak’ čudesa tražiš, gle! Smrt i bludnja, nevolje, Vrag i guba nestaju. Zdrave bolesnici. More, lanci padaju, Uda, stvari propale Mole i dobivaju Mladi pa i starci. Iščezava pogibelj, Prestaju i potrebe. Neka kaže tko to zna, Pa i Padovanci! More, lanci... Slava Ocu. More, lanci... Moli za nas sveti Ante, da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Crkvu tvoju, Bože, neka razveseli zavjetni spomen svetog Antuna, priznavaoca tvojeg i naučitelja da se uvijek utvrđuje duhovnom pomoći i bude dostojna uživati radost vječnu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.  Krunica sv. Antuna 1. Slavni sveti Ante, svetim i moćnim zagovorom kod Boga mnoge si sačuvao od zla i izbavio iz same smrtne opasnosti. Molimo te, čuvaj i nas od najvećeg zla grijeha i izbavi nas iz najstrašnije opasnosti – smrti vječne. Slava Ocu... 2. Krive nauke, zli primjeri i prividna sreća zemaljskih zavodljivosti odvode mnoge u zabludu i grijeh. Sveti Antune, propovjedniče istine i uzore svetosti, izmoli nam svjetlo prave vjere i ustrajnost u milosti Božjoj. Slava Ocu... 3. Dobri sv. Antune! Ti si svojom ljubavlju prema svima pritjecao u pomoć u nevoljama, tješio u žalostima, izbavljao iz tjeskoba. Budi i nama u pomoći u svim potrebama! Izmoli nam milost da strpljivo s Isusom nosimo svoj križ. Slava Ocu... 4. Sv. Petar nas opominje da budemo trijezni i da bdijemo jer "naš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždre". Sv. Antune, ti si strah i trepet zlih duhova. Štiti nas od svih njihovih nasrtaja i daj nam da ih pobijedimo jakošću vjere. Slava Ocu... 5. Naši su grijesi guba koja nagrđuje čitavo naše biće i stavlja u opasnost i samu našu vječnu sreću. Sveti naš pokrovitelju, izmoli nam da se očistimo od gube grijeha. Slava Ocu... 6. Najveće vremenito dobro jest zdravlje. Možda smo ga često puta pokvarili svojim neumjerenim životom. Ozdravitelju bolesnih, sv. Antune, izmoli nam trajno zdravlje duše i tijela. Slava Ocu... 7. Naš je život sličan lađi na uzburkanu moru: valovi neurednih strasti i oluje zlih primjera prijete našem spasenju. Divni sv. Antune, sjajnim svojim svjetlom privedi nas u luku vječnoga spasenja. Slava Ocu... 8. Naši grijesi i zle navike sputaše nas u lance. Sv. Antune, izmoli nam milost da se oslobodimo okova grijeha i zlih navika i da uživamo potpunu slobodu djece Božje. Slava Ocu... 9. Moćni sv. Antune, ti si čudesno iscjeljivao udove i oslobađao od svih boli. Čuvaj nas duhovno i tjelesno zdrave i postojane u jedinstvu vjere i ljubavi. Slava Ocu... 10. Sv. Antune, tvoja se slava raširila po svem svijetu jer pomažeš da se nađu izgubljene stvari. Svojim smo grijesima izgubili Božje prijateljstvo i duševni mir. Po tvom zagovoru daj da ih ne izgubimo nikada više i izmoli ih onima koji ih još ne posjeduju. Slava Ocu... 11. Mnoge nam pogibli prijete na putu zemaljskoga života. Sv. Antune, čuvaj nas od svih pogibli i izmoli nam milost da radosno služimo Bogu i bližnjemu i sretno prispijemo u vječnu domovinu. Slava Ocu... 12. Milostivi sv. Antune! Ti pomažeš svima koji se k tebi utječu. Sličan si suncu koje sve obasjava. I meni siromahu pruži pomoć i usliši me kad te molim. Slava Ocu... 13. Sv. Antune, ti nisi svetac jednoga mjesta ili zemlje, ti si svetac gotovo čitavoga svijeta. Neka se tvojim zagovorom Božje kraljevstvo još više širi po svijetu i donese mir, ljubav i spasenje svim ljudima. Slava Ocu... Molitva za pojedine utorke: 12. Nestalo je o sv. Ante, po tvom zagovoru nužde kod svih, koji su ti pouzdano vapili. Čuj prošnju i mene nevoljnoga, koji sam u velikoj nuždi i siromaštvu. Radi siromaštva, kukavno živim, gladujem, golotinju i dug trpim. Ti vidiš moje tužno stanje. Ah, smiluj mi se! O Isuse, uslišaj sv. Antu, koji za me moli po onoj ljubavi, kojom si Ti u obličju predragog djeteta na njegovim čistim rukama počivao. Izbavi me iz moje nevolje, kako je tebi najdraže. No, hoćeš li da dulje trpim, to mi daj i milost strpljivosti po zaslugama sv. Ante, da Tebi za ljubav trpim i da križu ne podlegnem. Ja svoje siromaštvo sjedinjujem s tvojim presvetim siromaštvom. Amen. |
