dijamantni dvorac
30.03.2009., ponedjeljak
Trinaest utoraka sv. Antunu Padovanskom - treći utorak
|
Ak’ čudesa tražiš, gle! Smrt i bludnja, nevolje, Vrag i guba nestaju. Zdrave bolesnici. More, lanci padaju, Uda, stvari propale Mole i dobivaju Mladi pa i starci. Iščezava pogibelj, Prestaju i potrebe. Neka kaže tko to zna, Pa i Padovanci! More, lanci... Slava Ocu. More, lanci... Moli za nas sveti Ante, da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Crkvu tvoju, Bože, neka razveseli zavjetni spomen svetog Antuna, priznavaoca tvojeg i naučitelja da se uvijek utvrđuje duhovnom pomoći i bude dostojna uživati radost vječnu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.  Krunica sv. Antuna 1. Slavni sveti Ante, svetim i moćnim zagovorom kod Boga mnoge si sačuvao od zla i izbavio iz same smrtne opasnosti. Molimo te, čuvaj i nas od najvećeg zla grijeha i izbavi nas iz najstrašnije opasnosti – smrti vječne. Slava Ocu... 2. Krive nauke, zli primjeri i prividna sreća zemaljskih zavodljivosti odvode mnoge u zabludu i grijeh. Sveti Antune, propovjedniče istine i uzore svetosti, izmoli nam svjetlo prave vjere i ustrajnost u milosti Božjoj. Slava Ocu... 3. Dobri sv. Antune! Ti si svojom ljubavlju prema svima pritjecao u pomoć u nevoljama, tješio u žalostima, izbavljao iz tjeskoba. Budi i nama u pomoći u svim potrebama! Izmoli nam milost da strpljivo s Isusom nosimo svoj križ. Slava Ocu... 4. Sv. Petar nas opominje da budemo trijezni i da bdijemo jer "naš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždre". Sv. Antune, ti si strah i trepet zlih duhova. Štiti nas od svih njihovih nasrtaja i daj nam da ih pobijedimo jakošću vjere. Slava Ocu... 5. Naši su grijesi guba koja nagrđuje čitavo naše biće i stavlja u opasnost i samu našu vječnu sreću. Sveti naš pokrovitelju, izmoli nam da se očistimo od gube grijeha. Slava Ocu... 6. Najveće vremenito dobro jest zdravlje. Možda smo ga često puta pokvarili svojim neumjerenim životom. Ozdravitelju bolesnih, sv. Antune, izmoli nam trajno zdravlje duše i tijela. Slava Ocu... 7. Naš je život sličan lađi na uzburkanu moru: valovi neurednih strasti i oluje zlih primjera prijete našem spasenju. Divni sv. Antune, sjajnim svojim svjetlom privedi nas u luku vječnoga spasenja. Slava Ocu... 8. Naši grijesi i zle navike sputaše nas u lance. Sv. Antune, izmoli nam milost da se oslobodimo okova grijeha i zlih navika i da uživamo potpunu slobodu djece Božje. Slava Ocu... 9. Moćni sv. Antune, ti si čudesno iscjeljivao udove i oslobađao od svih boli. Čuvaj nas duhovno i tjelesno zdrave i postojane u jedinstvu vjere i ljubavi. Slava Ocu... 10. Sv. Antune, tvoja se slava raširila po svem svijetu jer pomažeš da se nađu izgubljene stvari. Svojim smo grijesima izgubili Božje prijateljstvo i duševni mir. Po tvom zagovoru daj da ih ne izgubimo nikada više i izmoli ih onima koji ih još ne posjeduju. Slava Ocu... 11. Mnoge nam pogibli prijete na putu zemaljskoga života. Sv. Antune, čuvaj nas od svih pogibli i izmoli nam milost da radosno služimo Bogu i bližnjemu i sretno prispijemo u vječnu domovinu. Slava Ocu... 12. Milostivi sv. Antune! Ti pomažeš svima koji se k tebi utječu. Sličan si suncu koje sve obasjava. I meni siromahu pruži pomoć i usliši me kad te molim. Slava Ocu... 13. Sv. Antune, ti nisi svetac jednoga mjesta ili zemlje, ti si svetac gotovo čitavoga svijeta. Neka se tvojim zagovorom Božje kraljevstvo još više širi po svijetu i donese mir, ljubav i spasenje svim ljudima. Slava Ocu... Molitve za pojedine utorke: 3. Ah, u kakvim se bijedama nalazi čovjek, o blagi utješitelju svih nevoljnih sv. Ante! Ti vidiš muke i nevolje, koje trpim, nećeš li mi u pomoć priteći? Ti tješiš sve, koji ti se utječu. Znam, da me nećeš zapustiti, stoga ti pun pouzdanja i poniznim srcem vapim, da me u mojoj nevolji ne ostaviš. O preblagi, sv. Ante, pogledaj mene i sve nevolje onim blagim okom, kojim si običavao gledati nevoljne. Utješi potlačene, priteci nam u pomoć u svim bijedama i nevoljama, vodi nas jednom iz ove suzne doline u domovinu, gdje će ljubljeni Spasitelj i Otkupitelj, otrti suze s očiju svojih svetaca. Ti pa tako i Ti, dobri Isuse postupaj sa mnom po svom milosrđu, kako ti znaš da je mojoj duši korisno i spasonosno. Hoćeš li da trpim, to neka bude tvoja sveta volja. Daj mi samo svoju strpljivost, a u nebu vječnu radost. Amen. |
28.03.2009., subota
Propovijed biskupa Pozaića na blagdan Gospe Lurdske
|
Ovdje možete pročitati propovijed našega duhovnika, mons.dr. Valentina Pozaića kojeg je izrekao u župnoj crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače 2009. godine, nakon čega se prepunom crkvom prolomio gromoglasan pljesak koji sve govori. Veliki je danas blagdan – blagdan Bezgrješnog začeća Marije iz Nazareta, koja se sama tako predstavila u Lourdesu, maloj Bernardici, prije sto pedeset i jednu godinu. Na taj blagdan više je nego očita ona sveta stvarnost, sadržana u riječi: 'Po Mariji – k Isusu'. Po Mariji – k Isusu u svetoj Misi, u svetoj pričesti, u svetoj euharistijskoj procesiji. Svi: zdravi i bolesni. Napose – bolesni. Zato današnji dan i svetkujemo kao Dan bolesnika. A tko su bolesni? Ako je vjerovati Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, definicija zdravlja glasi: 'Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti' (WHO 1946). Ima li nekoga ovdje među nama tko bi uspio zadovoljiti sve standarde te definicije?! Bolesni smo, dakle, svi. Neki su čak pak primijetili da je takva definicija zdravlja – bolesna. I kao takovi, bolesni, večeras smo ovdje – da Boga slavimo, da Djevicu Mariju veličamo, da za zdravlje duše i tijela – osobno, obiteljsko, narodno - molimo. Htjeli bismo da bude: Zdrav duh u zdravom tijelu! A za to treba moliti – kaže ta ista poslovica.Dolazimo pred Mariju koja je Bezgrješno začeće. Ta Marijina milosna povlastica, po kojoj se Ona razlikuje od našeg stanja grješnika, Mariju ne udaljuje od nas, nego je upravo približava nama. Grijeh razdvaja, vrijeđa, udaljuje jedne ljude od drugih. Marijina čistoća Nju čini sasvim blisku našim srcima; pozorna je na svakoga od nas; svakome želi istinsko dobro. Ono što se mnogi, zbog nelagode ili stida, ne usude ponekad povjeriti ni svojim najbližima, to povjeravaju Njoj koja je sva čista; to povjeravaju njezinu Bezgrješnom srcu: jednostavno, bez uljepšavanja, po istini. I vapiju: Moli za nas grješnike!Privučen ljepotom nebeske Majke, vjernik se ne libi pokazati u svojoj slabosti, predati joj svoja pitanja i svoje dvojbe, izreći svoje nade, i svoje najtajnije želje. Tako i mi, večeras, mi iz roda hrvatskoga, dolazimo k Mariji – Njoj koja je u Lourdesu spustila komadić neba na zemlju. Smijemo doći, i dolazimo, mi koji joj tako rado, a možda i tako lažno tepamo, da smo mi narod marijanski. Tebi, Djevice Marijo, Bezgrješna, smijemo zahvaliti za sva dobra duhovna i materijalna, za svetu vjeru i za Dom, za Lijepu našu domovinu, slobodnu i ponosnu. Tebi smijemo povjeriti radosti i nade, boli i tjeskobe, vjeru i nevjeru, tugu i bol, bolest i patnju ovoga – Tvoga – hrvatskoga puka. Dolazimo Ti ponosni i poniženi, sveti i grješni, očajni - ali žedni nade. Večeras smo ovdje pred Tobom, i molimo već posvećenim uzdasima prolivenim pred Majkom Božjom Bistričkom: 'Noć je vre noć, Majka Božja. / Al mi dva smo zdavna poznati / čez leta i žalosti vse. / I če Ti i kesno dohajam, / poslušat buš štela, kaj ne?! … Tebi bi štel ja povedat, / kaj se nigdar ne veli, / kaj me vre zdavna boli, / da bi i želel poginut. / Morti bu mene Ti milo, / pak vračtva /lijeka/- il mira mi daš. / - Ja bi tak rad se počinut. / Noć je vre noć, Majka Božja' (D. Domjanić). Slavili smo u prosincu 2008. šezdeset godina Povelje ljudskih prava. I zaboravili – i na pojedinca i na narod. Programeri kaosa i zla, i njihovi sateliti, kao da bi rado od cijele Lijepe naše napravili jedan poligon: gdje bi oni moćni tuđinci bez savjesti, bez obzira na ljudska prava, bez obzira na povijest, bez obzira na stoljetni dija-kronični identitet, gdje bi mogli propisanim batinama napucavati male Hrvate, s jednog kraja na drugi, po svojim prohtjevima! Počelo je vrlo jednostavno, vrlo bezazleno: value free science – znanost bez vrednota, i dosljedno bez morala; kao: čovjek je nerazumno biće, on ne zna što je to izbor, što je to sloboda, što je to odgovornost – pred Bogom i pred ljudima. I propade sve: i izvrsnost i čestitost i poštenje; škola je igra; nema pravila, zahtjeva … osim u športu; ako nam se ne uči – izađemo na ulicu; kupimo diplomu. Važno da smo popularni. Ubrzo je nastupila druga faza: value free society – društvo bez vrednota, bez morala: i otvaraju se vrata svim bezumnostima, pravo na sve ima samo sodoma i gomora. Logično: slijedi value free politics: kao da je od umijeće mogućega postalo umijeće nemoralnoga? Najvažniji životni stav je onaj podanički, puzajući – pred zlatnim teletom. Vapaj djetinji, od prije sto godina, odjekuje i danas: 'Jer Hrvatsku mi moju objesiše, / Ko lopova, dok njeno ime briše, / Za volju ne znam kome, žbir u uzama! (AGM,1909). U onim bolnim i slavnim danima hrvanja za Dom i Domovinu, uvjeravali su nas da je vrhovno tijelo u Republici Hrvatskoj Hrvatski državni sabor. A iznad njega samo – Bog. Sada, pokušava nas se uvjeriti da je Sabor kazalište lutaka, nestašna ponašanja, košara pognutih glava, na priliku Centralnog komiteta. Kao da se ponavljaju biblijska vremena kad su se u jedan dan pomirili stari neprijatelji Herod i Pilat, samo da bi u onaj dan osudili Istinu, Isusa. Složili su se svi: i crni i crveni, i žuti i zeleni. Usvojen je protu-ustavni, protu-nacionalni diskriminacijski zakon diskriminacijskim postupkom. Jesu li u Sabor izabrani samo d.d.o. katolici: de-klarativni katolici – za potrebe popisa; de-korativni katolici – za prve svečane klupe; o-zebli katolici – nemoćni da podignu javno glas za istinu, za čovjeka, za Boga? 'Gdje slobode sad su dani? Gdje su Zrinski Frankopani, / Gdje su ona lava dva?' (A. Harambašić, Hrvatska, 1881). U Saboru - lava ni jednoga. Samo jedna - lavica. Običnom normalnom vjerniku jasno je, u skladu s Evanđeljem: Sve što ste učinili u Saboru, u Vladi, u Gradu - meni ste učinili! - I sve ono što niste učinili, što ste prešutjeli, što ste izdali… (Mt 25,40). U protunarodnom zločinačkom komunističkom režimu sudilo se zbog verbalnog delikta. Sada se otvaraju novi horizonti gdje će biti moguć mentalni delikt: posjedovanje krive predodžbe o krivim skupinama. Novi će stari udbaši naći načina da otkriju i saznaju tko to ima, i koje, krive predodžbe u mislima, i to će biti mentalni delikt; a delikt podliježe sudu i kaznenom progonu. Zločinački komunistički režim – ili kako ga danas vole bezazleno nazivati 'antifašizam' – urušio se. Diktatura proletarijata - caruje. Sjećaš li se Ti, Gospo Lourdska: branitelji su pošli da brane 'krst časni i slobodu zlatnu', Dom i Domovinu, s križem i krunicom o vratu, dok su oni kod kuće, u crkvama, na javnim trgovima, molili s krunicom i križem u ruci – i na koljenima. Svi zajedno izvojevali su pobjedu, ostvarili slobodu. A sada, živimo li doista u besramnim vremenima: one kojima dugujemo ponos i slobodu ne želimo pokopati časno i dostojno; istodobno ispovijedamo da je to sveto djelo milosrđa (KKC 2447)! Gospe Lourdska, na njivi Gospodnjoj posijano je plemenito sjeme, ali je ubačen i kukolj. U ovome narodu živi rod pravednika Abela, i Abelovaca: onih što žive i stvaraju kulturu dobra i ponosa; u ovome narodu živi i rod brato-ubojice Kaina, i Kainovaca: rod onih što šire ne-kulturu mržnje, sramoćenja i zla; generatori mržnje govore o govoru mržnje.Na Božić ratne 1941. godine, kada se cijelim svijetom širila mučna tjeskoba krvoprolića, blaženi je Alojzije Stepinac hrabrio vjernike: 'Vjeran kršćanin znade da nema veličine na ovome svijetu pred kojom bi strepio Gospod Bog, - niti sitnice koja bi izmakla oku Njegovu, - niti skrušena srca kojemu se ne bi htio smilovati, - niti zločina koji ne bi mogao kazniti. …' Mudrost života, kultura života uči se u obitelji, od malena: 'Temelj na kojem počivaju narod i čovječanstvo jest bez sumnje obitelj… Jake i sretne Hrvatske nema bez jakih, fizički i moralno zdravih i zadovoljnih hrvatskih obitelji' - tako zbori bl. Alojzije Stepinac (Prop… 1934-40, 480). Samo ona obitelj koja zajedno moli – zajedno ostaje, može biti sretna i jaka, i blagoslov za pojedince i potomstvo, i za cijeli narod: za njegovu društvenu i crkvenu budućnost. Početkom mjeseca rujna 2008., kad je započela nova školska godina, od već loših vijesti stigle su još gore: ove školske godine 2008/9. u školama je 150 razreda manje, nego li prijašnje godine. Narušena je prirodna ravnoteža: normalno je da je u jednoj obitelji, u jednom narodu, bude više mladih nego starih – u Hrvatskoj je obratno. Još malo, i nestat će rod Hrvata. 'Ovoj našoj civilizaciji potrebna je majčinska ljubav … Najveće siromaštvo Hrvatske danas se očituje u sve manjem broju rođenih. Sve manje djece, sve praznije škole, to je naše siromaštvo. Demografski deficit najteži je i najvažniji problem suvremene Hrvatske' – teške su to riječi, istinite, našega nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića (1.1.09). Ima li nekoga u ovoj zemlji Hrvatskoj da se pita: Tko sije virus autodestrukcije Lijepom našom domovinom!? Ima li koga u ovoj zemlji da misli, da voli - ovaj sveti mali dio svemira? Ljude ubijaju mrzitelji čovjeka: jedni mačem, drugi perom. Ishod je isti: ubojstvo čovjeka. Isus nas je poučio da je 'otac laži, lažac i čovjeko-ubojica' (Iv 8,44) sotona, i po zemlji njegovi sateliti. Prije su se pisala literarna djela kao 'Nečastivi na Filozofskom fakultetu' (I.Brešan). Sada nečastivi šeta po stubištu i parkiralištu, po uredima i dvorima, po ordinacijama i salama, po ekranima i tiskovinama, kreće se u društvu uglednih i moćnih, sjedi za volanom. Euro-fobi druge nazivaju euro-skepticima, i predlažu, zahtijevaju, da se zatvori knjiga Drugog svjetskog rata. Vuku, naime, za sobom dugački rep zala, boje se lica pravde kad, i ako, Hrvatska jednom uđe u EU. Čudno je da se u programiranom kaosu Lijepa naša naziva Balkan, Region, Bejrut. U svijetu krivokletnika i veleizdajnika, kvislinga i podanika, zavidnika i željnih osvete, glo-balizacije = gro-balizacije = korupcije, gdje sami sebe odličjima odlikuju – i još se nazivaju moralna vertikala, tu: ona neugasiva žeđ za harmonijom bića budi i podržava čežnju za životom istine u ljubavi. I dok nam šošteri i šloseri, laureati kumrovečki i šoroševečki, pišu: pravopis, gramatiku, leksikon, povijest – navodna Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti uvježbava strogu šutnju – šutnju izdaje. Opet je u modi poštena inteligencija. Usred bijela grada Zagreba šalju nam poruke, urlajući: 'Po šumama i gorama …' Očito, premalo im je masovnih grobnica po parkovima grada, po šumama i gorama i livadama od Gračana i preko Sljemena i Macelja … A lustracije nije bilo. Nama su dragi trgovi zločinaca. Suza za Zagorske brege još nije isprala prolivenu krv nedužnu, još nije osušila potoke suza. A oni bi valjda opet u akciju. Treba istrijebiti rod Hrvata – poručio je davno njihov učitelj Karl Marx. Strašna zla iz prošlosti, bez obzira na boju, ne mogu biti zaboravljena. Ne smije se zaboraviti nepredvidiva moć zla, kad zlo osvoji srce čovjeka (Benedikt XVI, 2008). Nekada su se komunisti rugali Zapadu, i zvali ga 'truli kapitalizam'. Kapitalizam se pak rugao komunizmu zbog ideološke ekonomije. Sada nam daju na znanje: trulo je sve! U jednom danu. Tko ne poštuje naravni moralni zakon, ne poštuje ni Boga ni čovjeka. Koliko je daleko jedna korupcija od druge? Ili je pak sve to još jedna velika laž i podvala? A tolike političke igre nisu li samo zavaravanje lakovjernih. Ipak, zlo se ne može činiti u nedogled – nekažnjeno. Gospe Lourdska, opasnost prijeti da se, zbog kuge mraka i tmine i očaja, ugasi uljanica idealâ, premda znamo: 'Mrijeti ti ćeš, kada počneš sam / U ideale svoje sumnjati!' (SSK). A pedagog mladih vapije: 'Zašto im hoćete spaliti krila, kad oni žele letjeti?' (A.V., EM 15 /1971, 96-102) I Lourdes, i današnji blagdan, upućuju na neku drugu ljestvicu vrednota, od materijalističke, profitne, sebične. Ovdje je svako ljudsko biće - slika Božja. Ovdje se gleda na bolesne s poštovanjem koje zaslužuje svaka ljudska osoba, bez obzira na njezino trenutačno bolje ili lošije zdravstveno stanje. Marijini štovatelji po molitvi, i njezinu zagovoru, ulaze u svijet ravnovjesja vrednota i potreba. Bezgrješna Djevica, Majka živih, ulijeva u čista srca novu kulturu – kulturu života: radost nad životom, velikodušno prihvaćanje i prenošenje dara života: od njegova naravnog začeća do prirodne smrti. Kultura života shvaća da je ljudski život najčudesnija stvarnost na zemlji. A duhovni bolesnici, raskajani, na putu traženja slobode duha i duše, zadobivaju oproštenje i milosrđe; mole i hrane se Kruhom života i pravednosti i svetosti; mijenjaju srca i stil života; napuštaju očaj, i upijaju nadu; oslobađaju se egoizma i kulture smrti, i u solidarnoj ljubavi, u svetoj procesiji, mijenjajući sadašnji, hrle prema boljem svijetu. Pod plaštem Lourdske Gospe i vojna sila postaje sila mira, otmjenosti i ljepote – u služenju bližnjima, u obrani Doma i Domovine. Molitva, kroz pjesmu i pokoru, ima snagu ljubavi mijenjati svijet na bolje. Svojim imenom, 'Ja sam Bezgrješno začeće', Marija nam otkriva svoju uzvišenost, ljepotu i svetost poslanja. Slobodna od svakoga zla, i nakaznosti zla, vjerna Bogu i čovjeku, Ona sjaji pred Bogom i pred čovječanstvom kao izvorna slika Božja u ljudskom liku, u svem skladu svoga bića. Ti, Gospe Lourdska, Bezgrješno začeće, dok slušaš sve te djelomice nabrojene radosti i nade, žalosti i tjeskobe: Morti bu mene Ti milo, / pak vračtva /lijeka/ - il mira mi daš. Čuj nas, Majko naša! Čuj nas, Nado naša! Čuj nas Fidelissima Advocata Croatiae – Najvjernija Zagovornica Hrvatske. Čuj! Amen. Valentin Pozaić www.hkld.hr |
25.03.2009., srijeda
Blagovijest
|
Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo (lat. Annuntiatio) katolička je svetkovina u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetom. Blagovijest se slavi 25. ožujka, 9 mjeseci prije Božića. Riječ je staroslavenskog porijekla i znači dobra, lijepa vijest. Prema Bibliji, arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji, da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome. Dogodilo se to u Nazaretu, u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arhanđeo joj se na početku obratio riječima: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom”, što je postalo početak molitve „Zdravo Marijo”. Marija je prihvatila Božji naum riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!” Arkanđeo je tada otišao.  Ovo Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja. Sin Božji utjelovio se da postane Spasitelj, da izvrši djelo spasenja. Blagovijest se slavi u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka. U Nazaretu se nalazi Bazilika Navještenja Gospodinova. Prema predaji, Marijina kuća, gdje se dogodilo navještenje, nalazila se u Nazaretu do kraja 13. stoljeća. Tada joj je prijetilo rušenje pa su je anđeli prenijeli na Trsat u Hrvatsku. Na Trsatu je bila od 10. svibnja 1291. do 10. prosinca 1294. Tada su je anđeli, odnijeli u Loreto u Italiju, gdje je i danas. Za utjehu, papa Urban V. 1367. godine šalje na Trsat čudotvornu sliku Majke Božje imena „Majka milosti”. |
24.03.2009., utorak
Trinaest utoraka sv. Antunu Padovanskom - drugi utorak
|
Ak’ čudesa tražiš, gle! Smrt i bludnja, nevolje, Vrag i guba nestaju. Zdrave bolesnici. More, lanci padaju, Uda, stvari propale Mole i dobivaju Mladi pa i starci. Iščezava pogibelj, Prestaju i potrebe. Neka kaže tko to zna, Pa i Padovanci! More, lanci... Slava Ocu. More, lanci... Moli za nas sveti Ante, da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Crkvu tvoju, Bože, neka razveseli zavjetni spomen svetog Antuna, priznavaoca tvojeg i naučitelja da se uvijek utvrđuje duhovnom pomoći i bude dostojna uživati radost vječnu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.  '''Krunica sv. Antuna''' 1. Slavni sveti Ante, svetim i moćnim zagovorom kod Boga mnoge si sačuvao od zla i izbavio iz same smrtne opasnosti. Molimo te, čuvaj i nas od najvećeg zla grijeha i izbavi nas iz najstrašnije opasnosti – smrti vječne. Slava Ocu... 2. Krive nauke, zli primjeri i prividna sreća zemaljskih zavodljivosti odvode mnoge u zabludu i grijeh. Sveti Antune, propovjedniče istine i uzore svetosti, izmoli nam svjetlo prave vjere i ustrajnost u milosti Božjoj. Slava Ocu... 3. Dobri sv. Antune! Ti si svojom ljubavlju prema svima pritjecao u pomoć u nevoljama, tješio u žalostima, izbavljao iz tjeskoba. Budi i nama u pomoći u svim potrebama! Izmoli nam milost da strpljivo s Isusom nosimo svoj križ. Slava Ocu... 4. Sv. Petar nas opominje da budemo trijezni i da bdijemo jer "naš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždre". Sv. Antune, ti si strah i trepet zlih duhova. Štiti nas od svih njihovih nasrtaja i daj nam da ih pobijedimo jakošću vjere. Slava Ocu... 5. Naši su grijesi guba koja nagrđuje čitavo naše biće i stavlja u opasnost i samu našu vječnu sreću. Sveti naš pokrovitelju, izmoli nam da se očistimo od gube grijeha. Slava Ocu... 6. Najveće vremenito dobro jest zdravlje. Možda smo ga često puta pokvarili svojim neumjerenim životom. Ozdravitelju bolesnih, sv. Antune, izmoli nam trajno zdravlje duše i tijela. Slava Ocu... 7. Naš je život sličan lađi na uzburkanu moru: valovi neurednih strasti i oluje zlih primjera prijete našem spasenju. Divni sv. Antune, sjajnim svojim svjetlom privedi nas u luku vječnoga spasenja. Slava Ocu... 8. Naši grijesi i zle navike sputaše nas u lance. Sv. Antune, izmoli nam milost da se oslobodimo okova grijeha i zlih navika i da uživamo potpunu slobodu djece Božje. Slava Ocu... 9. Moćni sv. Antune, ti si čudesno iscjeljivao udove i oslobađao od svih boli. Čuvaj nas duhovno i tjelesno zdrave i postojane u jedinstvu vjere i ljubavi. Slava Ocu... 10. Sv. Antune, tvoja se slava raširila po svem svijetu jer pomažeš da se nađu izgubljene stvari. Svojim smo grijesima izgubili Božje prijateljstvo i duševni mir. Po tvom zagovoru daj da ih ne izgubimo nikada više i izmoli ih onima koji ih još ne posjeduju. Slava Ocu... 11. Mnoge nam pogibli prijete na putu zemaljskoga života. Sv. Antune, čuvaj nas od svih pogibli i izmoli nam milost da radosno služimo Bogu i bližnjemu i sretno prispijemo u vječnu domovinu. Slava Ocu... 12. Milostivi sv. Antune! Ti pomažeš svima koji se k tebi utječu. Sličan si suncu koje sve obasjava. I meni siromahu pruži pomoć i usliši me kad te molim. Slava Ocu... 13. Sv. Antune, ti nisi svetac jednoga mjesta ili zemlje, ti si svetac gotovo čitavoga svijeta. Neka se tvojim zagovorom Božje kraljevstvo još više širi po svijetu i donese mir, ljubav i spasenje svim ljudima. Slava Ocu... '''Molitve za pojedine utorke''': 2. Krive nauke, zli primjeri i prividna sreća zemaljskih zavodljivosti odvode mnoge u zabludu i grijeh. Sveti Antune, propovjedniče istine i uzore svetosti, izmoli nam svjetlo prave vjere i ustrajnost u milosti Božjoj. Slava Ocu... |
21.03.2009., subota
Kapela degli Scrovegni u Padovi
U toj kapeli nalaze se freske talijanskog slikara imenom Giotto di Bordone. Te freske smatraju se jednim od najznačajnijih djela likovne umjetnosti svih vremena i najljepšim djelom rane renesanse. Nastale su oko 1305. godine. Prikazuju događaje iz Biblije, naročito iz života Blažene Djevice Marije i Isusa Krista. Kapelu je naručio Enrico degli Scrovegni, bogati plemić i bankar iz Padove kao naknadu za grijehe koje su počinili on i njegov otac Reginaldo degli Scrovegni, kojeg je spomenuo u negativnom kontekstu i Dante u "Božanstvenoj komediji": Pokazat ću dio freski, ima ih još. Kapela izvana  Jakovljev san  Vjenčanje Blažene Djevice Marije i sv. Josipa  Rođenje Isusovo  Bijeg u Egipat  Svadba u Kani Galilejskoj  Sv. Ivan Krstitelj krsti Isusa na rijeci Jordan  Isus izgoni trgovce iz hrama  Judin poljubac  Isus pred Kajfom  Raspeće  Isusa skidaju s križa  Uskrsli Isus se susreće s Marijom Magdalenom  Uzašašće Isusovo  Apostoli primaju Duha Svetoga Fotografije s : Wikimedia: Capella degli Scrovegni |
19.03.2009., četvrtak
Sveti Josipe moli za nas!
|
Sveti Josip, zaručnik je Marijin i Isusov hranitelj. On je zaštitnik hrvatskog naroda. Bio je iz Davidove kraljevske dinastije, a po zanimanju je bio tesar. Sv. Matej, apostol i evanđelist, kaže za nj da je bio pravednik, što znači krepostan i svet muž. Ostao je zbunjen kada je vidio da je Marija trudna, a nije znao na koji način se to dogodilo. Bio je siguran da je čestita žena te da izbjegne govorkanja i sve negativno što bi za nju slijedilo, odlučio ju je potajno otpustiti. No kad ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, prihvatio je bez bojazni Božji plan. Išao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i tada se rodio Isus. Potom je bježao u Egipat pod Herodovom smrtnom prijetnjom Isusu. Hodočastio je s dvanaestogodišnjim Isusom i Marijom iz rodnog Nazareta u Jeruzalem i zabrinuto je tražio Isusa, koji se bio izgubio. O kasnijem životu i kada je umro ne znamo ništa.  Štovanje sv. Josipa započelo je oko 850. godine u Reichenauu, a kasnije su ga osobito promicali sveti Bernard iz Clairvauxa, sveta Tereza Avilska, sveti Franjo Saleški, Ivan Gerson, franjevci i papa Siksto IV., koji je uveo blagdan sv. Josipa obveznim za svu Crkvu. Vlada Dubrovačke republike je 20. ožujka 1521. godine prihvatila prijedlog da se u republici toga dana svetkovina svetog Josipa slavi kao zapovijedni blagdan. U sjevernim krajevima Hrvatske štovanje su mu širili isusovci, a Hrvatski sabor na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. godine proglasio ga je zaštitnikom hrvatskog kraljevstva. Svijest o tome da nam je zaštitnik nije osobito zaživjela, ali su naši biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. godine rekli »da je odluka Hrvatskog sabora iz 1687. god. i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…" Nacionalno svetište sv. Josipa je u Karlovcu na Dubovcu. Sv. Josip je zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te pokazuje kako se služi Isusu, spasitelju čovjeka. hr.wikipedia.org MOLITVA SV. JOSIPU ZA ZAŠTITU Preslavni sveti Josipe, tebe je Bog izabrao za hranitelja svom Sinu i za zaručnika prečistoj Majci Njegovoj i postavio te tako glavarom Svetoj Obitelji, pa te je zbog toga Namjesnik Kristov proglasio zaštitnikom Crkve Isusove. Svim pouzdanjem srca svoga molim te priteci u pomoć čitavoj radničkoj Crkvi! Štiti na poseban način svojom očinskom skrbi Svetog Oca, te sve biskupe i svećenike, koji su sjedinjeni s Petrovom Stolicom! Brani sve koji se uz sve poteškoće i patnje trude oko spasa duša i učini da se svi narodi ponizno podlože svetoj Crkvi izvan koje nema spasenja. Udostoj se, predobri sveti Josipe, primiti i mene među svoje štićenike. Posvećujem ti se posve i molim te budi mi ocem, zaštitnikom i vođom na putu k spasenju. Isprosi mi čisto srce i veliku želju za vlastitim posvećenjem. Učini da po tvom primjeru sva moja djela budu upravljena na što veću Božju proslavu i za sjedinjenje s božanskim Srcem Isusovim i bezgrešnim Srcem Marijinim i s tobom, o sveti Josipe. Moli za me da postanem vrijedan biti dionikom onoga pokoja i blaženstva što si ga ti osjetio na svom smrtnom času. Amen. MOLITVA SV. JOSIPU ZA SRETNU SMRT Slavni sveti Josipe, za onu neiskazanu sreću koju si imao na zemlji kada su kod tvoje smrti bili prisutni Isus i Marija i u smrtnoj te borbi pomagali, jačali i tješili: molim te ponizno, isprosi i meni tu milost na smrtnome času junački odbiti bijesne navale nečistoga duha i blaženo umrijeti. Uzvišeni branitelju umirućih, budi mi u pomoći u tom strašnom času; isprosi mi milost u tvojemu naručju uzmoći izustiti slatke i utješljive riječi: Isuse, Marijo i Josipe, u vaše ruke predajem srce i dušu svoju! Amen. |
17.03.2009., utorak
Trinaest utoraka sv. Antunu Padovanskom - prvi utorak
|
'''Pripravna molitva''' (moli se samo prvi put) Da si mi zdravo, ti slavni i ljubavlju užgani prijatelju Božji, ti moćni zagovorniče kod Boga! Od srca se radujem radi mnogih i velikih milosti, što ih je Bog udijelio i kojima sjajno sjajiš na nebu i zemlji. O sveče, sv. Ante, ti si već mnogima, koji su te molili za zagovor, isprosio od Boga uslišenje i pomoć. I ja te pun pouzdanja molim za zagovor. Isprosi mi pomoć u mojoj nevolji, isprosi utjehu i olakšicu mojem ražalošćenom srcu, milost iskrenog pokajanja za grijehe, da tebe u krepostima slijedim i time zavrijedim da me Bog usliša. Izmoli mi čvstu vjeru, trajno ufanje i goruću ljubav prema Bogu, da tako budem što ugodniji Njemu. O sveti prijatelju Božji, toliko si ljubio Isusa, da je u obliku djetešca tebi na ruke sišao i tolike ti milosti iskazao; Isus kod koga si na nebu, neće ti ništa uskratiti, što budeš za spasenje moje molio. Izmoli mi pomoć u mojoj nevolji da se duša moja utješi i da ubuduće živim život ugodan Bogu. Amen.  (Svaki put prvo se moli: Ak’ čudesa tražiš, zatim Krunica sv. Antuna pa molitva za taj put): '''Ak’ čudesa tražiš''', gle! Smrt i bludnja, nevolje, Vrag i guba nestaju. Zdrave bolesnici. More, lanci padaju, Uda, stvari propale Mole i dobivaju Mladi pa i starci. Iščezava pogibelj, Prestaju i potrebe. Neka kaže tko to zna, Pa i Padovanci! More, lanci... Slava Ocu. More, lanci... Moli za nas sveti Ante, da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Crkvu tvoju, Bože, neka razveseli zavjetni spomen svetog Antuna, priznavaoca tvojeg i naučitelja da se uvijek utvrđuje duhovnom pomoći i bude dostojna uživati radost vječnu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. '''Krunica sv. Antuna''' 1. Slavni sveti Ante, svetim i moćnim zagovorom kod Boga mnoge si sačuvao od zla i izbavio iz same smrtne opasnosti. Molimo te, čuvaj i nas od najvećeg zla grijeha i izbavi nas iz najstrašnije opasnosti – smrti vječne. Slava Ocu... 2. Krive nauke, zli primjeri i prividna sreća zemaljskih zavodljivosti odvode mnoge u zabludu i grijeh. Sveti Antune, propovjedniče istine i uzore svetosti, izmoli nam svjetlo prave vjere i ustrajnost u milosti Božjoj. Slava Ocu... 3. Dobri sv. Antune! Ti si svojom ljubavlju prema svima pritjecao u pomoć u nevoljama, tješio u žalostima, izbavljao iz tjeskoba. Budi i nama u pomoći u svim potrebama! Izmoli nam milost da strpljivo s Isusom nosimo svoj križ. Slava Ocu... 4. Sv. Petar nas opominje da budemo trijezni i da bdijemo jer "naš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždre". Sv. Antune, ti si strah i trepet zlih duhova. Štiti nas od svih njihovih nasrtaja i daj nam da ih pobijedimo jakošću vjere. Slava Ocu... 5. Naši su grijesi guba koja nagrđuje čitavo naše biće i stavlja u opasnost i samu našu vječnu sreću. Sveti naš pokrovitelju, izmoli nam da se očistimo od gube grijeha. Slava Ocu... 6. Najveće vremenito dobro jest zdravlje. Možda smo ga često puta pokvarili svojim neumjerenim životom. Ozdravitelju bolesnih, sv. Antune, izmoli nam trajno zdravlje duše i tijela. Slava Ocu... 7. Naš je život sličan lađi na uzburkanu moru: valovi neurednih strasti i oluje zlih primjera prijete našem spasenju. Divni sv. Antune, sjajnim svojim svjetlom privedi nas u luku vječnoga spasenja. Slava Ocu... 8. Naši grijesi i zle navike sputaše nas u lance. Sv. Antune, izmoli nam milost da se oslobodimo okova grijeha i zlih navika i da uživamo potpunu slobodu djece Božje. Slava Ocu... 9. Moćni sv. Antune, ti si čudesno iscjeljivao udove i oslobađao od svih boli. Čuvaj nas duhovno i tjelesno zdrave i postojane u jedinstvu vjere i ljubavi. Slava Ocu... 10. Sv. Antune, tvoja se slava raširila po svem svijetu jer pomažeš da se nađu izgubljene stvari. Svojim smo grijesima izgubili Božje prijateljstvo i duševni mir. Po tvom zagovoru daj da ih ne izgubimo nikada više i izmoli ih onima koji ih još ne posjeduju. Slava Ocu... 11. Mnoge nam pogibli prijete na putu zemaljskoga života. Sv. Antune, čuvaj nas od svih pogibli i izmoli nam milost da radosno služimo Bogu i bližnjemu i sretno prispijemo u vječnu domovinu. Slava Ocu... 12. Milostivi sv. Antune! Ti pomažeš svima koji se k tebi utječu. Sličan si suncu koje sve obasjava. I meni siromahu pruži pomoć i usliši me kad te molim. Slava Ocu... 13. Sv. Antune, ti nisi svetac jednoga mjesta ili zemlje, ti si svetac gotovo čitavoga svijeta. Neka se tvojim zagovorom Božje kraljevstvo još više širi po svijetu i donese mir, ljubav i spasenje svim ljudima. Slava Ocu... '''Molitve za pojedine utorke''': 1. Sveti Ante, pobjedniče smrti, koji si po moćnom zagovoru kod Boga mnogima tjelesno mrtvima vratio život tijela, a još više duhovno mrtvima, život duše vratio: sačuvaj moje tijelo, moćnim svojim zaslugama i zagovorom od prijeke i zle smrti, dušu od vječne smrti, da Isus moj jedini život, u meni nikada ne umre. O sveti oče, kako velike opasnosti čekaju me u posljednjoj borbi, kad me boli smrti obuzmu i pakao protiv mene nasrne. Tu mi budi u pomoći i učini svojim zagovorom da Isus utočiste svih koji umiru i njegova sveta Majka budu sa mnom da njihovom pomoći u vječni mir uđem. Smiluj se sv. Ante i dušama umrlih, osobito mojih poznanika i rođaka, koji se još nalaze u čistilištu. Moli za njih da što prije postignu vječno radost u nebu. Amen. |
14.03.2009., subota
Bazilika svete Justine u Padovi
Bazilika sv. Justine, po veličini deveta crkva na svijetu, s 14 kapela, sedam kupola i zvonikom visokim 82 metra u kojem je 7 velikih zvona. Današnja bazilika dovršena je krajem 16. stoljeća, no već je krajem 5. stoljeća, po nalogu pokrajinskog poglavara Opiliona, na istom mjestu izgrađena velika bazilika u namjeri da se pod jednim krovom sačuvaju zemni ostaci sv. Justine, mučenice koju je na smrt osudio car Maksimilijan (suvladar s Dioklecijanom), sv. Prosdocima, prvog padovanskog biskupa, kao i brojna tijela i relikvije mučenika i svetaca, među kojima najvažnije mjesto zauzima sv. Luka Evanđelist.  Ta prvotna bazilika teško je oštećena u potresu 1117. g. i početkom 16. stoljeća. Prostrana i vrlo osvijetljene unutrašnjosti, bazilika je vrijedno djelo renesanse. Sagrađena u obliku latinskog križa – podijeljena je u tri lađe koje podržava 26 jonskih stupova, a pod popločen mramorom iz Verone na način identičan kao u padovanskoj katedrali. U sredini srednje lađe nalazi se prekrasan drveni križ iz 15. stoljeća. Na kraju desne lađe bazilika se prostire u “Hodnik mučenika” gdje se u “bunaru mučenika” nalaze posmrtni ostaci mnogih mučenika iz prvih stoljeća Crkve. Hodnik iz 1564. povezuje baziliku s ranokršćanskom kapelom sv. Prosdocima gdje je i njegov grob. Na glavnom oltaru sarkofag je s relikvijama sv. Justine i oltarnom slikom Paola Veronesea iz 1575. godine koja prikazuje mučeništvo sv. Justine.  Tijekom 11. i 12. stoljeća na groblju uz baziliku sv. Justine pronađene su mnoge relikvije i tijela svetaca. Spominju se neobjašnjivi fenomeni koji su se događali tijekom tih iskapanja. Među iskopanim tijelima bilo je i jedno položeno u škrinju s imenom i simbolom triju bikova. Taj prvotni sarkofag može se vidjeti u Hodniku mučenika. Padovanski biskup Gerard i opat Dominik obratili su se za savjet papi Aleksandru II, a ovaj je potvrdio da se radi o tijelu sv. Luke.  Sarkofag sa zemnim ostacima sv. Luke i slika koju je naslikao, drže je anđeli Sarkofag je otvoren 17. rujna 1998. i izvršena je temeljita stručna obrada radi utvrđivanja autentičnosti. Nakon dvogodišnjeg proučavanja, tim stručnjaka je na Internacionalnom kongresu u Padovi u listopadu 2000. godine potvrdio da su to doista pravi zemni ostaci sv. Luke Evanđeliste. dio teksta posuđen s ivanmuzzina.blog.hr |
11.03.2009., srijeda
Sveti Leopold Mandić
|
Slike su iz Svetišta sv. Leopolda u Padovi (Herceg-Novi, Boka Kotorska, 12. svibnja 1866. - Padova, 30. srpnja 1942.) je drugi kanonizirani hrvatski, svetac rimokatoličke Crkve, svećenik, kapucin, poznati ispovjednik, promicatelj jedinstva kršćana. Na krštenju je dobio ime Bogdan, a po ulasku u kapucine promijenio ga je u Leopold. Bio je najmlađe od dvanaestero djece. Njegovi roditelji bili su vjerni kršćani. Dobri otac pratio je svako jutro malog Bogdana u crkvu na svetu misu i pričest, što je tada bilo nešto posve neobično. U duboko kršćanskom obiteljskom ozračju Bogdan je od malena učio mnogo moliti. Rodbina i znanci zvali su ga „naš Bogdo”. Bio je visok samo 135 cm.  Njegova dobrostojeća obitelj nije uspjela sačuvati blagostanje. Druge će u sličnim prilikama znati tješiti iz vlastitog iskustva. Tako je jednog osiromašenog očajnika ovako tješio u ispovjedaonici: “Razumijem vaš žalosni položaj, jer i moja je obitelj nekoć bila bogata. No izgubila je sve svoje imanje i dobra, te zapala u bijedu. I vi ste slično iskusili pa stoga razumijem vašu žalost.”  Živeći u Herceg-Novom među pravoslavcima, Bogdan je veoma rano upoznao i iskusio žalosnu činjenicu rastavljenosti kršćanske braće. Zato je još kao dječak govorio: “Dobro, ja ću se posvetiti spasenju tolikih siromašnih i nesretnih ljudi. Postat ću njihov misionar”. Promatrajući nesebično djelovanje kapucina u svom rodnom gradu, koje su cijenili i pravoslavci, Bogdan je mislio, da će svoj misionarski naum najbolje ostvariti ako stupi u njihov red. Roditelji su se složili s njegovim izborom zvanja, premda im je rastanak s njime bio veoma težak.  U dobi od 16 godina polazi na nauke u sjemenište u Udinama u sjevernoj Italiji. Na dan 20. rujna 1890., kardinal Domenico Agostini ga je zaredio za svećenika.  Nakon kratkog boravka u Zadru, Kopru i na Rijeci, po volji svojih poglavara bio je konačno određen za Padovu. Shvatio je na koji će način vršiti svoj ekumenski apostolat te uskliknuo: “Odsada pa ubuduće svaka duša koja bude tražila moju službu bit će moj Istok.” Kao dugogodišnji neumorni ispovjednik on će sve svoje molitve, žrtve, napore prinositi na veliku nakanu: “Da svi budu jedno!” Stalno je molio Boga, da se pravoslavni i katolici ne sukobljavaju, nego da se sve bolje slažu.  Početkom Prvog svjetskom rata nije htio primiti talijansko državljanstvo pa je kao stranac iz neprijateljske države morao u koncentracijski logor. Obrazložio je to riječima: “Krv nije voda!” Imao je izvanrednu sposobnost razumijevanja onih koji su mu se povjeravali i sposobnost pomaganja u zamršenim tjeskobama.  Prije smrti o. Leopold je prorekao, da će kapucinski samostan u Padovi biti razrušen od bombi. Ipak, kod te strašne ratne katastrofe njegova ispovjedaonica osta pošteđena da bude trajan znak njegova pomiriteljskoga apostolata. Brojni hodočasnici, koji sa svih strana dolaze na njegov grob, dotiču se s poštovanjem i njegove drage ispovjedaonice u kojoj je zaslužio nebo, u kojoj je vršio svoje ekumensko poslanje.  (Grob sv. Leopolda) Kad je otac Leopold 30. srpnja 1942. umro u Padovi, njegov pogreb bio je već njegova proslava na zemlji, predigra onoga što će se dogoditi kasnije kad bude svečano proglašen blaženim i svetim. Leopolda iz Herceg-Novog proglasio je papa Ivan Pavao II. svetim 16. listopada 1983. Spomendan mu je 12. svibnja. hr.wikipedia.org   (Stvari sv. Leopolda)  (Pribor za jelo sv. Leopolda)  (Hodočašće u Lurd, sv. Leopold je u sredini u prvom redu) |
08.03.2009., nedjelja
Bazilika sv. Antuna u Padovi
|
Bazilika Svetog Antuna (tal. Basilica di Sant'Antonio da Padova) je glavni padovanski spomenik, jedno od najvećih remek-djela svjetske umjetnosti i jedno od najposjećenijih kršćanskih svetišta. Autor ove bazilike, čija je izgradnja započela 1232. godine u slavu Svetog Antuna Padovanskog koji je umro u Padovi 1231. godine, je nepoznat. U svom glavnom dijelu bazilika je dovršena krajem 12. stoljeća. Bazilika ima impozantne strukture romaničkog stila, dok čitav apsidalan dio, vitak s devet kapelica u polukrugu, pripada gotičkom stilu. Duga je 115 metara, u najvećem rasponu je široka 55 metara, a unutarnja visina doseže 38,50 m; nad njom se izdiže 8 kupola, 2 zvonika i 2 vitka tornjića; dva srodna zvonika dosižu visinu od 68 m.  Svečeva je bazilika izgrađena u obliku latinskog križa, a podijeljena je na tri lađe sa širokom i kratkom poprečnom lađom. Bočne se lađe produljuju u hodnik koji okružuje prezbiterij. Velik je i broj grobnih spomenka podignutih u čast vojskovođa, učenjaka i crkvenih osoba. S unutarnje strane pročelja ističe se velika freska Petra Anningonija (1985.) koja predstavlja Svetog Antuna na orahu u trenutku propovijedanja. Na prvom stupu slijeva nalazi se «Gospa s Djetićem» Stjepana iz Ferrare (1350.). Prvi oltar u lijevoj lađi posvećen je Sv. Maksimilijanu Kolbeu, mučeniku koncentracijskog logora u Auschwitzu. Oltarna slika, djelo Petra Annigonija (1981.) predstavlja žrtvu poljskog franjevca. Svečeva kapela Pretpostavlja se da je arhitekt Svečeve kapele bio T. Lombardo. Na njoj su radili najveći renesansni venecijanski kipari. Uzduž zidova se nalazi devet mramornih reljefa koji prikazuju događaje iz života Svetog Antuna i njegova čudesa: «Redovničko oblačenje sv. Antuna» (A. Minello, 1512.), «Ljubomoran muž bodežom ranjava ženu» (G. Rubino i S. Cosini, 1529.), «Sv. Antun uskrisuje mladića» (D. Cattaneo i G. Campagna, 1577.), «Uskrisenje utopljene djevojke» (Jakov Sandovino, 1563.), «Sv. Antun uskrisuje utopljeno dijete» (A. Minello i J. Jansovino, 1534.), «Čudo lihvareva srca» (T. Lombardo, 1525.), «Čudo odsječene i iscijeljene noge» (T. Lombardo, 1525.), «Bačena čaša ostaje čitava» (G. Mosca i P. Stella, 1520.-1529.), «Novorođenče svjedoči majčinu neporočnost» (A. Lombardo, 1505.) U središtu se izdiže oltar-grob sv. Antuna koji je djelo Ticijana Aspettija s kraja 16. stoljeća, a na stranama ima dva velika srebrna svijećnjaka iz 17. stoljeća. Gospina kapelica Gospina kapelica je preostali dio negdašnje crkve Svete Marije koju je padovanski biskup Jakov darovao sv. Antunu 1229. godine. Tu je sv. Antun slavio misu, ispovjedao i propovijedao. Na tom mjestu je i pokopan i na tom su mjestu se nalazili njegovi posmrtni ostatci do 1263. godine. Na zidovima se nalaze razne freske iz 13. i 14. stoljeće, koje nisu danas baš u dobrom stanju. U kapelici se nalazi i gotički kip francuskog umjetnika Rinaldina Puydarrieuxa s kipom presvete Djevice. Kapelica blaženog Luke Belludija U ovu kapelicu se ulazi sa sjeverne strane Gospine kapelice. U njoj se nalaze razne freske autora Just de' Menabuoija (1382.), te sarkofag koji služi kao oltar, a u kojem počivaju posmrtni ostatci blaženog Luke, učenika sv. Antuna. Kružne kapelice Kružne kapelice dobile su takvo ime jer su u udubinama abside poredane u obliku polukruga. Izuzev središnje kapelice, sve su oslikane krajem 19. i početkom 20. stoljeća. S lijeva na desno kapelice su poredane sljedećim redom: Kapelica svetog Josipa – s uljanim freskama Ermolaoa Paolettija (1896.) Kapelica svetog Franje – fresko-slike svoda i luneta autora Adolfa de Carolisa (1928.); na zidovima autora Ubalda Oppija (1939.) Austro-ugarska kapelica – posvećena svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću – fresko slike Gerarda Fugela (1905.) Poljska kapelica – posvećena svetom Stanislavu – freske Tadeja Popiela (1899.) Kapelica relikvija (svetih moći) – u njoj se čuvaju brojne povijesne dragocjenosti i zavjetni predmeti sa svetim moćima svetišta u umjetničkim relikvijarima. Podignuta je potkraj 17. stoljeća u baroknom stilu po nacrtu arhitekta i kipara Filipa Parodija. U tri su niše izložene desetine moćnika, kaleži, zavjetni predmeti, autografi svetaca i slično. Kapelica svetog Stjepana Prvomučenika – freske Ljudevita Seitza (1908.) Njemačka kapelica – posvećena svetom Bonaficiju – freske Martina Feuersteina (1907.) Američka kapelica – posvećena svetoj Ruži Limskoj – freske Blaža Biagettija (1914.) Kapelica blagoslova (nekada svete Katerine Aleksandrijske) – u njoj jedan svećenik prihvaća hodočasnike i dijeli blagoslove osobama ili nabožnim predmetima – fresko-slike Petra Annigonija Kapelica svetog Jakova Nalazi se nasuprot kapelice Svečeva groba i jedna je od remek-djela talijanskog trečenta (četrnaesto stoljeće). Podigao ju je, kao obiteljski kapelicu, Bonificije Lupi 1372. godine prema nacrtu Mlečanina Andriola de Santija. Freskama ju je oslikao Altichiero iz Verone, najveći talijanski slikar kasnoga trečenta. Na pozadini, koja je podijeljena na tri dijela, ističe se «Raspeće». Na krajnjim stranama istoga zida nalaze se dva groba obitelji koje su naručile kapelicu. U gornjim lunetama i na pokrajnim zidovima prikazane su epizode iz legende o svetom Jakovu, zaštitniku Španjolske. S desne strane prolazi se kroz kapelice Presvetog Srca i dolazi do kapelice Presvetog Sakramenta. Kapelica Presvetog Sakramenta Podignuta je 1457. godine u gotskim stilu za smještaj grobova Gattamelate i njegove obitelji. U njoj se nalaze sarkofazi Erazma Gattamalete i njegova sina Ivana Antuna, te skulpture Grgura d'Allegreta (1458.) 1651. godine preuređena je u kapelicu Presvetog Sakramenta. Bogata je suvremenim dekoracijama čiji je autor Ljudevit Pogliaghi (1927.-1936.) koji je želio uzveličati Euharistijsko otajstvo. U tu je svrhu prosuo mramor, broncu i umjetnička djela. Nasuprot oltaru, na pilastri, vidi se slika na platnu «Mučeništvo svete Agate» G. B. Tiepola (1736.) Prezbiterij i Glavni oltar Iz kapelice Presvetog Sakramenta skreće se prema središtu crkve, a zatim prema glavnom oltaru i prezbiteriju ograđenom elegantno balustradom (krase je četiri brončana kipa Ticijana Aspettija). Tu dominiraju djela Donatella koja zajedno čine najznamenitije umjetničko djelo bazilike. Suvremen raspored skulptura na oltaru i oko njega djelo je Kamila Boita (1895.), kojemu pripada i nacrt sadašnjeg uređenja glavnog oltara. Nad svime dominira «Propelo» (1446.) pod kojim se pruža «lik Gospe». Sa strane se nalazi šest kipova: svetog Franje, svete Justine, svetog Ljudevita Anžuvinskog, svetog Antuna, Daniiela i Prozdočima (prvog padovanskog biskupa). Ostala brončana djela predstavljaju čudesa svetog Antuna, simbole Evanđelista, anđele koji pjevaju i sviraju, te «Mrtvi krist» koji se nalazi između dva tužna anđela. Na poleđini oltara «Isusovo polaganje u grob» se s lijeve strane izdiže brončani «Svijećnjak», djelo Andrije Briosca (1515.) koji po svojim dimenzijama i umjetničkoj vještini se smatra najljepšim svijećnjakom na svijetu. U pokrajne zidove prezbiterija umetnuto je dvanaest pločica s događajima iz Staroga zavjeta (B. Bellano 1588. i A. Briosco 1507.) Na lukovima gdje se ulazi u prezbiterij oslikani su franjevački sveci.  Samostan i klaustri S južne strane bazilike nalazi se franjevački samostan, koji se, polazeći od malog i siromašnog prebivališta svetog Antuna, vremenom sve više razvijao. Dijeli se na razne zgrade koje karakterizira pet prostranih trijemova i klaustra: Raja, Magnolije, Novicijata, Generala i Muzeja. U samostanu su stoljećima živjeli redovnici slavni po svetosti, kulturi i važnim ulogama koje su imali u Katoličkoj crkvi. U njemu je odgajan i budući papa Siksto IV. (15. stoljeće), a za vrijeme hodočašća tu su se zadržavali pape Pio VI. i Pio VII. Vanjski izgled bazilike Brončana vrata djelo su C. Boita (1895.); a nad njima se u luneti nalazi kopija djela Am Mantegne (1452.), čiji se original čuva u samostanu. Kip svetog Antuna iznad lunete, također je kopija djela francuskog autora Rinaldina. Prostor pred bazilikom nekada je služio kao groblje, a tome svjedoče i neke preostale grobne ploče. Danas tim prostorom dominira kip vojskovođe E. Gattamelate iz Narnija što ga je u bronci modelirao i izradio Donatello. Službena web stranica svetišta hr.wikipedia.org |
04.03.2009., srijeda
Sveti Antun Padovanski
|
Kronološki pregled života i djela sv. Antuna 1195. u Lisabonu, od oca Martina i majke Terezije rodio se sin Fernando, koji će po ulasku u franjevački red promijeniti ime u Antun. 1202. – 1209. polazi školu koja se, kao i njegova roditeljska kuća, nalazi uz samu katedralu. 1210. ulazi u samostan sv. Vinka de Fora, nedaleko od Lisabona. Bio je to samostan regularnih kanonika sv. Augustina. 1212. po vlastitoj želji prelazi u samostan sv. Križa u Coimbri, udaljen od Lisabona nešto manje od tisuću kilometara. 1220. svećeničko ređenje i susret s prvim franjevcima, koji su bili na putu za misije u Maroku. U Fernandu se budi misijsko zvanje i iste godine prelazi u misionarski franjevački red., promijenivši ime u Antun. Poslan je u Olivais, gdje se nalazi franjevačko bratsvo i ondje se upoznaje s franjevačkim načinom života. Željan mučeničke palme, odlazi u Maroko, gdje teško obolijeva. 1221. videći da mu se zdravstveno stanje ne popravlja, nakani se vratiti u Portugal, ali lađa, zbog nevremena, pristade na obale Sicilije. U gradu Messini nalazi franjevce i od njih saznaje da je u Asizu ua Duhove sazvana opća skupština Reda. Od 30. svibnja do 8. lipnja 1221.održava se u Asizu Kapitul na rogožinama, gdje će Antun susresti Franju Asiškoga. Po završetku Kapitula odlazi u Monte Paulo gdje služi svete mise i obavlja pomoćne kućne poslove. 1222. to je presudna godina u Antunovu životu: 24. rujna u katedrali u Forliju zbio se događaj koji jasno dijeli Antunov život na dva vremenski nejednaka dijela. Imalo se održati svećeničko ređenje mladih dominikanaca i franjevaca, a naručeni je propovjednik u zadnji čas otkazao svoj dolazak. Kako se ni jedan od uglednih prisutnika nije usudio nepripravan govoriti, provincijal reče Antunu da on propovijeda što mu već Duh Sveti nadahne. Ta ga je propovijed navjestiteljskim zanosom, teološkom dubinom i biblijskom utemeljenošću uzdigla na svjetionik da svijetli svemu puku Božjem. Od 1222. do 1224. kao putujući propovjednik obilazi sjevernu Italiju. Od 1223. do 1225. s Franjinim dopuštenjem predaje teologiju na franjevačkom teološkom učilištu u Bologni. Od 1225. do 1227. propovijeda u južnoj Francuskoj. Godine 1227. imenovan je provincijalom sjevernih regija u Italiji gdje ostaje do 1230.  Godine 1228. propovijeda na papinskom dvoru u Rimu pred papom Grgurom IX. Papa ga je nazvao Arca testamenti, Škrinja zavjetna. Od 1229. do 1230. propovijeda u Treviškoj Marci i Padovi. Piše nedjeljne, blagdanske i marijanske propovijedi. Godine 1230. ima drugi susret s papom Grgurom IX., a 1231. godine, tijekom 50 dana, obilazi sve crkve u Padovi, u njima svakodnevno propovijeda i zajedno s ostalim svećenicima ispovijeda mnogobrojne vjernike koji dolaze i slušaju njegov nadahnuti navještaj Isusa Krista i njegova evanđelja. U svibnju iste godine povlači se u Campo san Pietro. Nakon agonije koja je trajala nekoliko sati, 13. lipnja, Antun umire. Kad se pitalo o razlogu smrti, redovito se navodio umor, klonulost i iscrpljenost organizma. Papa Grgur IX. proglašava ga svetim 30. svibnja 1232. godine u Spoletu, a 1946. godine papa Pio XII. proglašava svetog Antuna naučiteljem Crkve. Naslovom evanđeoski naučitelj dano je posebno priznanje njegovu navjestiteljskom djelu. fra Gracijan Biršić  Propovijedi sv. Antuna Za Božić: - U proljeće zemlja se odijeva u zelenilo, kiti se cvijećem, zrak postaje blag i ugodan, ptice pjevaju i čini se da se sva priroda raduje i smiješi. No mi ti, Oče nebeski, zahvaljujemo što si nas usred zime obdario tim duhovnim proljećem. Ti si nam, naime, o Božiću, rođendanu svoga blagoslovljenog Sina, darovao ugodno i proljetno vrijeme. Danas je preblažena Djevica, puna blagoslova Božjega, rodila prvu proljetnu biljku, kruh pokajnika, tj. Sina Božjega. Danas on krasi ovu našu zemlju. Danas anđeli pjevaju: Slava Bogu na visini! Danas silazi na zemlju, u tišini svete noći, mir - mir svim ljudima dobre volje. I što da još kažem? Sve se smiješi, sve se raduje! Zato su anđeli na današnji dan i navijestili pastirima: Eto vam javljam veliku radost... Kako rekosmo, sv. Antun se često u propovijedi služi radije molitvom, nego uobičajenim govorom. Tako upravo za Božić: - Evo, dakle, molbe koju ti upravljamo, o Gospođo naša, uzvišena Božja Majko, u ovaj dan rođenja tvoga blagoslovljenog Isusa, koga si dala na svijet ostajući djevicom, koga si povila u pelenice i položila u jaslice. Isprosi nam oproštenje i ozdravi nas, posredstvom svoga milosrđa, od opeklina što ih je uzrokovala vatra grijeha u našoj duši, kako bismo mogli postići radosti vječnoga blaženstva. Dao dragi Bog da možemo, predraga braćo, zadobiti tu milost od onoga koji se udostojao roditi od slavne Djevice! Njemu čast i slava u sve vijeke vjekova!  Za rođenje Marijino - Malu Gospu: - Molimo te dakle, Gospođo naša, da ti koja si "Zvijezda jutarnja" svojim svjetlom raspršiš maglu đavolske napasti, koja prekriva zemlju naše duše; ispuni naše praznine, rastjeraj tamu naših grijeha, kako bismo zaslužili da dođemo do punine vječnoga života, da ugledamo svjetlo slave koja se ne gasi. Po milosti onoga koji te je stvorio da budeš naše svjetlo, koji je dao da se danas rodiš kako bi se od tebe mogao roditi... Prigodom blagdana Svijećnice, nakon što je protumačio značenje procesije i svijeća koje se, upaljene, tom priliko nose, završava ovom usrdnom molitvom: - Molimo te zato, Gospođo naša, uzvišena Božja Majko, da nas očistiš od krvi naših grijeha, da nas svojom dobrotom obdariš tako da nosimo goruću vatru svoga skrušenja u svijeći ispovijedi i zadovoljštine, kako bismo mogli postići svjetlo i slavu nebeskoga Jeruzalema! http://www.vojska-bezgresne.hr/osobe/svantun.htm |
02.03.2009., ponedjeljak
Padova
Ovu subotu bio sam sa župom na hodočašću u Padovi. To je bilo neizvjesno do par dana prije polaska, kasno sam se prijavio, više nije bilo mjesta, no neki su odustali pa sam išao umjesto njih. Putovanje je bilo naporno. Nije to tako daleko, no putovali smo po noći. Unatoč silnoj želji, nisam mogao spavati. Sve je to imalo smisla, jer Padova je prelijep grad i jako dobro smo se proveli. Pisat ću više tekstova o tome gdje smo bili, ovaj je uvodni. Na povratku, autobus se pokvario, na odmorištu u blizini Venecije, čekali smo 8 sati, da dođe drugi autobus iz Hrvatske. Mladi franjevac, koji nas je vodio, rekao je, da nema situacije koju ne bi mogli preokrenuti u svoju korist  Srećom, čekali smo drugi bus na odmorištu, gdje je restoran, kafić, trgovina i wc. Nas desetak mlađih na čelu sa svećenikom u restoranu smo najmanje tri sata pjevali domaće pjesme, dalmatinske, slavonske  Talijani su se samo smiješkali, a konobarica nam je besplatno donijela bocu crnog vina. Nakon toga sam zaspao kao beba i prespavao cijelu Sloveniju .Padova je grad u sjevernoj Italiji. Ima oko 210 000 stanovnika (malo više od Splita). S okolicom ima 440 000 stanovnika.  Najpoznatija je po sv. Antunu Padovanskom, koji je u njoj živio više godina i umro u predgrađu. Već za života bio je slavan, pa je najbrže od svih dotadašnjih svetaca, proglašen svetim i jako brzo je napravljena velika bazilika u kojoj se čuva njegov grob.  U Padovi je poznata i Bazilika svete Justine (tal. Santa Giustina). To je 9. najveća crkva na svijetu. U njoj se čuva grob sv. Luke Evanđelista i još nekih manje poznatih svetaca.  U Padovi je i svetište našeg zemljaka, sv. Leopolda Mandića, njegov grob i muzej. Tamo je živio dugi niz godina i tamo je i preminuo.  Osim tih crkvi, postoji još velik broj drugih uključujući padovansku katedralu. Za umjetnost je posebno bitna Kapela degli Scrovegni, u kojoj su prelijepe freske poznatog slikara Giotta.  Padovanski trg Prato della Valle je jedan od najvećih i najljepših trgova u Europi, eliptičnog oblika s puno zelenila, kanala, kipova i vodoskoka.  Prato della Valle iz aviona.  Ispred Bazilike sv. Antuna je kip konjanika, koji se zove Gattamelata, prikazuje venecijanskog generala Erasma da Narnija. To je prvi kip konjanika u svijetu nakon antike. Napravio ga je poznati kipar Donatello, 1453. godine.  U Padovi najpoznatiji kafić je Cafe Pedrocci koji radi od 1848. godine. U Padovi su živjeli mnogi svjetski poznati ljudi. Jedan od razloga za to je i poznato sveučilište. Neki od poznatih koji su živjeli u Padovi su: njemački književnik Johann Wolfgang Goethe, astronomi Nikola Kopernik i Galileo Galilei, talijanski književnici Francesco Petrarca (umro u predgrađu Padove) i Torquato Tasso, slikari Giotto, Donattelo, Tizian, Fra Fillipo Lippi, arhitekt Andrea Palladio, nekoliko papa itd. U Padovi postoji konzulat Republike Hrvatske. Zadar je grad prijatelj Padove. U bazilici sv. Ante, postoji austro-ugarska kapelica u kojoj se nalazi i hrvatski grb. U nogometnom klubu Padova igrao je Goran Vlaović od 1994. do 1996. godine. |
