Ovdje možete pročitati propovijed našega duhovnika, mons.dr. Valentina Pozaića kojeg je izrekao u župnoj crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače 2009. godine, nakon čega se prepunom crkvom prolomio gromoglasan pljesak koji sve govori.
Veliki je danas blagdan – blagdan Bezgrješnog začeća Marije iz Nazareta, koja se sama tako predstavila u Lourdesu, maloj Bernardici, prije sto pedeset i jednu godinu.
Na taj blagdan više je nego očita ona sveta stvarnost, sadržana u riječi: 'Po Mariji – k Isusu'. Po Mariji – k Isusu u svetoj Misi, u svetoj pričesti, u svetoj euharistijskoj procesiji. Svi: zdravi i bolesni. Napose – bolesni. Zato današnji dan i svetkujemo kao Dan bolesnika.
A tko su bolesni? Ako je vjerovati Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, definicija zdravlja glasi: 'Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti' (WHO 1946).
Ima li nekoga ovdje među nama tko bi uspio zadovoljiti sve standarde te definicije?! Bolesni smo, dakle, svi. Neki su čak pak primijetili da je takva definicija zdravlja – bolesna.
I kao takovi, bolesni, večeras smo ovdje – da Boga slavimo, da Djevicu Mariju veličamo, da za zdravlje duše i tijela – osobno, obiteljsko, narodno - molimo. Htjeli bismo da bude: Zdrav duh u zdravom tijelu! A za to treba moliti – kaže ta ista poslovica.Dolazimo pred Mariju koja je Bezgrješno začeće. Ta Marijina milosna povlastica, po kojoj se Ona razlikuje od našeg stanja grješnika, Mariju ne udaljuje od nas, nego je upravo približava nama.
Grijeh razdvaja, vrijeđa, udaljuje jedne ljude od drugih. Marijina čistoća Nju čini sasvim blisku našim srcima; pozorna je na svakoga od nas; svakome želi istinsko dobro.
Ono što se mnogi, zbog nelagode ili stida, ne usude ponekad povjeriti ni svojim najbližima, to povjeravaju Njoj koja je sva čista; to povjeravaju njezinu Bezgrješnom srcu: jednostavno, bez uljepšavanja, po istini. I vapiju: Moli za nas grješnike!Privučen ljepotom nebeske Majke, vjernik se ne libi pokazati u svojoj slabosti, predati joj svoja pitanja i svoje dvojbe, izreći svoje nade, i svoje najtajnije želje.
Tako i mi, večeras, mi iz roda hrvatskoga, dolazimo k Mariji – Njoj koja je u Lourdesu spustila komadić neba na zemlju. Smijemo doći, i dolazimo, mi koji joj tako rado, a možda i tako lažno tepamo, da smo mi narod marijanski.
Tebi, Djevice Marijo, Bezgrješna, smijemo zahvaliti za sva dobra duhovna i materijalna, za svetu vjeru i za Dom, za Lijepu našu domovinu, slobodnu i ponosnu.
Tebi smijemo povjeriti radosti i nade, boli i tjeskobe, vjeru i nevjeru, tugu i bol, bolest i patnju ovoga – Tvoga – hrvatskoga puka. Dolazimo Ti ponosni i poniženi, sveti i grješni, očajni - ali žedni nade.
Večeras smo ovdje pred Tobom, i molimo već posvećenim uzdasima prolivenim pred Majkom Božjom Bistričkom:
'Noć je vre noć, Majka Božja. / Al mi dva smo zdavna poznati / čez leta i žalosti vse. / I če Ti i kesno dohajam, / poslušat buš štela, kaj ne?! … Tebi bi štel ja povedat, / kaj se nigdar ne veli, / kaj me vre zdavna boli, / da bi i želel poginut. / Morti bu mene Ti milo, / pak vračtva /lijeka/- il mira mi daš. / - Ja bi tak rad se počinut. / Noć je vre noć, Majka Božja' (D. Domjanić). Slavili smo u prosincu 2008. šezdeset godina Povelje ljudskih prava. I zaboravili – i na pojedinca i na narod. Programeri kaosa i zla, i njihovi sateliti, kao da bi rado od cijele Lijepe naše napravili jedan poligon: gdje bi oni moćni tuđinci bez savjesti, bez obzira na ljudska prava, bez obzira na povijest, bez obzira na stoljetni dija-kronični identitet, gdje bi mogli propisanim batinama napucavati male Hrvate, s jednog kraja na drugi, po svojim prohtjevima!
Počelo je vrlo jednostavno, vrlo bezazleno: value free science – znanost bez vrednota, i dosljedno bez morala; kao: čovjek je nerazumno biće, on ne zna što je to izbor, što je to sloboda, što je to odgovornost – pred Bogom i pred ljudima. I propade sve: i izvrsnost i čestitost i poštenje; škola je igra; nema pravila, zahtjeva … osim u športu; ako nam se ne uči – izađemo na ulicu; kupimo diplomu. Važno da smo popularni.
Ubrzo je nastupila druga faza: value free society – društvo bez vrednota, bez morala: i otvaraju se vrata svim bezumnostima, pravo na sve ima samo sodoma i gomora.
Logično: slijedi value free politics: kao da je od umijeće mogućega postalo umijeće nemoralnoga? Najvažniji životni stav je onaj podanički, puzajući – pred zlatnim teletom.
Vapaj djetinji, od prije sto godina, odjekuje i danas: 'Jer Hrvatsku mi moju objesiše, / Ko lopova, dok njeno ime briše, / Za volju ne znam kome, žbir u uzama! (AGM,1909). U onim bolnim i slavnim danima hrvanja za Dom i Domovinu, uvjeravali su nas da je vrhovno tijelo u Republici Hrvatskoj Hrvatski državni sabor. A iznad njega samo – Bog.
Sada, pokušava nas se uvjeriti da je Sabor kazalište lutaka, nestašna ponašanja, košara pognutih glava, na priliku Centralnog komiteta.
Kao da se ponavljaju biblijska vremena kad su se u jedan dan pomirili stari neprijatelji Herod i Pilat, samo da bi u onaj dan osudili Istinu, Isusa. Složili su se svi: i crni i crveni, i žuti i zeleni. Usvojen je protu-ustavni, protu-nacionalni diskriminacijski zakon diskriminacijskim postupkom.
Jesu li u Sabor izabrani samo d.d.o. katolici: de-klarativni katolici – za potrebe popisa; de-korativni katolici – za prve svečane klupe; o-zebli katolici – nemoćni da podignu javno glas za istinu, za čovjeka, za Boga?
'Gdje slobode sad su dani? Gdje su Zrinski Frankopani, / Gdje su ona lava dva?' (A. Harambašić, Hrvatska, 1881). U Saboru - lava ni jednoga. Samo jedna - lavica.
Običnom normalnom vjerniku jasno je, u skladu s Evanđeljem: Sve što ste učinili u Saboru, u Vladi, u Gradu - meni ste učinili! - I sve ono što niste učinili, što ste prešutjeli, što ste izdali… (Mt 25,40).
U protunarodnom zločinačkom komunističkom režimu sudilo se zbog verbalnog delikta. Sada se otvaraju novi horizonti gdje će biti moguć mentalni delikt: posjedovanje krive predodžbe o krivim skupinama.
Novi će stari udbaši naći načina da otkriju i saznaju tko to ima, i koje, krive predodžbe u mislima, i to će biti mentalni delikt; a delikt podliježe sudu i kaznenom progonu. Zločinački komunistički režim – ili kako ga danas vole bezazleno nazivati 'antifašizam' – urušio se. Diktatura proletarijata - caruje. Sjećaš li se Ti, Gospo Lourdska: branitelji su pošli da brane 'krst časni i slobodu zlatnu', Dom i Domovinu, s križem i krunicom o vratu, dok su oni kod kuće, u crkvama, na javnim trgovima, molili s krunicom i križem u ruci – i na koljenima. Svi zajedno izvojevali su pobjedu, ostvarili slobodu. A sada, živimo li doista u besramnim vremenima: one kojima dugujemo ponos i slobodu ne želimo pokopati časno i dostojno; istodobno ispovijedamo da je to sveto djelo milosrđa (KKC 2447)!
Gospe Lourdska, na njivi Gospodnjoj posijano je plemenito sjeme, ali je ubačen i kukolj. U ovome narodu živi rod pravednika Abela, i Abelovaca: onih što žive i stvaraju kulturu dobra i ponosa; u ovome narodu živi i rod brato-ubojice Kaina, i Kainovaca: rod onih što šire ne-kulturu mržnje, sramoćenja i zla; generatori mržnje govore o govoru mržnje.Na Božić ratne 1941. godine, kada se cijelim svijetom širila mučna tjeskoba krvoprolića, blaženi je Alojzije Stepinac hrabrio vjernike: 'Vjeran kršćanin znade da nema veličine na ovome svijetu pred kojom bi strepio Gospod Bog, - niti sitnice koja bi izmakla oku Njegovu, - niti skrušena srca kojemu se ne bi htio smilovati, - niti zločina koji ne bi mogao kazniti. …'
Mudrost života, kultura života uči se u obitelji, od malena: 'Temelj na kojem počivaju narod i čovječanstvo jest bez sumnje obitelj… Jake i sretne Hrvatske nema bez jakih, fizički i moralno zdravih i zadovoljnih hrvatskih obitelji' - tako zbori bl. Alojzije Stepinac (Prop… 1934-40, 480).
Samo ona obitelj koja zajedno moli – zajedno ostaje, može biti sretna i jaka, i blagoslov za pojedince i potomstvo, i za cijeli narod: za njegovu društvenu i crkvenu budućnost.
Početkom mjeseca rujna 2008., kad je započela nova školska godina, od već loših vijesti stigle su još gore: ove školske godine 2008/9. u školama je 150 razreda manje, nego li prijašnje godine. Narušena je prirodna ravnoteža: normalno je da je u jednoj obitelji, u jednom narodu, bude više mladih nego starih – u Hrvatskoj je obratno. Još malo, i nestat će rod Hrvata.
'Ovoj našoj civilizaciji potrebna je majčinska ljubav … Najveće siromaštvo Hrvatske danas se očituje u sve manjem broju rođenih. Sve manje djece, sve praznije škole, to je naše siromaštvo. Demografski deficit najteži je i najvažniji problem suvremene Hrvatske' – teške su to riječi, istinite, našega nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića (1.1.09). Ima li nekoga u ovoj zemlji Hrvatskoj da se pita: Tko sije virus autodestrukcije Lijepom našom domovinom!? Ima li koga u ovoj zemlji da misli, da voli - ovaj sveti mali dio svemira?
Ljude ubijaju mrzitelji čovjeka: jedni mačem, drugi perom. Ishod je isti: ubojstvo čovjeka. Isus nas je poučio da je 'otac laži, lažac i čovjeko-ubojica' (Iv 8,44) sotona, i po zemlji njegovi sateliti.
Prije su se pisala literarna djela kao 'Nečastivi na Filozofskom fakultetu' (I.Brešan). Sada nečastivi šeta po stubištu i parkiralištu, po uredima i dvorima, po ordinacijama i salama, po ekranima i tiskovinama, kreće se u društvu uglednih i moćnih, sjedi za volanom. Euro-fobi druge nazivaju euro-skepticima, i predlažu, zahtijevaju, da se zatvori knjiga Drugog svjetskog rata. Vuku, naime, za sobom dugački rep zala, boje se lica pravde kad, i ako, Hrvatska jednom uđe u EU. Čudno je da se u programiranom kaosu Lijepa naša naziva Balkan, Region, Bejrut. U svijetu krivokletnika i veleizdajnika, kvislinga i podanika, zavidnika i željnih osvete, glo-balizacije = gro-balizacije = korupcije, gdje sami sebe odličjima odlikuju – i još se nazivaju moralna vertikala, tu: ona neugasiva žeđ za harmonijom bića budi i podržava čežnju za životom istine u ljubavi.
I dok nam šošteri i šloseri, laureati kumrovečki i šoroševečki, pišu: pravopis, gramatiku, leksikon, povijest – navodna Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti uvježbava strogu šutnju – šutnju izdaje. Opet je u modi poštena inteligencija.
Usred bijela grada Zagreba šalju nam poruke, urlajući: 'Po šumama i gorama …' Očito, premalo im je masovnih grobnica po parkovima grada, po šumama i gorama i livadama od Gračana i preko Sljemena i Macelja … A lustracije nije bilo. Nama su dragi trgovi zločinaca.
Suza za Zagorske brege još nije isprala prolivenu krv nedužnu, još nije osušila potoke suza. A oni bi valjda opet u akciju. Treba istrijebiti rod Hrvata – poručio je davno njihov učitelj Karl Marx.
Strašna zla iz prošlosti, bez obzira na boju, ne mogu biti zaboravljena. Ne smije se zaboraviti nepredvidiva moć zla, kad zlo osvoji srce čovjeka (Benedikt XVI, 2008).
Nekada su se komunisti rugali Zapadu, i zvali ga 'truli kapitalizam'. Kapitalizam se pak rugao komunizmu zbog ideološke ekonomije. Sada nam daju na znanje: trulo je sve! U jednom danu.
Tko ne poštuje naravni moralni zakon, ne poštuje ni Boga ni čovjeka. Koliko je daleko jedna korupcija od druge? Ili je pak sve to još jedna velika laž i podvala? A tolike političke igre nisu li samo zavaravanje lakovjernih. Ipak, zlo se ne može činiti u nedogled – nekažnjeno.
Gospe Lourdska, opasnost prijeti da se, zbog kuge mraka i tmine i očaja, ugasi uljanica idealâ, premda znamo: 'Mrijeti ti ćeš, kada počneš sam / U ideale svoje sumnjati!' (SSK). A pedagog mladih vapije: 'Zašto im hoćete spaliti krila, kad oni žele letjeti?' (A.V., EM 15 /1971, 96-102)
I Lourdes, i današnji blagdan, upućuju na neku drugu ljestvicu vrednota, od materijalističke, profitne, sebične. Ovdje je svako ljudsko biće - slika Božja. Ovdje se gleda na bolesne s poštovanjem koje zaslužuje svaka ljudska osoba, bez obzira na njezino trenutačno bolje ili lošije zdravstveno stanje. Marijini štovatelji po molitvi, i njezinu zagovoru, ulaze u svijet ravnovjesja vrednota i potreba.
Bezgrješna Djevica, Majka živih, ulijeva u čista srca novu kulturu – kulturu života: radost nad životom, velikodušno prihvaćanje i prenošenje dara života: od njegova naravnog začeća do prirodne smrti. Kultura života shvaća da je ljudski život najčudesnija stvarnost na zemlji.
A duhovni bolesnici, raskajani, na putu traženja slobode duha i duše, zadobivaju oproštenje i milosrđe; mole i hrane se Kruhom života i pravednosti i svetosti; mijenjaju srca i stil života; napuštaju očaj, i upijaju nadu; oslobađaju se egoizma i kulture smrti, i u solidarnoj ljubavi, u svetoj procesiji, mijenjajući sadašnji, hrle prema boljem svijetu.
Pod plaštem Lourdske Gospe i vojna sila postaje sila mira, otmjenosti i ljepote – u služenju bližnjima, u obrani Doma i Domovine. Molitva, kroz pjesmu i pokoru, ima snagu ljubavi mijenjati svijet na bolje.
Svojim imenom, 'Ja sam Bezgrješno začeće', Marija nam otkriva svoju uzvišenost, ljepotu i svetost poslanja. Slobodna od svakoga zla, i nakaznosti zla, vjerna Bogu i čovjeku, Ona sjaji pred Bogom i pred čovječanstvom kao izvorna slika Božja u ljudskom liku, u svem skladu svoga bića.
Ti, Gospe Lourdska, Bezgrješno začeće, dok slušaš sve te djelomice nabrojene radosti i nade, žalosti i tjeskobe: Morti bu mene Ti milo, / pak vračtva /lijeka/ - il mira mi daš.
Čuj nas, Majko naša! Čuj nas, Nado naša! Čuj nas Fidelissima Advocata Croatiae – Najvjernija Zagovornica Hrvatske. Čuj! Amen.
Valentin Pozaić
www.hkld.hr
Post je objavljen 28.03.2009. u 22:25 sati.