Pregled posta

Sveti Antun Padovanski

Kronološki pregled života i djela sv. Antuna

1195. u Lisabonu, od oca Martina i majke Terezije rodio se sin Fernando, koji će po ulasku u franjevački red promijeniti ime u Antun. 1202. – 1209. polazi školu koja se, kao i njegova roditeljska kuća, nalazi uz samu katedralu. 1210. ulazi u samostan sv. Vinka de Fora, nedaleko od Lisabona. Bio je to samostan regularnih kanonika sv. Augustina. 1212. po vlastitoj želji prelazi u samostan sv. Križa u Coimbri, udaljen od Lisabona nešto manje od tisuću kilometara. 1220. svećeničko ređenje i susret s prvim franjevcima, koji su bili na putu za misije u Maroku.

U Fernandu se budi misijsko zvanje i iste godine prelazi u misionarski franjevački red., promijenivši ime u Antun. Poslan je u Olivais, gdje se nalazi franjevačko bratsvo i ondje se upoznaje s franjevačkim načinom života. Željan mučeničke palme, odlazi u Maroko, gdje teško obolijeva. 1221. videći da mu se zdravstveno stanje ne popravlja, nakani se vratiti u Portugal, ali lađa, zbog nevremena, pristade na obale Sicilije. U gradu Messini nalazi franjevce i od njih saznaje da je u Asizu ua Duhove sazvana opća skupština Reda. Od 30. svibnja do 8. lipnja 1221.održava se u Asizu Kapitul na rogožinama, gdje će Antun susresti Franju Asiškoga. Po završetku Kapitula odlazi u Monte Paulo gdje služi svete mise i obavlja pomoćne kućne poslove. 1222. to je presudna godina u Antunovu životu: 24. rujna u katedrali u Forliju zbio se događaj koji jasno dijeli Antunov život na dva vremenski nejednaka dijela. Imalo se održati svećeničko ređenje mladih dominikanaca i franjevaca, a naručeni je propovjednik u zadnji čas otkazao svoj dolazak. Kako se ni jedan od uglednih prisutnika nije usudio nepripravan govoriti, provincijal reče Antunu da on propovijeda što mu već Duh Sveti nadahne. Ta ga je propovijed navjestiteljskim zanosom, teološkom dubinom i biblijskom utemeljenošću uzdigla na svjetionik da svijetli svemu puku Božjem.

Od 1222. do 1224. kao putujući propovjednik obilazi sjevernu Italiju. Od 1223. do 1225. s Franjinim dopuštenjem predaje teologiju na franjevačkom teološkom učilištu u Bologni. Od 1225. do 1227. propovijeda u južnoj Francuskoj. Godine 1227. imenovan je provincijalom sjevernih regija u Italiji gdje ostaje do 1230.



Godine 1228. propovijeda na papinskom dvoru u Rimu pred papom Grgurom IX. Papa ga je nazvao Arca testamenti, Škrinja zavjetna. Od 1229. do 1230. propovijeda u Treviškoj Marci i Padovi. Piše nedjeljne, blagdanske i marijanske propovijedi. Godine 1230. ima drugi susret s papom Grgurom IX., a 1231. godine, tijekom 50 dana, obilazi sve crkve u Padovi, u njima svakodnevno propovijeda i zajedno s ostalim svećenicima ispovijeda mnogobrojne vjernike koji dolaze i slušaju njegov nadahnuti navještaj Isusa Krista i njegova evanđelja. U svibnju iste godine povlači se u Campo san Pietro. Nakon agonije koja je trajala nekoliko sati, 13. lipnja, Antun umire. Kad se pitalo o razlogu smrti, redovito se navodio umor, klonulost i iscrpljenost organizma.

Papa Grgur IX. proglašava ga svetim 30. svibnja 1232. godine u Spoletu, a 1946. godine papa Pio XII. proglašava svetog Antuna naučiteljem Crkve. Naslovom evanđeoski naučitelj dano je posebno priznanje njegovu navjestiteljskom djelu.

fra Gracijan Biršić

Propovijedi sv. Antuna

Za Božić:

- U proljeće zemlja se odijeva u zelenilo, kiti se cvijećem, zrak postaje blag i ugodan, ptice pjevaju i čini se da se sva priroda raduje i smiješi. No mi ti, Oče nebeski, zahvaljujemo što si nas usred zime obdario tim duhovnim proljećem. Ti si nam, naime, o Božiću, rođendanu svoga blagoslovljenog Sina, darovao ugodno i proljetno vrijeme. Danas je preblažena Djevica, puna blagoslova Božjega, rodila prvu proljetnu biljku, kruh pokajnika, tj. Sina Božjega. Danas on krasi ovu našu zemlju. Danas anđeli pjevaju: Slava Bogu na visini! Danas silazi na zemlju, u tišini svete noći, mir - mir svim ljudima dobre volje. I što da još kažem? Sve se smiješi, sve se raduje! Zato su anđeli na današnji dan i navijestili pastirima: Eto vam javljam veliku radost...

Kako rekosmo, sv. Antun se često u propovijedi služi radije molitvom, nego uobičajenim govorom. Tako upravo za Božić:

- Evo, dakle, molbe koju ti upravljamo, o Gospođo naša, uzvišena Božja Majko, u ovaj dan rođenja tvoga blagoslovljenog Isusa, koga si dala na svijet ostajući djevicom, koga si povila u pelenice i položila u jaslice. Isprosi nam oproštenje i ozdravi nas, posredstvom svoga milosrđa, od opeklina što ih je uzrokovala vatra grijeha u našoj duši, kako bismo mogli postići radosti vječnoga blaženstva. Dao dragi Bog da možemo, predraga braćo, zadobiti tu milost od onoga koji se udostojao roditi od slavne Djevice! Njemu čast i slava u sve vijeke vjekova!



Za rođenje Marijino - Malu Gospu:

- Molimo te dakle, Gospođo naša, da ti koja si "Zvijezda jutarnja" svojim svjetlom raspršiš maglu đavolske napasti, koja prekriva zemlju naše duše; ispuni naše praznine, rastjeraj tamu naših grijeha, kako bismo zaslužili da dođemo do punine vječnoga života, da ugledamo svjetlo slave koja se ne gasi. Po milosti onoga koji te je stvorio da budeš naše svjetlo, koji je dao da se danas rodiš kako bi se od tebe mogao roditi...

Prigodom blagdana Svijećnice, nakon što je protumačio značenje procesije i svijeća koje se, upaljene, tom priliko nose, završava ovom usrdnom molitvom:

- Molimo te zato, Gospođo naša, uzvišena Božja Majko, da nas očistiš od krvi naših grijeha, da nas svojom dobrotom obdariš tako da nosimo goruću vatru svoga skrušenja u svijeći ispovijedi i zadovoljštine, kako bismo mogli postići svjetlo i slavu nebeskoga Jeruzalema!

http://www.vojska-bezgresne.hr/osobe/svantun.htm