. : d i j a m a n t i c : .

Misli su...
... zamjena za život.
Kad živim...
... ne mislim o životu.
Kad mirujem...
... sanjarim.
Kad sanjarim...
... pišem.

. : 5 : .

- Srala! - čulo se iz slušalica. - Pazila manevar! - urlao je nepoznati uljez, reagirajući na Krešimirovo slučajno trzanje palicom.

Istodobno, brodom je odzvanjao Mirin glas:
- Pažnja, pažnja! - kreštao je Miro.
- Molim svu posadu da obrati pozornost na svoje monitore! - značajno je oglašavao.
- Krećući točno prema zadanom rasporedu koji se nalazi pred vama, molim članove posade da postupe prema slijedećim uputama...

Isto je još jednom ponovio, pa nastavi dalje, diktirajući upute:
- Nakon pojave signala na vašem monitoru, napustite vaše radno mjesto i krenite prema sanitarnom odjeljku.
- Pronađite slobodnu kabinu i što prije započnite s obavljanjem velike nužde.
- Na zvučni signal, ispustite izmet! - završio je Miro svoju obavijest, pa stane čitati je ispočetka.

Za to vrijeme, u pilotskoj kabini, Krešimir se trgao od smijeha, bacajući se po sjedalu.
- Ha haaa! - kočio se, brišući suze iz očiju. - Ne mogu vjerovat'! - čudio se neizmjerno Mirinim provalama. - Koja si ti njuška! - konstatirao je, odmahujući glavom, još u nevjerici.

- Vozi mirno, gađat ćemo ih izmetom - prozbori Miro obraćajući se Krešimiru.
- Yes, sir! - uzvikne Krešo, naslutivši već ovakav Mirin plan, a oči mu se zacakle, još uvijek s cerom od uha do uha.

Izmet u svemirskim brodovima, naime, prolazi prilikom izbacivanja kroz proces obrade u kojem se, nakon izvlačenja svih korisnih tvari, ostatak otpada tretira fokusiranom ionizirajućom zrakom koja određenu dozu svemirskog zračenja, apsorbiranu u oplati broda tijekom leta, prazni tj. prenosi na izmet. Tako se, zapravo, dobiju radioaktivne 'bombe' koje mogu naštetiti brodovima nekih izvanzemaljskih vrsta. Čini se to u svrhu oslobađanja broda od viška opasnog zračenja.

... U sanitarnom odjeljku lagano se stvarala gužva...

... ima ona neka sapunica što se tako nekako zove, je li?

Uglavnom, što sam želio reći: pozdrav, ljudi, evo mene, izašo ja iz zaleđa, jel' te :-))

Eto, desilo se tako da objavim, manje više za redom, pjesmice, reklame, postove mojih prijatelja blogera. Da ne biste mislili da ću sad tako stalno, to je, eto, bila samo stvar slučajnosti... podudarilo se baš, jel' te, tako, na hrpi... Onaj moj frend tomi odlučio je ipak otvoriti svoj blog. Ima OK pjesmice, zajebancija... fora je...

Sad, da ne bih tu stao, ostavit ću vam jednu pjesmicu koju sam skupusao za par minuta... nije nešto vrijedna, više su to, onako, nabacane, već uhodane i izlizane fraze... bio sam nešto pokušavao komponirati neku salsa pjesmicu pa, tako, da imam i neke riječi uz melodiju... ili da melodija lakše navre uz riječi... (... nije ništa ispalo... za sad...)

Ovdje ću objaviti bachata verziju jer je nešto čitljivija:


Ljubavna komedija

***
Hodala si po hladnoći,
mračnim stubama u tami,
s mislima u prošloj noći
kad smo bili sami.

Pustila si slatku suzu,
otresla si mokru kosu,
ispila si moje srce
kao sunce hladnu rosu.
***

refern:

Ja nikad nisam znao bez tebe.
Ti si uvijek bila kraj mene.
On te nikad nije volio,
al' znaj, za tebe, sve bih podnio.

Mi od noćas nismo zajedno.
Ti u meni budiš sivilo.
Svi, k'o nekad, sami ostaju, al'
ti, za uvijek, bit ćeš negdje tu.

***
oko mene leži tama,
u meni se ljulja alkohol.
Sada kad si opet sama,
ja osjećam samo bol.

I ne dam srcu nimalo svjetla
da ugleda niti na tren.
Sve dok moja duša živi,
bit ću uvijek samo njen!
***

refren x2


- - -
Uskoro očekujte novi nastavak Zvjezdanih balega... Do tada, kako kažu na Dnevniku, srdačan pozdrav! :-)

... jedan njezin post...
... ugošćujem na svojem blogu...
... na njezin zahtjev...

... na sva pitanja...
... odgovaram tišinom...

(post se ne odnosi na mene)

Bambi je draga prijateljica,
Bambi je nova blogerica,
Bambi je veliko srce,
Bambi je sjajna umjetnica.

Predstavljam vam... Bambi!

. : 4 : .

... na vratima je stajao Krešimir s ljutitim izrazom na licu. Čim ga je ugledao, Miro požuri s objašnjavanjem što se dogodilo:
- Krešo, netko je ovdje! - progovori Miro uzbuđeno, no pomalo prigušenim glasom, kao da bi ga netko mogao čuti.
- Netko nam blokira komunikacije i vanjske senzore, ne mogu ništa...
- Koji k... - prekine ga Krešo pogledavši ga iznenađeno, ne dovršivši rečenicu. Na radnom mjestu se ipak suzdržavao od prostota, bar je pokušavao. Potajno se ugledao na Miru. Jer, Miro nikada ne psuje... dobro, gotovo nikada.

Krešimir sjedne na pilotsko mjesto i njih dvojica se bace na posao. Sa svih strana stizale su prijave o dolasku časnika na radne postaje, sve je bilo spremno za akciju. Miro pokaže Kreši kanal na kojemu je otkrio uljeze, a Krešimir ga odmah aktivira. Strašno ga je zanimalo što to Miro misli da je čuo.

Odlučili su na trenutak ne poduzimati nikakve vidljive akcije u slučaju da uljezi nisu detektirali alarm. Pokušavali su osposobiti vanjske senzore. U to začuju u slušalicama:
- Nema govan! Ponovila, govan iščistila! - slijedila je kratka pauza u kojoj su se međusobno s upitom u očima pogledali.
- Povratila... ššrrššš... za napadati!! - odjeknulo je u slušalicama.

- Sranje! - prodere se Krešo i naglo povuče upravljačku palicu. Svi se u brodu zalijepe za sjedala.

Čak i u ovakvim uznemirujućim trenucima Miro je uspio zadržati prisebnost:
- Zašto stalno spominju govna? - pitao se, razmišljajući na glas.

- Krešo!! - prodere se Miro, na što se Krešo trgne, a cijeli brod poskoči pokušavajući slijediti naglu promjenu nagiba upravljačke palice.
- Ha!? - uzvikne, sabravši se malo, dovodeći brod ponovno u ravnotežu.

- Imam ideju! - već više za sebe progovori Miro, tipkajući užurbano po monitoru...

Lijepi pozdrav, dobri ljudi!

Evo, danas imam tu čast ugostiti stihove jednog jako dobrog prijatelja na mojim skromnim stranicama.
On je, naime, već neko vrijeme sretno zaljubljen. Umjetničko ime mu je tomi, a njegova ljubav je kikica. Oboje su bili gosti mojeg bloga svojim komentarima već na samim njegovim početcima. Želim im puno, puno ljubavi i sreće i s... khm... ostalih dobrih stvari u daljnjoj vezi ;-)

Da ne duljim, predstavljam vam tomija i njegovu, kako sam kaže, SMS poeziju:

* * *

Pjesma za malu pticu

Gledam kroz prozor, vani kiša pada,
pitam se što li moja draga radi sada.
Je li vesela i da li se smije,
dal' i nju, k'o i mene, sada ljubav grije...

tomi

. : 3 : .

Brodom je zavladala strka. Sva posada žurila je na svoje radne postaje sudarajući se s gomilama stvari što su razbacane lebdjele naokolo. Mirno i opušteno putovali su već nekoliko tjedana pa ih je ova uzbuna uhvatila lagano nespremne.

- Sve je išlo k'o podmazano dok ova dvojica nisu došla... - mogli su se čuti komentari užurbanih ljudi na hodnicima.
- Prokleti zadatak! - gunđali su ugojeni znanstveni časnici, naviknuti na lagodan život.
- A i ta dvojica. Uvijek nešto nanjuše - čulo se.

Stariji časnici već su poznavali magični duo, a tračevi o njima brzo su se proširili i među ostatkom posade. Muškarci se na ovakvim brodovima pretvaraju u tračerske babe... sve dok im netko ne potpali pod turom. Onda zašute i umire se, nadajući se da će samo od sebe proći, što god da bilo.

No Miro i Krešimir nisu takvi. Ne, ne. Ta oni su magični duo. Ljudi o njima pričaju raznorazne priče, ne vole biti u njihovoj blizini jer stalno upadaju u nevolje, no, iako to nikada neće priznati, ništa im nije draže nego upravo njih imati pri ruci kada zagusti. Tada svi samo umuknu, žmirkaju očima i pažljivo slušaju naredbe magičnog dua ne bi li sve prošlo što brže i bezbolnije, pa da se što prije mogu vratiti udobnosti svog lagodnog života.

Istrošivši svo svoje streljivo, gotovo rasplakavši pritom debele željezne zidove, Krešimir se konačno uspio primiriti i zakopčati hlače. Otvorivši vezu prema pilotskoj kabini, istrese se na Miru:
- Što je bilo, dovraga!? Što se događa!?
- Krešo? Ti si? - prozbori Miro, na trenutak nesigurnim glasom. - Mislim da sam nešto čuo - nastavi odmah, ne čekajući odgovora.
- Misliš!? - izdere se opet Krešimir i opali ljutito šakom po prekidaču za ispuštanje otpada.

Za nekoliko trenutaka, koje je Krešimir ispunio milozvučnim riječima u novom naletu inspiracije, iz zvučnika radiostanice u pilotskoj kabini ponovno se začuo zašumljen govor:
- U, jeba te!! Pazila!... šššrmršršš... Pazila!... šššršršš... Govan! Govaaan!! - uzbuđeno je vikao glas s druge strane.

Miro zbunjeno pogleda vlastiti odraz u prozorskom staklu pilotske kabine, prevrćući u glavi stotine mogućih kombinacija ne bi li shvatio novonastalu situaciju i povezao s realnim mogućnostima ono što je upravo čuo. Prene ga iz misli zvuk otvaranja automatskih vrata...

. : 2 : .

Stigavši napokon do sanitarnog odjeljka, u stilu velikog rappera s početka stoljeća, već tradicionalno, Krešimir progunđa:
- Mrzim te vražje naprave. Nikad ne znaš gdje će ti govno završit' - prokomentira dok je otvarao sigurnosni poklopac.
- A joj - uzdahne i polako, saginjući se, uđe u valjkasti prolaz koji se konstantno vrtio.

Sanitarni odjeljak, naime, za svoje pravilno funkcioniranje zahtjeva prisustvo gravitacije čiji privid, u ovim zabačenim krajevima poznatog Svemira, ljudi još uvijek znaju dobiti samo rotacijom. I tako Krešimir, koji nije volio rotirati, sjedne na nešto što bi se moglo usporediti s WC školjkom, pa se baci na posao.

Za to vrijeme, u pilotskoj kabini, Miro je napokon pronašao pravu kombinaciju zamršenih opcija i dobio kakav - takav signal:
- Netko... šmrššrš... u sraonik... - čuo se u slušalicama zvuk isprekidan šumovima - ja nevolila... ššršmršš... šršš.. ne znala... šrššš... govan završila...

Sadržaj poruke činio se poput Krešimirovih riječi, ali naglasak nije baš štimao. U djeliću sekunde prolazile su takve misli Mirinim mozgom, no već u slijedećem trenutku shvati o čemu se radi te strelovito poklopi otvorenom šakom veliko crveno dugme na komandnom pultu.

- Netko je tu - pomisli.
- Ovo nije dobro - prozbori na glas, ne mogavši više zadržati misli u tišini.

Vrisak sirene za uzbunu prolomi se brodom, posebice jako odjeknuvši u sanitarnom odjeljku... ili se barem Krešimiru tako činilo. Napokon, iz kojeg bi drugog razloga odlučio odjednom poskočiti sa malene klupice s rupčagom u sredini, nalazeći se u vrlo skučenoj prostorijici, rotirajući pri tom s nekoliko okretaja u minuti... bit će da je faktor iznenađenja bio presudan.

- Aaaarrr - zavapi ljutito dok se jednom rukom držao za bolnu glavu, a drugom pokušavao navući hlače svog svemirskog odijela.
- Ti... dam, ti dam, ti dam... - micale su se velikom brzinom Krešimirove usnice dok se verbalno oslobađao viška nepoželjnih osjećaja, povremeno neverbalno komunicirajući s zidovima vrtećeg odjeljka.