Razmišljao je o prolaznosti života i beskrajnom ponavljanju dogadjaja iz dana u dan.Sve mu se više svidjala sama pomisao o smrti.Zanimalo ga je kako se čovjek osjeća u trenu smrti,tom trenutku kad duh napušta tijelo.Da li svijest prestaje?Hoću li vidjeti svoj pogreb?Možda poletim istražiti beskraj svemira?
Tisuće pitanja bez odgovora.Nije vidio razloga da ih ne pronadje.
Kupio je pištolj od švercera na crno,napisao oproštajno zbogom,udomio psa i zaključao se u stanu.
Repetirao je i stavio cijev u usta.
Klik!
Nakon nekoliko škljocaja uvidio je da pištolj nema udarnu iglu.Netko je zvonio na ulaznim vratima.
Otvorio ih je i ugledao predivnu rasnu brinetu koja mu se smiješila.
-A vi ste??
-Maria.
-Koja Maria?
-Maria.-i dalje se zamamno smiješila.Povukao ju je u predsoblje i počeo je gristi po vratu trgajući joj odjeću slobodnom rukom dok ju je drugom pritisnuo uza zid za slučaj da se ne predomisli kad shvati da je vjerovatno pogriješila kuću.
Divlje su vodili ljubav,smijali se,grizli,ljubili,razvalili cijeli stan,polijevali se vinom,jeli odojka jedno s drugog,mazili do beskraja.
Sljedeće jutro probudio se sam. Ostao je samo ožiljak na vratu i miris njena parfema na jastuku.
Odlučio je da će proputovati cijeli svijet ako treba da je pronadje,ako ništa samo da pita tko je ona.
....
Maria,zadatak izvršen?-upitao je Bog.
Da,Svevišnji,uspješno.
Idi u miru-blagoslovi je On.

Uvijek se nadje razlog za živjeti.

Ljepila je marke na koverte i zamišljeno gledala u novog poštara.Bio je star i ishlapio,smrdio je na alkohol i pitala se je zašto su ga uopće zaposlili.Nije ni primijetila kad joj je netko zaprijetio pištoljem i zatražio da isprazni kasu.Samo je i dalje lijepila marke.
-Kujo,daj pare!!-derao se nemaskirani prištavi lik iza prozirnog neprobojnog stakla.Slatko mu se nasmijala i zalijepila još pokoju marku dok se pljačkaš derao i prijetio pištoljem.Bio je jako ljut,ali to nju nije diralo.Pritisnula je tipku alarma i uzbunila duhove u pokrajnjoj prostoriji.Lik je bijesnio i zapucao u staklo.Metak se odbio u starog pijanog poštara koji se bez glasa srušio mrtav.Drugi je pogodio samog pljačkaša u ćelo.
Ovisnost ubija.

Nitko nije savršen.Alisa je to dobro znala i zato je koristila svaki trenutak da uljepša svoj život.Radila je zdušno na karijeri ali nije zapostavljala ni društveni život.Tulumarila je svaki vikend i svaki puta se budila s drugim muškarcem.Bila je privlačna mlada žena kojoj se teško moglo odoljeti jer je imala poseban šarm koji je isijavao iz njena pogleda,osmijeha,kretnji,zapravo iz cijele pojave.Bila je sigurna u sebe.
To jutro probudio ju je miris slanine s jajima,nesice i borovnice koji je dopirao iz susjedne prostorije.Probudila se je u nepoznatoj prostoriji u tudjem krevetu.Na trenutak se je uplašila,pokušavajući se prisjetiti mužjaka kojeg je jučer osvojila.Smješak joj je ukrasio lice jer je znala da je izgledao predivno,medjunožje joj je još bridjelo od noćašnje akcije.Na brzinu je obukla samo donji veš i krenula pozdraviti njenu noćašnju lovinu.Vrisnula je kad je shvatila da muškarac koji je spremao doručak nije ni sličan onome od prije sna.
Draga,jesi dobro?-upitao je osoba vrlo nalik sinu Seana Connery-a i Mel Gibsona.Kad bi to bilo moguće.
Ostala je bez teksta pokušavajući se ponovo prisjetiti svega od jučer,ali u glavi joj je nastajao kaos.Slika koju je ugledala na zidu iza njegovog ramena zaprepastila ju je.Bio je to Mel Connery pred oltarom i ona sama u vjenčanici.
Čula je za Zonu sumraka,dapače,gledala je par epizoda i prva joj je misao bila da je sve ovo previše tome nalik.Odlučila se je onesvijestiti,ali nije uspjela.
-Ima li kakvog alkohola u kući?-upitala je drhtavim glasom.
-Ne,ljubavi,znaš da ne smiješ piti..liječiš se već dva mjeseca,jesi dobro?-Ponovio je pitanje nepoznati.
-Nisam.-odgovorila je prije nego se srušila.
Probudila se je u svojoj sobi,u svom krevetu i zahvaljivala Bogu što je sve bio samo san.
Iz kuhinje je dopirao miris pržene slanine,jaja,nesice i borovnice.Panično je ustala iz kreveta i dotrčala do kuhinje.
Tamo je dovršavao doručak muškarac iz njenih snova.

Snovi su bar djelomično ostvarivi.

Raspršila je misli po poljima beskraja i uživala u njegovom društvu.Pojeli su salatu i rekao je da mora otići,daleko i zauvijek.Gledala je njegova ledja dok je napuštao prostoriju i maštala o vjećnosti.Podigla je obrvu i odlučila da je ovaj njen.Izašla je za njim i pucala mu u gume motora na kojem je polagano odmicao.Skršio se pošteno.Izvadila je maramice i obrisala mu krv sa lica.Razmišljala je kako će to biti baš sexy ožiljak na obrvi.Psovao joj je sve svete i obične ljude,a i rodbinu.Rekla mu je da prestane jer ona ima pištolj,ljubav i odlučnost.Pritom mu je pokazala dio bedra.Divio se njenoj preplanuloj koži.I odlučnosti da ga zadrži.
To malo koja žena ima.

Ležala je pokrivena malinama i čekala njegovu glad.Prstom je pomaknuo jednu prema sredini i ona je upala u pupak.Gricnuo joj je vrat.Igrao je neku slatku igru.Osjetila je njegov dodir na bedru,jezik na ušnoj resici.Oči su joj bile pokrivene.Mirisao je na proljeće.Bio je topao,vruć kao ljeto.Ona je bila jesen,vlažna i hirovita.Vani je bila zima.Pomaknuo je sve maline prema dolje i preselio vrućinu.Jednu po jednu je dizao jezikom polako preko njenog vlažnog međunožja do pupka.Jecala je od ugode.Ugrizao ju je za rame i ušao,polako i duboko.Znala je da je trajalo i trajalo,bio je lud u njoj...Osjetila je kako je zalijeva iznutra,režao je od snage orgazma.Odjednom tišina.Samo korak.
Otišao je,a da ga nije ni vidjela.
Izgled nije najbitniji.

Čekam trenutak kada ću te pogledati u oči
osvojiti te toplinom
postojanošću
vrućim poljupcima
čvrstim zagrljajem.
Čekam trenutak kada ćeš mi reći da ti nedostajem,
a rastali smo se prije par minuta
i samo na sat,dva.
Čekam trenutak da prodje neko pristojno vrijeme
da te mogu
s razlogom
zaprositi.
Čekam trenutak kada ćemo gledati
našu djecu,
unuke
i život poslije naše
mladosti.
Tada ću znati da li je
vrijedilo živjeti.
Trebam li dugo čekati?

Vrijeme je relativno...
A vani divno sunce sja.
Svira Chris Rea...
If I put my arms around you...
Uživajte u trenutku.
Zaboravite na prošlost.
Nadajte se.
I,nedajte se...
Uvijek postoji sutra.


Na stolu imam dvije boce.
Jedna je polupuna,
druga poluprazna.
Iz koje bi vi pili?

Danas sam vidio predivne slike
jednog lica
koje sam vezao uz dušu
koju sam dugo tražio.

Mislila je da je križ usamljen na njegovim ledjima.Otkrivala je tetovažu polako,poljupcima grijući mišiće koji su se napinjali i opuštali pod njenim vlažnim usnama.Okrenuo se prema njoj i privukao je k sebi,zagrlio čvrsto i liznuo vrat.Premjestio se iznad nje i vezao joj ruke za stranice velikog željeznog kreveta.Sklopila je oči i osjećala kako joj njegovi prsti klize preko grudi po trbuhu...pupak,bedra..Jezikom joj je vlažio koljena.Osjetila je udarac biča koji je zaparao kožu.Bila je u šoku.Otvorila je oči,ali prostorijom je vladao mrak.Čula je samo svoje ubrzano disanje.osjetila strah koji je kružio oko njenog tijela grčeći mišiće trbuha.Pucnulo je po bedru.Osjetila je kako joj se otvaraju rane od tanke kože koja ju je parala u pravilnim intervalima.Htjela je vrištati,ali nije mogla.Odjednom tišina.Osjetila je kako joj ljubi rane i bila mu je zahvalna na tome.Svjetlost svijeće je blago obasjala prostoriju.Legao je na nju obučen.Raširila je noge i pustila ga unutra.Osjetila je bol,ugodu,očaj,strah,sreću,neizvjesnost...Kad je završio odvezao joj je ruke.Bila je slobodna,ali nije htjela otići.On je kleknuo pred oltar,moleći za oprost i kaznu.Ona je uzela bič i udarila svom snagom preko njegovih leđa.Udarala je sve jače.On nije plakao.Razderala mu je svećeničku halju,a on je i dalje molio za oprost,ali ne nju nego Njega.
Bogorodica je plakala u kutu.

Hodala je mekim korakom preko staklenog poda,tražeći zamišljene ruže koje je poslao zamišljeni on.Bio je čvrst,njegov miris diskretan,pogled je osvajao a hod je pokazivao kako je siguran u svoj cilj.Ona je željela biti taj cilj.Slala je tisuće oglasa na sve chatove,ali javljali su joj se samo lovci na tijelo.Tražila je nekoga tko čita iste knjige,sluša iste pjesme,nekoga tko želi upoznati nju,a ne samo njene grudi.Nitko nije bio poželjan.Nije htjela ruže,nego krevet od ruža.Naručila je jelo iz poznatog cateringa i pustila Eniu.Zadrijemala je snom nemirnim u kojemu su se ispreplitala lica zgodnih glumaca bez duše.Probudilo ju je uporno zvono na vratima.Otvorila je zgodnome muškarcu koji je pružao hranu za tijelo i govorio cifru koju nije razumijela.
-Molim?Koliko?Oprostite,nisam dobro čula..-pravdala se nepoznatom muškarcu
-Očito niste,jer zvonim već deset minuta-korio ju je lijepim baritonom-i mene Enia uspava..-nastavio je blaže
-Enia?Vi to slušate?-iznenadila se
-Da.I Vangelisa.68 kuna.
-Za njih nisam čula..
Prasnuo je u smijeh koji ju je očaravao svojom iskrenošću a shvatila je i zbog čega se smije
-Joj,oprostite još sam zbunjena-kroza smijeh se ispričavala i vadila novce da mu plati
-Nije to ništa.Imate sitnog?
-Zadrž...-počela je,ali se odmah ispravila-zadržat ću vas malo,dok ne nadjem.Udjite-povukla ga je iznenadjenog u dnevnu sobu.
-Čitate O'Briena?Upravo sam na završetku Posljednjih dana...-slušala ga je kako govori gledajući je u oči,one gornje oči,prave,zelene..Ovaj put je ona bila lovac na tijelo.Njegovo je izgledalo savršeno.Ponudila mu je čaj,ali je odbio ispričavajući se gomilom posla i dostavama koje slijede.
Dala mu je otkaz.
Nije znao da mu je ona šefica.
Pričali su do kasno u noć.Slagali su se u mišljenjima,željama,čak i u imenima za djecu.Zahvaljivala je nebu što ga je poslalo.
Ujutro joj je rekao da se ne želi bogato oženiti.Prepisala je sve na njega istog dana.Navećer ga je čekala da je opet ponese u nebo.
Pojavio se.. kao i Godot.
Muškarcima se stvarno može vjerovati.Kao i ženama.