Sam naslov vam kaže gdje sam bila. Bilo je dobro, ali pomalo naporno jer smo mi imali školu ujutro i onda poslije škole smo išli na izlet.
Dolaskom autobusa, zauzeli smo zadnja sjedala i zeznuli dečke. Tako su barem cure htjele, a i bolje je spavati na zadnjim sjedalima. Nakon sat vremena vožnje, stigli smo u Zagreb.
Prvo smo se zaputili u Muzej Iluzije. Muzej ima prizemlje i kat pun iluzija. Ja sam prvo otišla na kat. Tamo se nalazi soba u kojoj si na jednom dijelu sobe mali, a na drugom veliki. Kasnije sam se zaputila prema sobi punoj ogledala. Sa svake se strane vidiš (dobro bi došlo u mojoj sobi). Nakon toga sam otišla u kosu sobu. Predobra je. Nalaziš se na višoj strani i samo te nešto baca na drugu stranu sobe. Nerazumljivo, a fantastično. Poslije sam sa curama pokušala složiti neke predmete. Sa AJ sam uspjela složiti sve kockice u kutiju. I bilo je još par zanimljivih stvari na katu, koje nisam uspjela "riješiti". Na donjem katu je bilo više slika i holograma. Nešto što me fasciniralo su bile dvije vaze stavljene jedna do druge i u njima se treba vidjeti lice. Ja sam ga prva uočila, ali svejedno mi je to nevjerojatno. Bilo je puno slika i fora stvari koje možete vidjeti na stanici Muzeja Iluzije.
Nakon obilaska, zaputili smo se nešto pojesti u McDonald's. Nakon kratke stanke tamo, zaputili smo se prema trgovinama. JA sam s SP prvo otišla u knjižaru na trgu pogledati kakve knjige imaju (jer smo mi "veliki ljubitelji"). Bili smo u Terranovi i H&M. Cure su si kupile svašta. Ja nisam ništa jer nisam baš osoba koja voli kupovati. Nakon nekog vremena, sjele smo u kafić i čekale dok se ne trebamo naći sa svojima pred kazalištem mladih.
I napokon je došlo vrijeme za predstavu. Predstava se zove "Pred/posljednja panda ili statika". Nikome nije bio jasan naslov kad smo pogledali predstavu. Radilo se o odrastanju djece u ratu od osnovne, srednje škole te zapošljavanja. I nakon toga je kao došla nova generacija i ovi odrasli su se pronašli u ovoj novoj generaciji, ali bilo je nekih ne povezanosti. Ja vam savjetujem da pogledate, jer nije loša, ali samo je komplicirana.
Nakon završetka predstave, krenuli smo kući i stigla sam tek u pola 12 doma, a ujutro moram u školu. Jedna dogodovština na putu do kuće je to što nam je vepar izletio na cestu. Hvala Bogu, nismo se zabili u njega, jer je moj otac savjestan vozač. Ja sam umrla od straha.
Ja sam jedna djevojcica koja je zaludena Pokemonima, Digimonima i Yu gi oh-om.
Iako mi je 20 godina, ponasam se kao dijete od 5 godina.
Imam samo jedan cilj u zivotu, a to je prozivjeti zivot na najbolji nacin s njaboljim ljudima.
Osoba sam koja uvijek nade neku zanimaciju i stoga mi skoro nikad nije dosadno.
Takoder sam spremna na promjene i uvijek zelim sve probati. Nikad ne znas kad ce ti se nesto svidjeti i kad ces ispasti da si u necemu dobar, ako to nikad ne probas.
Slusam vecinom strane pjevace/pjevacice i bendove.
Razlog zbog kojeg pisem blog je to sto me opusta podjeliti s nekim svoje dogodovstine te da imam uspomenu na te dane kad ovo budem gledala u dalekoj buducnosti.