Marketing
Lutanje po Zagrebu
Sam naslov vam kaže gdje sam bila.
Bilo je dobro
, ali pomalo naporno jer smo mi imali školu ujutro i onda poslije škole smo išli na izlet.
Dolaskom autobusa, zauzeli smo zadnja sjedala i zeznuli dečke.
Tako su barem cure htjele, a i bolje je spavati na zadnjim sjedalima. Nakon sat vremena vožnje, stigli smo u Zagreb.
Prvo smo se zaputili u Muzej Iluzije.
Muzej ima prizemlje i kat pun iluzija.
Ja sam prvo otišla na kat.
Tamo se nalazi soba u kojoj si na jednom dijelu sobe mali, a na drugom veliki.
Kasnije sam se zaputila prema sobi punoj ogledala. Sa svake se strane vidiš (dobro bi došlo u mojoj sobi). Nakon toga sam otišla u kosu sobu.
Predobra je. Nalaziš se na višoj strani i samo te nešto baca na drugu stranu sobe. Nerazumljivo, a fantastično. Poslije sam sa curama pokušala složiti neke predmete. Sa AJ sam uspjela složiti sve kockice u kutiju. I bilo je još par zanimljivih stvari na katu, koje nisam uspjela "riješiti".
Na donjem katu je bilo više slika i holograma. Nešto što me fasciniralo su bile dvije vaze stavljene jedna do druge i u njima se treba vidjeti lice. Ja sam ga prva uočila, ali svejedno mi je to nevjerojatno.
Bilo je puno slika i fora stvari koje možete vidjeti na stanici Muzeja Iluzije.
Nakon obilaska, zaputili smo se nešto pojesti u McDonald's.
Nakon kratke stanke tamo, zaputili smo se prema trgovinama. JA sam s SP prvo otišla u knjižaru na trgu pogledati kakve knjige imaju (jer smo mi "veliki ljubitelji"
). Bili smo u Terranovi i H&M. Cure su si kupile svašta. Ja nisam ništa jer nisam baš osoba koja voli kupovati. Nakon nekog vremena, sjele smo u kafić i čekale dok se ne trebamo naći sa svojima pred kazalištem mladih.
I napokon je došlo vrijeme za predstavu. Predstava se zove "Pred/posljednja panda ili statika". Nikome nije bio jasan naslov kad smo pogledali predstavu. Radilo se o odrastanju djece u ratu od osnovne, srednje škole te zapošljavanja. I nakon toga je kao došla nova generacija i ovi odrasli su se pronašli u ovoj novoj generaciji, ali bilo je nekih ne povezanosti. Ja vam savjetujem da pogledate, jer nije loša, ali samo je komplicirana.
Nakon završetka predstave, krenuli smo kući i stigla sam tek u pola 12 doma, a ujutro moram u školu. Jedna dogodovština na putu do kuće je to što nam je vepar izletio na cestu. Hvala Bogu, nismo se zabili u njega, jer je moj otac savjestan vozač. Ja sam umrla od straha.
Uživajte.
P
U
S
A
Post je objavljen 20.11.2015. u 20:16 sati.