LoveDigimons&Pokemons

Morala sam napisati ovaj post i podijeliti to s vama. Pocela sam citati tu knjigu i ne postoji prava rijec s kojom bi ju mogla opisati. Knjiga je komicna, ali tuzna zbog radnje. Kad procitam knjigu obavezno moram pogledati film i ukazati na eventualen greske. Ali ovaj dio u knjizi me osvojio, nesto stvarno prekrasno:

"Hazel Grace, kao i mnogo djece prije tebe - a ovo govorim s iznimnom nježnošću - svoju si Želju potrošila brzopleto, ne mareći za posljedice. Strašni te kosac gledao u lice i strah od smrti dok ti je Želja još u džepu, neipunjena, natjerao te da pojuriš prema prvoj Želji koje si se mogla sjetiti pa si ti, kao i mnogo drugih, odabrala hladno i umjetno zadovoljstvo tematskog parka."
"Zapravo sam se na putovanju sjajno provela. Upoznala sam Šilju i Min..."
"Usred monologa sam! Napisao sam ovo i zapamtio i ako me prekineš, sve ću sj*****", prekinuo me Augustus. "Molim te, jedi sendvič i slušaj." (Sendvič je bio nevjerojatno suh, ali ipak sam zagrizla.) "U redu, gdje sam stao?"
"Umjetna zadovoljstva."
Vratio je cigaretu u kutiju. "Točno, hladna i umjetna zadovoljstva tematskog parka. Ali, dopusti mi da ustvrdim kako su pravi junaci Tvornice Želja mladić i djevojka koji čekaju kao što Vladimir i Estragon čekaju Godota, a dobre kršćanke brak. Ovi mladi junaci stoički i bez žaljenja čekaju da naiđu ono istinska i prava Želja. Naravno, ona možda nikad ne stigne, ali barem mogu mirno počivati u grobu znajući da su učinili svoj dio kako bi sačuvali Želju kao ideju.
Ali opet, možda i stigne: možda shvatiš da je tvoja jedina i prava Želja osijetiti briljantnog Petera Van Houtena u njegovu amsterdamskom egzilu i biti će ti drago što si sačuvao svoju Želju."
Augustus je stao usred govora dovoljno da shvatim kako je monolog završio. "Ali ja nisam sačuvala Želju", rekla sam.
"Ah", odvratio je. A potom je, nakon nečeg što je djelovalo kao uvježbana stanka, dodao, "Ali ja sam sačuvao svoju."
"Stvarno?" Bila sam iznenađena time što Augustus još ima pravo na Želju, budući da je u školi i već godinu dana u remisiji.Moraš biti prilično bolestan da bi ti Dobri duhovi ispunili Želju.
"Dobio sam ju u zamjenu za nogu", objasnio je. Lice mu je bilo posve obasjano; morao je škiljiti da bi me pogledao, a zbog toga mu se nos preslatko naborao. "Sad, ja ti neću dati svoju Želju ili nešto takvo. Ali želim upoznati Petera Van Houtena, a nema smisla upoznati ga bez djevojke koja me upoznala s njegovim knjigama."
"Definitivno nema", složila sam se.
"Dakle, ja sam razgovarao s Dobrim dusima i oni se potpuno slažu. Kažu da je Amsterdam divan početkom svibnja. Predlažu da otputujemo trećeg svibnja, a vratimo se sedmoga."
"Augustuse, stvarno?"
Pružio je ruku, dotakao mi obraz i na trenutak sam pomislila da će me poljubiti. Tijelo mi se ukočilo i mislim da je to primijetio jer je odmaknuo ruku.
"Augustuse", rekla sam. "Stvarno. Ne moraš to raditi."
"Naravno da moram", odgovorio je. "Pronašao sam svoju Želju."
"Bože, najbolji si", rekla sam mu.
"Sigurno to govoriš svim dečkima koji ti financiraju međunarodna putovanja", odgovorio je.

Dio u knjizi koji me odmah osvojio. Zao mi je sto takvi ljudi kao sto je Augustus postoje samo u knjigama.
Jos nisam dosla do kraja, ali blizu sam, stoga mi nemojte otkriti kraj ako ste citali knjigu ili gledali film.

To je to za ovaj post. Veliki mah mah i velika
P
U
S
A