subota, 18.03.2006.

prednovogodišnje raspoloženje

mi i nije nešto euforično ali donekle stabilno, s obzirom na važne odluke koje upravo donosim i provodim u djelo. Ovo će biti radna godina nadam se ispunjena odgovornim izvršavanjem zadaća, nakon čega će valjda slijediti odmori i zabave razne.
Inače najbolje vrijeme za proslavu je u ponedjeljak u popodnevnim satima, proljetno će Sunce tako biti Ono koje zalazi, Sunce Tuma.
Po novinama gledam kako se ono slo od Slavka Sakomana opet raspisalo protiv "droge" ili onoga što on pod tima smatra, a toga je podosta. No, moram reći, da će tako biti i dalje dok god se netko jednom ne ustane i kaže dotičnome i sličnima da začepe gubicu i počne objavljivati istinu o narkoticima riskirajući pritom i osobnu sigurnost. Durge nema. Ovako mnogi znaju da to što se govori uopće nije istina ali šute, dok prevladavajuća većina još uvijek vjeruje u kojekakve bajke tipa one da će ti drogu netko staviti u kavu, da se od jednokratnog uzimanja dopa postaje ovisnik i općenito da uzimanje droge uvijek i svakome mora stvroiti ovisnost, da se od droge halucinira i ostalo što je najbolje izrazila neka starija žena pitanjem kad su joj pokazali joint: i kako to oni uspiju ugurati u venu?

pronašao sam i vrlo kvalitetnu stranicu s uradcima iz prave umjetnosti tzv "pornografije" pa vam prosliješujem adresu www.sexparty.com uglavnom nema lažnjaka i beskrajnuh galerija nego što se najavljuje to je i postavljeno a sadržaji su raznovrsni i vrlo kvalitetno simljeni. Eh, da je meni bar jedan pornić snimiti, mislim da bih se bolje osijećao.
I tako dakle, čujemo se i čitamo u novoj, 102. godini Novoga Eona. Budite mi lijepi i veseli i dobro se provedite na dočeku!
- 20:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 11.03.2006.

iako

...mi se čini da ove moje pisanije više nitko ne čita, a kamoli komentira nastavljamo sa Sizifovim poslom jer bolje i Sizifov posao nego li Tantalove muke iako su zapravo to slične stvari, kad bolje promisliš.
Nekako mi je danas sam od sebe ispao neki dan nerada i protezanja po kući i kad sam shvatio da protiv toga ne mogu ništa uhvatio sam se makar čitanja da dan ne bude do kraja isprazan. Prošao sam opet skupa s Gurdjijevom njegovim stazama i bogazama opisanim u "Susretima s izuzetnim ljudima" budući da je to svakako knjiga koja se ne čita jednom nego uzima povremeno u ruke vrlo dugo. Ima još takovih knjiga. Recimo "Magika" Aleistera Crowleya, "U potrazi za čudesnim" P. D. Uspenskog, kompletan Castanedin opus budući ej sve vezano jedno na drugo, "Kemijsko vjenčanje Christiana Rosenkreutza" i još mnoga druga djela izvorne mudrosti.
Zanimljivo je kako Gurdjijev opisuje po njemu strahote moderne literature, posebice novinarstva koje pop njemu izuzetno odgovorno za opći pad uljuđenosti i općenito civilizacije na Zapadu. Donosi i razne primjere od prije stotinjak godina kad je svoja putovanja obavljao i čitajući to vidimo kako se stanje nije poboljšalo nego otišlo iz zla na gore. Ovako isprazne novine i u međuvremenu nastali mediji valjda nisu bili nikad. On opisuje i praksu za koju se danas malo znade, a to je da su novine postojale i u starom Babilonu. Zvale su se tada tiskani papirusi, no izrada i uređivanje istih bilo je tada povjereno najumnijim ljudima koji su morali raditi pod prisegom jednako kao sudci ili liječnici. Koje li razlike od današnjice! Kad samo pomislim na svoju urednicu koja je stručna jedino u histeričnom smjehu, proždiranju svega što joj dojde pod ruku i nizanju beskrajnih angloameričkih fraza čime se valjda pravi pametna.
Gurdjijev se pitao zašto vlade prosvijećenih zemalja ne stanu na kraj takvoj pošasti i urede taj medijski prostor razumnim i humanim odredbama, no danas smo svjedoci nečega drugoga. Kako razumne i humane vlade više ne postoje, naravno da im nerazumno i nehumano novinarstvo i te kako paše pa ga pače i potpomažu drugim riječima svijet ide u proapst ili u kurac, kako kaže narod a nije to samo fraza. U toj izreki "svijet ide u kurac" sadržano je mnogo više, to je zapravo drugi način da se kaže da svijet ide naopačke, unatrag, proces kreacije je obrnut i umjesto da iz kurca izlazi život i oplođuje, on se vraća nazad. Umjesto rasta stagnacija, umjesto evolucije involucija, umjesto pičke - kurac!
Što god tko rekao mislim da nije još vrijeme za Mahapralaju, koliko god se Crni kočoperili. A možda sam ja samo malo danas previše pesimističan što je obično uobičajeno i normalno u ove predblgdanske dane zadnjih stupnjeva riba, kad se nikako ne može više dočekati rađanje Nove godine!
- 21:22 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>