...mi se čini da ove moje pisanije više nitko ne čita, a kamoli komentira nastavljamo sa Sizifovim poslom jer bolje i Sizifov posao nego li Tantalove muke iako su zapravo to slične stvari, kad bolje promisliš.
Nekako mi je danas sam od sebe ispao neki dan nerada i protezanja po kući i kad sam shvatio da protiv toga ne mogu ništa uhvatio sam se makar čitanja da dan ne bude do kraja isprazan. Prošao sam opet skupa s Gurdjijevom njegovim stazama i bogazama opisanim u "Susretima s izuzetnim ljudima" budući da je to svakako knjiga koja se ne čita jednom nego uzima povremeno u ruke vrlo dugo. Ima još takovih knjiga. Recimo "Magika" Aleistera Crowleya, "U potrazi za čudesnim" P. D. Uspenskog, kompletan Castanedin opus budući ej sve vezano jedno na drugo, "Kemijsko vjenčanje Christiana Rosenkreutza" i još mnoga druga djela izvorne mudrosti.
Zanimljivo je kako Gurdjijev opisuje po njemu strahote moderne literature, posebice novinarstva koje pop njemu izuzetno odgovorno za opći pad uljuđenosti i općenito civilizacije na Zapadu. Donosi i razne primjere od prije stotinjak godina kad je svoja putovanja obavljao i čitajući to vidimo kako se stanje nije poboljšalo nego otišlo iz zla na gore. Ovako isprazne novine i u međuvremenu nastali mediji valjda nisu bili nikad. On opisuje i praksu za koju se danas malo znade, a to je da su novine postojale i u starom Babilonu. Zvale su se tada tiskani papirusi, no izrada i uređivanje istih bilo je tada povjereno najumnijim ljudima koji su morali raditi pod prisegom jednako kao sudci ili liječnici. Koje li razlike od današnjice! Kad samo pomislim na svoju urednicu koja je stručna jedino u histeričnom smjehu, proždiranju svega što joj dojde pod ruku i nizanju beskrajnih angloameričkih fraza čime se valjda pravi pametna.
Gurdjijev se pitao zašto vlade prosvijećenih zemalja ne stanu na kraj takvoj pošasti i urede taj medijski prostor razumnim i humanim odredbama, no danas smo svjedoci nečega drugoga. Kako razumne i humane vlade više ne postoje, naravno da im nerazumno i nehumano novinarstvo i te kako paše pa ga pače i potpomažu drugim riječima svijet ide u proapst ili u kurac, kako kaže narod a nije to samo fraza. U toj izreki "svijet ide u kurac" sadržano je mnogo više, to je zapravo drugi način da se kaže da svijet ide naopačke, unatrag, proces kreacije je obrnut i umjesto da iz kurca izlazi život i oplođuje, on se vraća nazad. Umjesto rasta stagnacija, umjesto evolucije involucija, umjesto pičke - kurac!
Što god tko rekao mislim da nije još vrijeme za Mahapralaju, koliko god se Crni kočoperili. A možda sam ja samo malo danas previše pesimističan što je obično uobičajeno i normalno u ove predblgdanske dane zadnjih stupnjeva riba, kad se nikako ne može više dočekati rađanje Nove godine!
Post je objavljen 11.03.2006. u 21:22 sati.