Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
četvrtak, 04.09.2008.
Neka nova lica na Špancirfestu plus još neke sitnice (III.)
I evo posljednji nastavak. Par fotki za kraj, plus bit će još jedan post gdje proglašavam najzanimljivijeg lika ovogodišnjeg Špancirfesta...
Ovaj je lik pjevao makedonske pjesme, a kako smo često prolazili pokraj njega, ja sam cijeli Špancir pjevušila "Jovanko, Jovanče" ili tako nekako...
Taj me melos pratio i na autocesti prema Zagrebu. Ostali su pošandrcali, pogotovo zato što ne znam tekst.
Kad smo već na glazbi, nismo ostali na koncertu u 21h jer nam je bilo predugo, skitali smo cijelo poslijepodne. Ali smo zato imali prilike čuti Talijane koji su taj dan imali udarni koncert. Nikad čula za njih, ali su mi se jako svidjeli, simpatični i neobični (Circo Abusivo).
Bendova po ulicama ove godine bitno, ali bitno manje nego prošle godine. Bar predzadnji dan. Prošle godine smo bili zadnji dan i bila je totalna ludnica.
Mrzim bučino ulje... jedna od rijetkih stvari koja mi je stvarno odbojna. Jednom sam probala i nikad više. Doduše, moguće da s tim nešto nije bilo u redu, ali... neka kombinacija heljde i tog bučinog ulja, fuj!
A pogled djedicu desno! Kao da je ispao sa Sicilije! Fenomenalno, hehe...
E a pogle ovog macana.
- Yo, nigga! Whasup?
- Nuthin much, nigga! Just duin shpantzir!
Mobitel u futroli za pojasom. Crne biciklističke tajice ispod hlača, ta marama, prsten, narukvica... iiijuju! Al' i on voli špancirati!
Ja srce Špancirfest.
Joj e bila je još jedna situacija, gibam se ja u gužvi, aparat ispred mene, kad odjednom u toj gužvi razmak i ispred mene čovjek s gavranom. :šok: Gledam ja njega, gledaju njih dvojica mene. Hop, brzo fotkam, a lik se prema meni nagne i tihim glasom kaže nešto u stilu da pazim na aparat da ga ptica ne bi kljoc-kljoc. Na sreću da refleksno stavljam onu plastičnu zaštitu na objektiv, hehe. I pogle kako je tip bio obučen, majica, košulja, jakna... mi svi ostali u kratkim rukavima... čudno malo, ne? Ali ni ptica ni on mi nisu djelovali nimalo prijeteći... čak štoviše!
Usput, Varaždin je pun malih bijelih škotskih terijera ili maltezera. E, ako ih nisam vidjela 10-ak (ne, nije to bio jedan te isti hehe).
Joj, e, iduća je fotka dobra!
U jednoj od ulica skužili smo restoran u dnu dvorišta i ja bezveze opalim fotku, tek toliko, kad kasnije na kompu skužim da je konobar okrenuo leđa gostima i PRSTIMA PRČKAO po mesu, pretpostavljam da ga je okretao na tanjuru aaaa... Meni odmah scene od odlaska na pisoar bez pranja ruku ili naplaćivanja love s tim istim prstima, brr!
A gle krpu, k'o crna zemlja, ehhehe...
Moram priznati da sam prvi put vidjela pokretan bankomat!
Šta sve neće izmisliti...
Ovo je bila zadnja fotka iz Varaždina na putu do auta:
Iz Varaždina sam ponijela na kraju samo dvije boce njihovog domaćeg vina. Bilo mi čudno na svim živim bocama piše polusuho, a oni meni gore baš imaju kiseliš. Međutim, ne mogu reći, fakat su za taj kraj nevjerojatno slatkasta vina.
Žao mi da nisam kupila prekrasnu zemljanu posudu za peći u pećnici. Nećkala sam se i kasnije na to zaboravila, sad mi je baš krivo.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.