Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
nedjelja, 24.08.2008.
Uvod: skitanja po Liču, Fužinama i okolici
Evo proveli smo dva dana skičući po zaleđu Crikvenice i Novigrada. Točnije, odlučili smo se za 4 vrha južnog dijela Gorskog kotara.
Plan je bio slijedeći:
- prvi dan: Zagradski vrh i Viševica + Bribir (u kojem nikad nisam bila)
- drugi dan: Medviđak i Kobiljak + janjetina negdje prema Dugoj Resi (spotali smo neka mjesta kad smo zadnji put skitali u tom kraju)
- prvi ili drugi dan: svakako kupanje Novigrad/Crikvenica
Ostvareno:
- prvi dan: samo Zagradski vrh
- drugi dan: samo Bribir i Medviđak.
Od kupanja ni k, bilo je hladno (nevrijeme dan prije), plus, ne bi imali kad. Na Viševicu nismo stigli, jer smo se prekrasno popeli na Zagradski (krenuli u 14h). Iz istog razloga nismo stigli na Kobiljak. Drugi dan smo skitali od Bribira do Drvenika, dok smo došli podno Medviđaka, osvojili ga, već je bilo 16h, nismo se usudili ići na Kobiljak. Inače, da, stigne se. Možete komotno, ako ste normalni planinari, a ne kao mi, jedan dan Zagradski/Viševica, drugi dan Medviđak/Kobiljak. Konačno, igrom slučaja, kako to već ide kad mi dođemo u Fužine, završili smo na karnevalu ili mskenbalu u Fužinama i tako se dobro proveli.
Volim Gorski kotar, što reći! Ja srce Gorski kotar!!
Rezime: Medviđak preprekrasan, odlično sam se tamo osjećala. Bribir me razočarao. A sjećam se da maštam o tom Bribiru odavno. Uvijek mi je to, još od mladosti, ostalo kao neko misteriozno povijesno mjesto. Ma, ništa, zaboravite, hehe... šteta... No, dobro, pisat ću dio po dio, ima kojekakvih zanimljivih stvarčica...
Ajmo po redu!
Evo gdje smo bili, zona Fužina:
Za nas ključni Lič. Tu smo osvojili Zagradski vrh (i odustali od Viševice). Otišli do Fužina na maskenbal. Tamo je bilo super. Umirali smo od smijeha i baš se dobro (i neočekivano zabavili).
Drugi dan se spuštamo od Liča prema Bribiru nastavljamo prema Drveniku i Križištu, obišli cijelo crikveničko zaleđe. Stali smo, valjda, u svakom mjestu da ja fotografiram šta hoću. Onda smo se odvezli do Križišta. Malo produžili i od mjesta Plase se odvajamo s ceste za Zagreb i krećemo uskom asfaltiranom cestom Boguizanogu prema polaznim točkama za Medviđak i Kobiljak.
Nakon što smo osvojili Medviđak i odustali od Kobiljaka, vraćamo se preko Liča i Fužina za Zagreb. Stajemo u Petrakovom brdu gdje primjećujemo zastrašujući broj auta. Skužimo da nisu svi stali na janjetinu, čak štoviše. Svi su stali zbog proštenja (slavonski: kirbaja). E taj post pričekajte, bilo je odlično. Dat ću detaljan osvrt na događanja u restoranu Frankopan (Petrakovo brdo).
Evo našeg prvog vrha (ovaj u sredini) - Zagradski vrh.
Trebate sat vremena do gore. Možda malo više ako fotkate. Polazna točka je poznati planinarski dom Vagabund.
Htjeli smo tamo ostati i papati i spavati, no, međutoa, pomrsili su nam se planovi. Prvo, dom je bio pun. Znate da sam ja osjetljiva i kritična (najgora kombinacija) pa moram neke stvari prokomentirati. Prije bih pukla nego prešutjela, hehe. Naime, vlasnik se nije baš nešto pokazao ljubaznim. Mislim, odgovorio je na sva naša pitanja, ali ja bih se usudila reći nervozno i nestrpljivo. Pa, de, čovječe, htjeli smo ti ostaviti novce, ne ide zbog više sile, ali da si bio ljubazniji isto bi učinili idući put... No, ovako netje motji. Moji sudruzi u skitanju kažu da sam prekritična, ali eto... meni to malo too much... mislim, rekao je sve što smo ga pitali, ali nije bilo nekog prijateljskog tona. Terasa mu je bila puna, hrpe naručenih gostiju za spavanje pa mu je bilo valjda too much da s nama razmijeni 2-3 prijateljske. Nema veze. Nema mjesta, ok, idemo dalje. Spavali smo u nekom "kompleksu" Vera pol minute dalje od Vagabunda i prošli bolje nego da smo spavali u Vagabundu. Jer smo imali kupaonicu hehehe... ali i o tome imam storiju! Tko se posljednji smije najslađe se smije, a ja sam poznata po tome da uvijek prva moram puknuti u grohot. I zeznem se, naravno.
Za one koje ne zanima planinarska tematika, evo zanimljivih igrača ispred Vagabunda:
Slatki, ne?
Kako god, u idućem postu o usponu na Zagradski vrh! Here we go now!
P.S. Ako niste skužili što drobim u ovom postu, preskočite ga. Malo je zbrkan. Em sam puno toga htjela reći na malo prostora, em sam upravo došla s janjetine. Zaboravite sve, od idućeg posta krećemo ozbiljnije.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Zaboravite sve, od idućeg posta krećemo ozbiljnije. 
