Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/diavola

Marketing

Uvod: skitanja po Liču, Fužinama i okolici

Evo proveli smo dva dana skičući po zaleđu Crikvenice i Novigrada. Točnije, odlučili smo se za 4 vrha južnog dijela Gorskog kotara.

Plan je bio slijedeći:
- prvi dan: Zagradski vrh i Viševica + Bribir (u kojem nikad nisam bila)
- drugi dan: Medviđak i Kobiljak + janjetina negdje prema Dugoj Resi (spotali smo neka mjesta kad smo zadnji put skitali u tom kraju)
- prvi ili drugi dan: svakako kupanje Novigrad/Crikvenica

Ostvareno:
- prvi dan: samo Zagradski vrh
- drugi dan: samo Bribir i Medviđak.

Od kupanja ni k, bilo je hladno (nevrijeme dan prije), plus, ne bi imali kad. Na Viševicu nismo stigli, jer smo se prekrasno popeli na Zagradski (krenuli u 14h). Iz istog razloga nismo stigli na Kobiljak. Drugi dan smo skitali od Bribira do Drvenika, dok smo došli podno Medviđaka, osvojili ga, već je bilo 16h, nismo se usudili ići na Kobiljak. Inače, da, stigne se. Možete komotno, ako ste normalni planinari, a ne kao mi, jedan dan Zagradski/Viševica, drugi dan Medviđak/Kobiljak. Konačno, igrom slučaja, kako to već ide kad mi dođemo u Fužine, završili smo na karnevalu ili mskenbalu u Fužinama i tako se dobro proveli.

Volim Gorski kotar, što reći! Ja srce Gorski kotar!! cerek

Rezime: Medviđak preprekrasan, odlično sam se tamo osjećala. Bribir me razočarao. A sjećam se da maštam o tom Bribiru odavno. Uvijek mi je to, još od mladosti, ostalo kao neko misteriozno povijesno mjesto. Ma, ništa, zaboravite, hehe... šteta... No, dobro, pisat ću dio po dio, ima kojekakvih zanimljivih stvarčica...

Ajmo po redu!

Evo gdje smo bili, zona Fužina:

Photobucket


Za nas ključni Lič. Tu smo osvojili Zagradski vrh (i odustali od Viševice). Otišli do Fužina na maskenbal. Tamo je bilo super. Umirali smo od smijeha i baš se dobro (i neočekivano zabavili).

Photobucket

Drugi dan se spuštamo od Liča prema Bribiru nastavljamo prema Drveniku i Križištu, obišli cijelo crikveničko zaleđe. Stali smo, valjda, u svakom mjestu da ja fotografiram šta hoću. Onda smo se odvezli do Križišta. Malo produžili i od mjesta Plase se odvajamo s ceste za Zagreb i krećemo uskom asfaltiranom cestom Boguizanogu prema polaznim točkama za Medviđak i Kobiljak.

Nakon što smo osvojili Medviđak i odustali od Kobiljaka, vraćamo se preko Liča i Fužina za Zagreb. Stajemo u Petrakovom brdu gdje primjećujemo zastrašujući broj auta. Skužimo da nisu svi stali na janjetinu, čak štoviše. Svi su stali zbog proštenja (slavonski: kirbaja). E taj post pričekajte, bilo je odlično. Dat ću detaljan osvrt na događanja u restoranu Frankopan (Petrakovo brdo).





Evo našeg prvog vrha (ovaj u sredini) - Zagradski vrh.

Photobucket


Trebate sat vremena do gore. Možda malo više ako fotkate. Polazna točka je poznati planinarski dom Vagabund.

Photobucket


Htjeli smo tamo ostati i papati i spavati, no, međutoa, pomrsili su nam se planovi. Prvo, dom je bio pun. Znate da sam ja osjetljiva i kritična (najgora kombinacija) pa moram neke stvari prokomentirati. Prije bih pukla nego prešutjela, hehe. Naime, vlasnik se nije baš nešto pokazao ljubaznim. Mislim, odgovorio je na sva naša pitanja, ali ja bih se usudila reći nervozno i nestrpljivo. Pa, de, čovječe, htjeli smo ti ostaviti novce, ne ide zbog više sile, ali da si bio ljubazniji isto bi učinili idući put... No, ovako netje motji. Moji sudruzi u skitanju kažu da sam prekritična, ali eto... meni to malo too much... mislim, rekao je sve što smo ga pitali, ali nije bilo nekog prijateljskog tona. Terasa mu je bila puna, hrpe naručenih gostiju za spavanje pa mu je bilo valjda too much da s nama razmijeni 2-3 prijateljske. Nema veze. Nema mjesta, ok, idemo dalje. Spavali smo u nekom "kompleksu" Vera pol minute dalje od Vagabunda i prošli bolje nego da smo spavali u Vagabundu. Jer smo imali kupaonicu hehehe... ali i o tome imam storiju! Tko se posljednji smije najslađe se smije, a ja sam poznata po tome da uvijek prva moram puknuti u grohot. I zeznem se, naravno. rolleyes


Za one koje ne zanima planinarska tematika, evo zanimljivih igrača ispred Vagabunda:

Photobucket


Photobucket

Slatki, ne? cerek



Kako god, u idućem postu o usponu na Zagradski vrh! Here we go now!


P.S. Ako niste skužili što drobim u ovom postu, preskočite ga. Malo je zbrkan. Em sam puno toga htjela reći na malo prostora, em sam upravo došla s janjetine. Photobucket Zaboravite sve, od idućeg posta krećemo ozbiljnije.


Post je objavljen 24.08.2008. u 16:05 sati.