Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
ponedjeljak, 18.08.2008.
Ideja za kupanje: Karlovac & Mrežnica
Moram priznati da sam ugodno iznenađena reakcijama na postove o Istri i brojem posjeta... Zašto to kažem, zato što je uvjerljivo najviše klikova u povijesti mog bloga dobio post o restoranu Leader - preko 1100 u dan i pol, hehe... ne znam jel blogeri i drugi čitatelji vole restorane ili vole "bizarne restorane", ali mislim da ni jedan moj post nije toliko puta bio otvoren kao taj! Prosječno imam 300-tinjak posjeta dnevno, no, lupoglavski je restoran odnio sve rekorde! Tko zna, možda će baš taj restoran utjecati na to da se oni koji još nisu bili u tom kraju odluče prošetati Ročem, Humom, Motovunom, Grožnjanom!
No, moramo se malo maknuti od fantastične Istre i prebaciti u drugi dio Hrvatske, bliži Zagrebu. Kako i sam naslov kaže idemo u Karlovac, točnije Dugu Resu i tražimo mjesta za jednodnevni odmor. Sad ću u jedan-dva posta prepričati svoje dogodovštine i dojmove tijekom skitanja po Mrežnici i Dobri.
Odmah na početku, tu su stvarno odlična mjesta za kupanje ako ste u ovom dijelu Hrvatske. I još besplatna!
Mi smo se uputili u kamp Slapić. Ne ciljano, nego zato što su nas tamo odveli znakovi na cesti. Prije nisam imala pojma o tome i samo zbog oznaka na cesti odlučili smo se posjetiti ovo mjesto. Tražili smo neko mjesto za kupanje, ručkić, lapež... Kamp je, kasnije smo pročitali, jedan od najboljih u kontinentalnom dijelu Hrvatske po uređenosti i posjećenosti. Uglavnom su gosti stranci, manje domaći ljudi (kao kamperi). Domaći se ljudi tu dolaze, uglavnom, samo okupati i eventualno popiti/pojesti nešto.
Ovaj se kamp nalazi u Dugoj Resi (Mrežnički brig) i ne možete ga promašiti budući da na sve strane ima oznaka za njega... pretpostavljam omiljeno kupalište po broju kupača...
Iako je taj dan bilo vruće, tamo je bilo tako ugodno i svježe...
Mostovi okruga Slapić...
Skok s mosta okruga Slapić...
Izbacivači na ulazu...
A pogledajte ovo ljepotu... u ovom dijelu kao ulazite u vodu...
Nevjerojatna je priroda tamo... u rijeci kao da je ograđen manji dio koji pravi kao neki bazenčić... ludo izgleda! Nisam to još nikad vidjela. Kao prirodni jacuzzi.
Koje dobro mjesto za četanja...
Ostatak rijeke na trenutke je bio pun ljudi, a na trenutke potpuno prazan..
Za kraj malo prirode...
I moja omiljena taj dan... šta nije ovo krokodilski rep?
Ovo mjesto ima definitivno sve moje preporuke, ako ste u blizini Karlovca i Duge Rese. Prekrasan dan za odmor s djecom, romantično druženje ili izlet s frendovima...
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
