Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
subota, 19.07.2008.
Blaženka Leib i borbe pitt bullova
Evo, znam, neki dan sam sama sebi & vama obećala da neću ujutro paliti HRT i, opet, omaklo mi se. Rano ujutro, 7:30 promaljam oči, daljinski ostao zaljepljen za ručicu još od sinoć, palim mehanički tevej i u sekundi, e u sekundi!! se razbudim.
Zašto?
Pa, zato što sam na ekranu u 7:31 u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska" imala prilike gledati preokrutne, mučne i zakonom zabranjene borbe pasa. Dva pitt bulla do krvi se grizu za uši i vratovi. Krvave glave, vidiš jedan jači, ali drugi se ne da, iako je pod ovim jačim. Trenutni šok, gađenje, tuga. Vlasnici ne odaju dojam da bi odvojili pse. Par muškaraca okolo živčano i agresivno navijaju. Jedan od, pretpostavljam, vlasnika pasa baca se na pod pokraj tih dviju mrcina i urla, valjda bodri svog, lupa rukom u kojoj mu je kratak i debel štap(!) po zemlji, urla, urla... valjda je to znak psu da bude agresivniji. Psi drhte od agresije, bolova, straha, mržnje, čega sve ne... ne puštaju, krvavi, ranjeni, agresivni, ludi!! Nova scena, drugi psi, druga "arena", drugi vlasnici. Sve krvavo, režanje, agresija, mržnja, mučnina, mučnina, mučnina. U jednoj od scena vidiš vlasnike kako svako svog psa pokušavaju rastaviti. Teško ide. Ali što to ide teško, što TOČNO vidiš da ni vlasnicima nije svejedno. Vrlo oprezni, snažno ih vuku, ali ne ide, uzmiču i oni na sekunde. Eee, da su psi pametniji, prepoznali bi svoje prave neprijatelje...
Šokirala sam se.
A u pozadini čuješ Mate-Granić-style glas Blaženke Leib. Najdosadnijim mogućim glasom, glasom koji odaje preumornu, vječno aseksualnu i prenezainteresiranu osobu, čuješ neku bzvznu priču o zaštiti pasa. Kao da pričaju o cijenama janjetine po mesnicama na tržnici u Zapruđu. Groteskne li scene.
U studiju predsjednik udruge Prijatelji životinja Luka Oman. Vidim da dotični ne može nikako biti i član udruge Prijatelji zubara. Čak ni simpatizer.
I on tankim glasićem priča o ne-znam-nečemu. Opet malo slika iz studija pa opet malo borbe pasa pa opet slika iz studija. Blaženka Leib, krvavi pitt bull, Blaženka Leib, Omanovi zubići, krvavi pitt bull, Laženka Bleib. Gledaju jedni u drugog dok mi moramo gledati ove stravične prizore. Zašto smo kažnjeni s tim? Dječica koja su gledala ovaj prilog u 7:31 ujutro garant su imala ugodan dan. Kao i starci, žene i svi hipersenzitivnijeg oka i srca. Noćne more garantirane nakon priloga.
Dajte, ljudi, tema je preozbiljna. Zločini odgoja takvih pasa su za svaku osudu i zatvorsku kaznu. Ta tema zahtjeva posebnu emisiju u primjereno doba dana. Dugotrajnu edukaciju ljudi i pomoć tim sirotim životinjama. I, zasigurno, duže vrijeme od 5 minuta jutarnjeg termina. Neprimjerena emisija, neprimjeren termin, neprimjerena minutaža, neprimjereni sugovornici.
P.S. Evo jednog od spotova kojim se želi apelirati na svijest ljudi da prestanu s ovim teškim mučenjima životinja. U spotu su samo fotografije.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Rano ujutro, 7:30 promaljam oči, daljinski ostao zaljepljen za ručicu još od sinoć, palim mehanički tevej i u sekundi, e u sekundi!! se razbudim. 
